Obrezanje Gospoda Boga i Spasa Našega Isusa Hrista. Osmi dan pošto bi rođen Mladenac Božiji Hristos bi donesen u hram i obrezan shodno zakonu u Izrailju koji je važio još od Avramova vremena. Tom prilikom dadoše mu ime Isus kako je blagovijestio arhanđel Gavril Presvetoj Djevi Bogorodici. Starozavjetno obrezanje predobražava novozavjetno krštenje. Obrezanje Gospoda pokazuje, da je On primio na sebe istinsko tijelo ljudsko, a ne prividno, kako su kasnije lažno učili o Njemu jeretici. Još je Gospod obrezan i zato što je htio da ispuni sav zakon, koji je On sam dao kroz proroke i praoce. Ispunivši taj propis zakonski On ga je zamijenio krštenjem u crkvi Svojoj. „Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar“ (Gal. 6, 15), objavljuje apostol. 

Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop kesarijski, rođen je u vrijeme cara Konstantina. Još dok je bio nekršten školovao se u Atini i bio je vrlo obrazovan, jer je petnaest godina učio filozofiju, retoriku, astrologiju i ostale nauke. Školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car odstupnik. U zrelim godinama krstio se na rijeci Jordanu zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Postavši čvrsti pobornik pravoslavlja, luča moralne čistote i vjerske revnosti, ovaj umni bogoslov se s pravom naziva Veliki. Živio je samo pedeset godina, ali je bio čvrsti stub Crkve i njen postojani strojitelj. Deset godina je služio kao episkop Kesarije kapadokijske i nazivan je pčelom crkve Hristove. Sačuvana su mnogobrojna djela ovog oca Crkve - bogoslovska, kanonska, apologetska kao i služba nazvana po njegovom imenu. Ova služba se služi deset puta u godini i to 14. Januara (1. januara po starom kalendaru), uoči Božića, uoči Bogojavljenja, u sve neđelje Časnog posta, osim Cvijetne, na Veliki četvrtak i na Veliku subotu. Sveti Vasilije se upokojio i preselio u carstvo Hristovo 14. januara (1. januara po starom kalendaru) 379. godine.