Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

Balkan i pravoslavlje: Kako je biti episkop Crnogorske pravoslavne crkve i kakav je položaj kanonski nepriznatih crkava

Nataša Anđelković   
BBC novinarka

 122743607 imagefromios 38.jpg

 

Boris Bojović se jasno seća dana kada je 17. januara 2000. godine Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) registrovana kao verska organizacija u Crnoj Gori.

„Ja sam tad bio u Mitropoliji CPC na Cetinju u vladičanskom dvoru, izašao je mitropolit, izašlo je sveštenstvo ispred.

„Sekretari i ko je bio od pravnika doneli su taj akt da smo uspeli - da CPC registruje sopstvenu obnovu", kaže Bojović za BBC na srpskom.

Crnogorska pravoslavna crkva koju kanonski ne priznaje nijedna patrijaršija obnovljena je na Svetog Luku 31. oktobra 1993. godine, a sedam godina kasnije zvanično upisana u državni registar.

Na teritoriji bivše Jugoslavije, koja je u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve, postoje još i Makedonska pravoslavna crkva i Hrvatska pravoslavna crkva, takođe kanonski nepriznate.

„Teritorija bivše Jugoslavije se nalazi pod kanonskom jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve na osnovu tomosa koji je 1922. izdala Carigradska patrijaršija.

„Tu sa aspekta unutrašnjeg prava pravoslavne crkve nema nikakvih dilema", kaže Dalibor Đukić, docent na predmetu Crkveno pravo, na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Za Bojovića koji je 2000. već bio vernik CPC, registracija crkve bila je veoma značajan dan.

„U tom vremenu je bio potpuni medijski mrak, CPC nije imala pravo da objavi nešto ni u jednim državnom mediju, jer su uvek govorili `vi niste registrovani`.

„U suštini je to bio izgovor da ne daju promociju CPC, jer ni Srpska pravoslavna crkva nije bila registrovana", napominje.

Ovaj 41-godišnjak je danas vladika Crnogorske pravoslavne crkve kojoj se pridružio kao momak 1998.

Posle završene srednje tehničke škole, u Rimu je učio italijanski i završio školu u obližnjem bugarskom pravoslavnom manastiru.

Završio je Kijevsku duhovnu akademiju i zamonašio se 2016. u Zlatovrhnom manastiru u Kijevu.

Po povratku u Crnu Goru bio je paroh u nekoliko hramova, a od 2019. je vladika.

„Moj čitav život je od 17. godine posvećen napretku i radu CPC", kaže za BBC na srpskom.

 

Kako je odlučio da se prikloni CPC?

Pravoslavci u Crnoj Gori većinski su pripadnici Srpske pravoslavne crkve koja CPC smatra raskolničkom.

Ipak, Bojović je još kao dečak početkom devedesetih odlučio kom će se carstvu privoleti iako - dogmatski i suštinski u verovanju nema razlike u verovanju jednih i drugih.

„Sećam se da sam kao dečak od 10 godina išao prema crkvi Svetog Đorđa, u periodu kad je došao Arkan zajedno sa Amfilohijem.

„Bio sam svedok kad je proklinjao Crnogorce, pucalo se, pevale su se ružne pesme - 'noćas je naše veče, noćas se Tuđman peče'", opisuje vladika.

Prvi predsednik nezavisne Hrvatske bio je Franjo Tuđman.

Istog dana 1991. prethodno je u Cetinjskom manastiru mitropolit SPC Amfilohije blagosiljao paravojne formacije Željka Ražnatovića-Arkana optuženog za ratne zločine.

„U Podgorici je bila bina, pucanje, obučeni Arkanovi ljudi, Amfilohije među njima, užas", seća se.

Kao dete, on nije shvatao šta se tu dešava, ali pamti da ga je otac zgrabio za ruku, izvukao iz crkve i rekao:

„Okreni se i zapamti da ono nije naš vladika".

