Danas su Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Mihailo i Episkop nikšićki Boris sa svještenstvom crnogorske pravoslavne crkve u crkvi svetog Ivana Crnojevića Pravednoga na Cetinju služili Svetu zaupokojenu liturgiju i održali parastos na Novom groblju na Cetinju Blaženopočivšem Mitropolitu Crnogorskom Antoniju (Abramoviću).
Mitropolit Antonije prvi je vladika Crnogorske pravoslavne crkve, izabran na Opštecrnogorskom narodnom zboru na Cetinju na Lučindan, 31. oktobra 1993. godine.
Mitropolit Antonije, koji je u službi božjoj proveo 60 godina, ostao je upamćen kao čovjek blagosti, primjer jevanđeoskog života, jaka ekumenska i vrlo popularna ličnost. Govorio je: „Vjera ne smije biti izvor mržnje”. Monaško ime Antonije dobio je u Visokim Dečanima, gdje je bio rukopoložen za igumana i službovao do 1955, a nakon toga u Pećkoj patrijaršiji, manastirima u Rakovici, Savini i Moštanici. Stupio je 1962. u klir Ruske pravoslavne crkve u Kanadi i tri decenije kasnije imenovan za vikarnog episkopa za Kanadu. Upokojio se 18. novembra 1996. godine. Sahranjen je na Novom groblju na Cetinju.
GOVOR BORISLAVA CIMEŠE NA POMENU BLAŽENOPOČIVŠEM MITROPOLITU ANTONIJU DUHOVNOM POGLAVARU SVETE AUTOKEFALNE CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, ODRŽAN U NEĐELJU 17.11.2019.G. U HRAMU SVETOG PRAVEDNOG IVANA CRNOJEVIĆA, GOSPODARA CRNOGORSKOGA NA CETINJU
Vaše Visokopreosveštenstvo gospodine mitropolite Mihailo,
Vaše Preosveštenstvo gospodine episkope Borise,
Poštovana gospodo svještenici Svete Autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve,
Poštovana gospodo vjernici Svete Autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve,
Sabrali smo se danas da evo po 23 put odamo čast i počast blaženopočivšem Vladici Antoniju, čuvajući uspomenu na njegov životni put i plemenitu misiju u službi Bogu, svetoj Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, državi Crnoj Gori i crnogorskom narodu. Od Vladičinog upokojenja u Gospodu, Crnogorska pravoslavna crkva dostojno i dostojanstveno čuva od zaborava zasluge, vrline i djelo ovog svojeg velikodostojanstvenika koji se i Božjim proviđenjem i svojim riječima i djelom dostojnih poštovanja upisao u Katalog crnogorskijeh vladika.
Dana 16(3) 7.1919.g. rođen je kao četvrto po redu, muško dijete, u braku oca Vida Abramovića i majke Milice (Andrić) rođene u Dobroti kod Kotoru. Kršten je 3.8.(21.7.) 1919 i dobio ime Ilija. Upisan je u knjigu rođenih i krštenih pravoslavne crkve Sv.Đorđija u Orahovcu kod Kotora, knjigu VII, str.46, tekući broj 4. Osnovnu školu završio je 1931.g., građansku školu u Kotoru 1935.g. Služio u manastiru Praskvica 1935-37 i Visokim dečanima 1937-1941. Rukopoložen u jeromonaha 21.11.1941 u Prizrenu u crkvi Sv. Đorđa i dobio ime Jovo. Postrižen u čin Male shime 7/20.4.1943 u Lavri Visokih Dečana i dobio monaško ime Antonije. Završio je Bogosloviju u Prizrenu 1951.g. Iguman je postao 1950.godine. Nastojatelj manastira Svete Pećke patrijaršije je do januara 1958.g, a od tada do 1959.g. manastira Rakovica, a zatim manastira Savina do 1961.godine pa manastira Moštanica. Od 12.7.1962.g. je po dobijanju konačnog otpusta svještenik Montrealsko-kanadske eparhije. Čin mitronosnog arhimandrita dobija 23.4.1967.g. Nakon tri decenije provedena u Ruskoj pravoslavnoj crkvi u Kanadi prepodobni Antonije je imenovan 26.7.1993.g. za vikarnog vladiku za Kanadu. Na poziv Odbora za obnovu CPC dolazi ubrzo u Crnu Goru da bi 31.10.1993.g. na Lučindan-crnogorski Petrovdan bio izabran na tradicionalan način na Opštecrnogorskom narodnom zboru na Cetinju, pred više od 10.000 Crnogoraca, za crnogorskog vladiku-Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog. Od tada počinje redovni liturgijski život CPC. Odmah po stupanju na dužnost vladike CPC poveo je akciju na reafirmaciji CPC i ostvarenju njenih pogaženih prava. Odlikovao se mudrošću, strpljenjem, jevanđeljskim životom predanošću i potpunom posvećenošću dobru crnogorskog naroda, države i crkve. Upokojio se u Gospodu 18.11.1996.g. i sahranjen na Novom groblju na Cetinju. Knjigu o njemu pod nazivom “ Antonije I arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski 1919-1996 objavili su u izdanju CPC Vojislav Rašović i Branko Đ.Nikač 2000.g. a spomen ploču u njegovu čast na Vladičanskom Domu na Cetinju podigao je dobrotvor i donator ovog zdanja Branislav Banja Kaluđerović.
Osnovne tekovine Vladike Antonija bile su:
Djelovanje na otvaranju i procesuaciji Crnogorskog pravoslavnog crkvenog pitanja;
Istrajavanje u pravcu potpune obnove autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve;
Internacionalizacija Crnogorskog pravoslavnog crkvenog pitanja;
Iznošenje problema CPC pred domaću i međunarodnu javnost i njihovo što punije informisanje posredstvom svih formi medijske scene.
Svojom misijom se časno i čestito upisao u istoriju Svete Autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Sve njegove plemenite namjere prekinulo je uskoro, samo nakon tri godine upravljanja Crnogorskom pravoslavnom crkvom u svojstvu njezina duhovnog poglavara, upokojenje u Gospodu u 78 godini života posvećenog dobru i napretku svoje crkve, države i naroda.
Neka mu je slava i hvala! Neka mu duša u raju počiva!
