Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

 

                              D O N I R A J                             

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI  !!!!

Sveti JOVANSabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, jedan od praznika posvećenih svetitelju i proroku koji je najavio dolazak Spasitelja i krstio ga na rijeci Jordan, proslavlja se danas.

Sjutradan po Svetom Bogojavljenju praznuje se sabor časnog i slavnog Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana i time se ukazalo poštovanje onome koji posluži tajni božanskog krštenja stavivši ruku svoju na glavu Gospodnju.

"Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem", govori sveti Jovan Krstitelj koji najavljuje dolazak Spasitelja ljudskog roda Gospoda Našeg Isusa Hristosa.

Ovaj veliki praznik, posvećen bliskom rođaku Isusa Hristosa za koji se vezuje početak misije Spasitelja i početak Njegove  propovijedi.

Sveti Jovan je savremenik Hristov i bili su istih gidina, a po majci je i rođak Spasiteljev jer je majka svetog Jovana Krstitelja Jelisaveta bila bliska rođaka Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije.

Život svetog Jovana, po mnogo čemu, podsjeća na zemaljski život samog Isusa Hristosa, čiji je on Prorok, Preteča i Krstitelj. Bio je prvi prorok koji je rukom mogao pokazati Onoga koga prorokuje, Preteča se naziva jer je došao da "poravna staze Gospodnje" i prorokuje prije Hrista njegov dolazak, a Krstitelj jer je na rijeci Jordanu krstio Gospoda.

Njegovo rođenje, iako prirodno, od bioloških roditelja, prvosveštenika Zaharija i Jelisavete, dugogodišnje nerotkinje, desilo se po sili Božijoj, a najavio ga je Anđeo Božiji, kao i Hristovo. Mnogi su mislili da je Jovan obećani Mesija - Spasitelj, ali je on, koji je prepoznao Isusa slušajući njegove prve javne propovijedi, rekao: "To je jagnje Božije koje uze na sebe grijehe svijeta".

Sveti Jovan je od mladosti bio posvećen vjeri i, kao branilac javnog morala, suprotstavljao se razvratu rimskog društva koje je u to vrijeme dostiglo vrhunac.

Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 20 Januara - Jovanjdan  7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usijecanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.

BogojavljanjePrema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: „ Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim“. Isus mu na to odgovori: „Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu“.

Poslije tih riječi Sin Božiji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: „Оvо је Sin mој ljubljeni. Оn је pо mојој volji“.

Tako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti – Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje.

Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Bogojavljanje, poslije liturđije, vrši se veliko osvjećenje vode u hramu ili u porti hrama.

Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost. Nikada se ne kvari. Njom se kropi kuća radi osvjećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.

Krstovdan 18 januaraDanas  proslavljamo Krstovdan, kao uspomenu na prve hrisćane koji su primili vjeru na samom početku hrišćanske propovijedi. Prvi koji su primili hrišćansku vjeru i prve pouke nove vjere pominju se kao katihumeni ili - oglašeni, dan krštenja prvih hrišćana poznat kao - zimski Krstovdan.

Praznik se vezuje za svetkovanje Bogojavljenja, praznika Krštenja Gospoda Isusa Hrista, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Jordanu. Zimski Krstovdan slavi se uvijek uoči Bogojavljenja i spada u nepokretne praznike.

U kalendaru CPC nije obilježen crvenim slovom, za razliku od Krstovdana koji se slavi 27. septembra, kao uspomena na pronalaženje Časnog Krsta, na kojem je na Golgoti razapet Hristos. U pravoslavnim hramovima se na Krstovdan služi liturgija i veliko osvećenje vode. Krstovdanska voda  se poslije vodoosvećenja dijeli vjernicima i čuva u kućama radi zdravlja. Krstovdan uoči Bogojavljenja je uvijek posni dan za pravoslavne vjernike. 

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI!

Sv stefanSveti prvomučenik arhiđakon Stefan. Bio je srodnik svetog apostola Pavla, sveti  Stefan bio je Jevrejin od onih Jevreja, koji su živjeli po oblastima jelinskim (grčkim). Sveti Stefan prvi je od sedam đakona, koje su sveti apostoli rukopoložili i postavili ih da služe i pomažu siromašnima i bolesnima u Jerusalimu. Zato se i naziva arhiđakonom – prvim đakonom. Silom vjere svoje sveti arhiđakon Stefan činio je velika čuda među ljudima. Protivnici vjere Hristove prepirali su se s njim, no on ih je uvijek pobjeđivao mudrošću prožet Duhom Svetim. Poraženi protivnici vjere Hristove, klevetom i lažima pobuniše narod i starešine narodne protiv nevinog Stefana, optužujući  ga da je hulio na Boga i na Mojsija. Nađoše i lažne svjedoke. Tada Stefan stade ispred svih njih, i svi viđeše lice njegovo „kao lice anđela“ (Dap 6, 15), to jest lice mu bijaše ozareno blagodatnom svjetlošću. Tada sveti Stefan nabroja mnoga dobročinstva i čuda Božija, koja Bog učini u prošlosti narodu izrailjskom kao i mnoge zločine i protivljenje Bogu od strane toga naroda. Naročito ih izobliči za ubijstvo Hrista Gospoda nazvavši ih „izdajnicima i krvnicima“ (Dap 7, 12). I dok oni negodovahu, Stefan pogleda i viđe nebo otvoreno i slavu Božiju. I to što viđe, on objavi Jevrejima: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovečijega đe stoji s desne strane Boga“ (Dap 7, 56). Tada ga zlobnici izvedoše izvan Jerusalima i kamenovaše ga. Među mučiteljima njegovim bijaše i njegov srodnik Savle, kasnije apostol Pavle. U to vrijeme stajaše u daljini  Presveta Bogorodica sa svetim Jovanom Bogoslovom i gledaše mučeništvo ovoga prvog mučenika za istinu Sina njenog i Boga, moleći se Bogu za svetog Stefana. To se desilo godinu dana poslije silaska Duha Svetoga na apostole. Tijelo svetog Stefana tajno uze i sahrani na svome imanju Gamalil, knez jevrejski i potajni hrišćanin. Tako slavno skonča ovaj prvijenac među mučenicima Hristovim i preseli se u Carstvo Božije.

Sabor Presv.Bogorodice ikonaSabor Presvete Bogorodice. Drugi dan Božića Sveta Crkva proslavlja Presvetu Bogomajku, koja je rodila Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista. Saborom se Presvete Bogorodice naziva ovaj praznik zato, što se toga dana sabiraju svi vjerni, da proslave nju, Majku Božiju, i što se toržestveno, saborno, služi u čast Njenu. 

U Crkvi Ivana Crnojevića na Cetinju jutros je održana božićna liturgija.

Liturgiju je služio episkog Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Boris.

Nakon liturgije, djeci su podijeljeni prigodni božićni pokloni. Episkop Boris poželio je da svi građani Crne Gore žive u sreći i blagostanju.

"Želim da poručim crnogorskom narodu da bude jedinstven, da ne nasijeda na bilo kakve provokacije i da širimo ljubav među sobom, da bude mir u našim srcima i da je širimo oko sebe", poručio je episkop Boris.

Preuzeto sa: http://rtcg.me/vijesti/drustvo/305841/crnogorski-narod-da-bude-jedinstven.html

Mir Božiji Hristos se rodi !!!

Danas Crnogorska pravoslavna crkva i vjerni narod crnogorski slave Božić – dan Hristovog rođenja, najradosniji hrišćanski praznik.

7 januar Rođenje Hristovo BožićKada se navrši vrijeme posla Bog Sina Svog Jedinorodnog (Gal. 4, 4), da spase ljudski rod. I kad se ispuni devet mjeseci od blagovijesti, koju javi arhanđel Gavrilo Presvetoj Djevi u Nazaretu govoreći: Raduj se, blagodatna! … evo začećeš i rodićeš Sina (Lk. 1, 28. 31), – u to vrijeme iziđe zapovijest od cara Avgusta, da se popiše sav narod u carevini rimskoj. Shodno toj zapovijesti trebaše svako da ide u svoj grad i tamo se upiše. Zato Pravedni Josif pođe s Presvetom Djevom u Vitlejem, grad Davidov, jer oboje bijahu od carskog roda Davidova. Pa kako se u taj mali grad sabra mnogo naroda radi popisa, ne mogoše Josif i Marija naći prenoćište ni u jednoj kući, zbog čega se skloniše u jednu pećinu pastirsku. U toj pećini, a u noći između subote i neđelje, 25. decembra rodi Presveta Djeva Spasitelja svijeta, Gospoda Isusa Hristosa. I rodivši Ga bez bola, kao što Ga je i začela bez grijeha, od Duha Svetoga, a ne od čovjeka, ona Ga sama povi u pelene, pokloni Mu se kao Bogu, i položi Ga u jasle. Potom priđe i Pravedni Josif, i on Mu se pokloni kao božanskom plodu djevičanske utrobe. Tada dođoše i pastiri iz polja, upućeni od anđela Božijeg, i pokloniše Mu se kao Mesiji i Spasitelju. I čuše pastiri mnoštvo anđela Božijih đe pjevaju: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja (Lk. 2, 14). U to vrijeme stigoše i tri mudraca s Istoka vođeni čudesnom zvijezdom, s darovima svojim: zlatom, livanom i izmirnom, i pokloniše Mu se, kao Caru nad carevima, i darivaše Ga darovima svojim (Mt. 2, 11).