U to vreme, počeli su ratni sukobi na prostoru bivše Jugoslavije i bujao je nacionalizam na svim stranama.

Bojović je danas jedan od nekoliko monaha CPC, koja nema razvijeno monaštvo ni manastir, a sveštenika je oko 25.

Poglavar je mitropolit je Mihailo, svetovnog imena Miraš Dedeić.

Prema Bojovićevim procenama, vernika je gotovo četvrtina stanovnika Crne Gore, ali je taj podatak teško proveriti.

„Sigurno oko 150.000 Crnogoraca CPC doživljava kao sopstvenu.

„Mnogi od tih ljudi nisu praktikanti da idu stalno u crkvu, ali sigurno svi pravoslavni Crnogorci koji su za evropsku i nezavisnu Crnu Goru njih 95 odsto podržavaju CPC", kaže Bojović.

 

Kako je danas biti vernik CPC?

Promenom vlasti u Crnoj Gori na izborima 2020. formirana je Vlada naklonjenija Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

„Trenutni položaj CPC je jako težak, zato što je nama zabranjeno od SPC da ulazimo u hramove koji su vlasništvo države u Crnoj Gori da obavljamo bogosluženja.

„Odnos države prema CPC je takav da premijer za CPC kaže da je ''takozvana' crkva, iako je upoznat da je obnovljena 1993. i da smo veliku borbu da ta obnova bude registrovana po zakonu", kaže episkop Boris.

Kako navodi, država je predlogom budžeta za narednu godinu opredelila za CPC upola manje novca nego ranije.

Odatle se daju plate sveštenicima i plaćaju penziono i socijalno osiguranje.

„Ta sredstva su za nas uvreda i mi ćemo to odbiti", ističe.

CPC se, prema rečima episkopa, uglavnom finansira od pomoći vernika.

Bogosluženja obavljaju u hramu na Cetinju prvoj crkvi posvećenoj Svetom Ivanu Crnojeviću, koga je CPC kanonizovala 2005. godine.

Imaju mali hram Svetog Đorđa u Starom gradu Kotoru, jedan na Skadarskom jezeru, kapelu u Nikšiću i nekoliko seoskih crkava u centralnom delu Crne Gore - u nekadašnjoj Katunskoj nahiji.

 

Upliv istorije

Od države traže da im u pravoslavnim hramovima dozvole termine - kada mogu da drže liturgije i bogosluženja, iako takav model nije rasprostranjen u pravoslavnom svetu.

Smatraju da na to polažu istorijsko pravo.

„Crkve i manastiri u Kneževini Crnoj Gori bili su vlasništvo države i to je tada zakonom napravljeno", kaže vladika CPC.

Njegovi preci su, kaže, pravili hram u Župi Nikšićkoj.

Vladika SPC za Argentinu Kirilo (Bojović) mu je rođak, ali nisu posebno bliski - do razilaženja je došlo između ostalog i zbog verskih pitanja.

„Moj deda i njegov deda su rođena braća, on je vladika SPC, ja sam vladika CPC.

„Naš pradeda je isti, crkvu koju je podizao taj naš pradeda u Župi Nikšićkoj ne možete reći da nije moja i da nije njegova, nego je i moja i njegova", kaže Bojović.

„Država mora dozvoliti Crnogorcima pravoslavne veroispovesti da mogu u sopstvenim hramovima koje su njihovi preci podizali da služe", dodaje.

Sukob SPC i CPC traje već tri decenije, a najveća razilaženja su upravo oko prava vlasništva i korišćenja pravoslavnih crkava i manastira u Crnoj Gori.

Poslednji u nizu sukoba desio se u septembru 2021, tokom ustoličenja mitropolita SPC Joanikija u manastiru na Cetinju, koji i jedni drugi smatraju duhovnim sedištem.

Uz angažovanje jakih policijskih snaga tokom protesta zbog njegovog ustoličenja povređeno je više desetina ljudi.

 

Pročitaj cijeli tekst na: https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-60024994

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98