Kratki intervju: Milenko A. Perović – Predśednik crnogorskog PEN centra

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Perović: CPC se nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi. Ona se ogleda u cijelom nizu činjenica koje su osnova za vrlo dugačku listu teških, ali argumentovanih optužbi na njegov račun u pogledu toga kako vodi instituciju Crkve i kakve to nesagledivo štetne posljedica ima po njen rad, čak i sâmo njeno postojanje. S otvorenim, vrlo uvjerljivim i dobro potkrijepljenim optužbama na račun mitropolita javno su istupili vladika Boris i vladika Simeon.

Među njihovim optužbama svakako je najvažnija ona koja otkriva da mitropolit Mihailo – protivno Ustavu CPC – autokratski rukovodi institucijom i tako joj nanosi ogromnu štetu, gurajući je na rub propasti. Mitropolit je potpuno zakočio i onemogućio djelovanje Sinoda i drugih crkvenih organa. Bagatelisao je kritičko mišljenje svještenstva i većine crkvenih odbora u pogledu njegovog rada te tako u Crkvi storio svojevrsni „režim lične vlasti.“

​Zbog toga, do punog izražaja došle su sve osnovne slabosti koje je u rukovođenju Crkvom mitropolit Mihailo pokazivao od kada je stupio na tu visoku dužnost. On nije imao viziju instuticionalne izgradnje CPC u krajnje teškim istorijskim uslovima. Nije se odlučno borio da CPC zauzme u crnogorskom društvu mjesto koje joj po istorijskoj istini i pravdi pripada. Što je njegova dezorijentacija u vođenju Crkve bila sve vidljivija – ne samo u njoj, nego i u javnosti Crne Gore – to je bile snažnije njegovo htijenje za autokratskom vlašću i okruživanjem ljudima koji ne misle dobro ni njemu ni Crkvi. Na ovaj način, on je Crkvu doveo u stanje ozbiljne paralize njenog rada. Doveo je i do ozbiljnog ugrožavanja njenog ugleda, na radost jakih i opakih neprijatelja CPC, crnogorske nacije i države crnogorske.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Perović: Paradoksalna je posljedica krajnje štetnog rada mitropolita Mihaila u tome da je on blokadom Sinoda i svih crkvenih instituta, blokirao svaki legalni ustavni mehanizam da pred Sinodom i svještenstvom bude pozvan na odgovornost. Blokirao je i svaku legalnu mogućnost da većinskom voljom ljudi koji čine Crkvi i svih njenih vjernika i poštovalaca bude oslobođen dužnosti mitropolita. Besmisleno je, stoga, u ime legalnosti i legitimnosti otvaranja pitanja daljnjeg povjerenja mitropolitu tražiti da se sazove „Sinod u proširenom sastavu.“ Takav institut ne postoji u Ustavu CPC. Kad bi i postojao, mitropolit Mihailo bi ga svakako blokirao.

​Isto tako, zahtjevi da se sačeka s otvaranjem toga pitanja, da se traže neki nemogući načini njegovog rješavanja te raspirivanje strahova da može doći do ozbiljnog raskola u CPC nemaju nikakvog smisla. CPC je napadnuta spolja i iznutra. Mnogi snuju da je unište. 

Zato sva „pomiriteljska“ razmišljanja liče na situaciju vijećanja putnika na brodu koji se opasno navio i kome prijeti potonuće zahvaljujući krajnje lošem, neodlučnom i nekompetentnom radu kapetana. Takvi su ošamućeni putnici stigli do „ideje“ da zamole kapetana da samoga sebe smijeni ili da sazove brodski oficirski kor koji će ga smijeniti uz njegovu saglasnost i sve to „radi mira u kući.“ Odista, takav se mir može postići na dnu mora ili okeana!  

​Izvjesno, mitropolit Mihailo je zaslužio da bude oslobođen dužnosti mitropolita i da bude poslan u mirovinu sa svim privilegijama koje pripadaju njegovom zvanju. Ako je on sam zakočio mehanizam legalnosti takve odluke, nije mogao zakočiti instancu njene višelegitimnosti. U crnogorskoj tradiciji postoji institut s najvišom legitimnošću odlučivanja koji je u svim svjetovnim i crkvenim pitanjima odlučivao vijekovima, još od vremena Crnojevića. Taj institut je Opštecrnogorski zbor!

​Njegova je legitimnost oživljena kada je obnovljena Crnogorska prvoslavna crkva. Opštecrnogorski zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je, takođe, da dužnost mitrpolitita CPC izabrao Opštecrnogorski zbor! On ga je izabrao, on ga može i razriješiti! Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko legitimnosti ima u mogućnosti i da ga razriješi!

​Jedini izlaz iz postojeće situacije u CPC je organizacija Opštecrnogorskog zbora, razrješenje mitropolita Mihaila i izbor novoga mitropolita iz reda sadašnjih vladika CPC.

​Oni koji tvrde da bi takav izbor novoga mitropolita bio pučistički, u osnovi ne znaju šta govore! Valjalo bi ih uputiti da prostudiraju istoriju Crnogorske pravoslavne crkve i saznaju koliko se puta desilo da Opštecrnogorski zbor smijeni vladiku i na njegovo mjesto izabere drugoga vladiku! Kada je obnovljena CPC i za njenog mitropolita bio izabran Antonije Abramović, to je takođe – sa stanovišta klera Crkve Srbije koja je uzurpirala cjekukupno crnogorsko pravoslavjo sakralno nasljeđe – bio svojevrsni „puč“!

​U svakoj stvari koja se tiče CPC kriterij razmišljanja i odlučivanja mora biti određen pitanjem šta je u njenom strateškom interesu, šta je u interesu crnogorske nacije i države crnogorske. A ovđe i sada je interes da CPC dobije novoga energičnog mitropolita koji će biti sposoban da od Crkve načini serioznu instituciju i da je usmjeri da povrati sve ono što joj istorijski pripada!

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro