Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski. Rođen u Aleksandriji 296. godine, i od samog djetinjstva imao naklonost ka duhovnom zvanju. Bio đakon kod arhiepiskopa Aleksandra, i pratio ga u Nikeju na prvi vaseljenski sabor. Na ovom saboru Atanasije se proslavio svojom učenošću, blagočešćem i revnošću za Pravoslavlje. On je mnogo doprinio da se Arijeva jeres suzbije, a Pravoslavlje utvrdi. On je pisao Simvol Vere, koji je bio na Saboru usvojen. Po smrti Aleksandrovoj Atanasije bi izabran za arhiepiskopa aleksandrijskog. U zvanju arihiepiskopskom ostade preko četrdeset godina, premda ne cijelo to vrijeme na prijestolu arhiepiskopskom. Kroz cijeli život svoj bio je gonjen od jeretika. Od careva najviše su ga gonili: Konstancije, Julijan i Valent; od episkopa Jevsevije Nikomidijski, sa još mnogim drugim; a od jeretika Arije i njegovi sljedbenici. Bio je prinuđen kriti se od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama. U dva maha morao je bježati u Rim. Tek pred smrt proživio je neko vrijeme mirno kao pastir dobri usred dobrog stada svoga, koje ga je istinski ljubilo. Malo je svetitelja koji su bili tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao sveti Atanasije. No njegova velika duša sve je trpeljivo podnijela radi ljubavi Hristove i najzad izašla pobjedonosna iz cijele te strašne i dugotrajne borbe. Za savjet, utjehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca. Čovjek koji je formulisao najveću istinu, imao je mnogo i da postrada za tu istinu, dok ga Gospod nije upokojio u carstvu Svom kao svog "raba vjernoga", 373. godine (v. 2. maj).