Tako dođe u svijet Onaj, čiji dolazak bi prorečen od proroka, rodi se onako kako bi prorečeno: od Prečiste Djeve, u gradu Vitlejemu, od roda Davidova po tijelu, u vrijeme kada više ne bijaše u Jerusalimu cara od roda Judina, nego carovaše Irod tuđin. Posle mnogih Svojih praobraza i nagovještenja, izaslanika i vjesnika, proroka i pravednika, mudraca i careva, najzad se javi On, Gospodar svega i Car nad carevima, da izvrši djelo spasenja ljudskog, koje ne mogahu izvršiti sluge Njegove: ni anđeli, ni ljudi, niti ma koje drugo stvorenje. Jer je trebalo spasti ljude od grijeha, smrti i đavola. A samo je Bog jači od đavola i njegovih glavnih zlotvornih sila: grijeha i smrti. To spasenje je izvršio ovaploćeni Bog – Bogočovjek Isus Hristos, koji u Bogočovječanskom tijelu Svom – Crkvi i spašava ljude od grijeha, smrti i đavola, spašava ih svetim božanskim Tajnama i svetim jevanđelskim vrlinama. Zato Njemu neka je vječna slava i hvala i poklonjenje od svih bića ljudskih u svima svjetovima. Amin.

vladika glavna glavna

“Sve što je bilo Crne Gore, biće  i ubuduće, što je bilo crnogorsko, biće crnogorsko, osim ako ne mislite na ono što je odavno odnešeno odavde, ili se na drugi način pokušava prisvojiti, kao što je  nematerijalna baština. Ovakvo stanje je neodrživo, da nam crkva drugog naroda i države ne dozvoljava da služimo u našim manastirima i crkvama, koje su naši preci podizali, ne žaleći nijedne žrtve za slobodu. To što je srpska crkva našla ‘izvođače radova’ iz Crne Gore, ni malo ih ne oslobađa niti amnestira za nedjela koja čine”, ocijenio je za portal Luča vladika Boris Bojović, vikarni episkop nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve.

On je kao “užasne i neprihvatljive” ocijenio najavljene izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, na godinu dana od kada je Zakon usvojen, budući da su autori tih izmjena, kako je naveo, iz Srpske pravoslavne crkve.

Vladika Boris navodi da je sakralno pravoslavno blago crnogorsko prepisivano na SPC još od kasnih osamdesetih prošlog vijeka, pa do današnjeg dana. Za prethodnu je vlast kazao da se, liše pojedinaca, ogriješila o crnogorske vjernike i o Crnogorsku pravoslavnu crkvu, te da se nada da su konačno shvatili da se ne može od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori stvoriti „Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori”.

On je za portal Luča govorio i o skorašnjim izjavama potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, u vezi parcele koju je za CPC namijenio Glavni grad, a Vlada tu odluku poništila, ali i o trenutnoj situaciji u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.

Kako ocjenjujete izjavu potpredśednika vlade Dritana Abazovića da nema ništa protiv CPC i da joj Glavni grad dodijeli neku drugu parcelu, koja nije „pod sporom“?

Potpredśednik Vlade, Abazović, u istoj izjavi je rekao da će podržati promjene pojedinih članova Zakona o slobodi vjeroispovijesti i time jasno rekao što misli o CPC. Od drugih u toj Vladi i ne očekujem ništa dobro, ali ne mogu razumjeti da se Abazović, koji se do sada deklarativno zalagao za demokratiju, jednaka prava, za otkrivanje nezakonitih sticanja imovine itd, sada priklanja otimanju crnogorskih svetinja i prenosa kulturno-istorijske baštine i imovine na stranu državu. Iz kojih razloga prihvata ucjenu da Srpska crkva ne mora dokazivati vlasništvo pred državnim organima, niti način upisa i sticanja imovine u Crnoj Gori?

Ministar pravde Vladimir Leposavić je kazao da je ova Vlada uradila više za međuvjerski dijalog nego prethodna za pet godina…

Pa, ako uzmemo u obzir da riječ o „novim apostolima”, sve nam je jasno. Kada jednom izgovore istinu, onda možemo komentarisati. Do tada nije vrijedno pomena.

Što mislite o uvođenju Cetinjske bogoslovije u obrazovni sistem Crne Gore? Jeste li upoznati sa tamošnjim planovima i programima, te kakav kadar izlazi iz te škole?

Da i ovo razjasnimo, da se ne bude u zabludi. Ovo nije Cetinjska bogoslovija! Ovo što sada postoji na Cetinju je Srpska pravoslavna bogoslovija „Sveti Petar Cetinjski”. Prava i jedina Cetinjska bogoslovija je ukinuta 1916. godine. Nakon ukidanja i aneksije Crne Gore 1918. i ukidanja apostolske autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve dekretom kralja Aleksandra, rad Cetinjske bogoslovije nikada nije obnovljen. Imamo namjeru i nadamo se u Boga da će CPC obnoviti rad Cetinjske bogoslovije.

Ne želim da komentarišem rad bogoslovija Srpske crkve.

Kako ocjenjujete izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti, na godinu dana od kada je Zakon usvojen?

Kako mogu ocijeniti izmjene zakona koji je pisala SPC? Užasno i neprihvatljivo!

vladika druga

Kakva su Vaša saznanja o prebacivanju te imovine u ruke Srpske pravoslavne crkve?

Imovina je prepisivana na SPC od vremena kasnih osamdesetih, pa sve do današnjeg dana. Da ponovimo još jednom: sticanje imovine može se ostvariti nasljedstvom ili ugovorom. SPC nema ni nasljedno pravo, a nema ni ugovor.

Da li imate optimizma da će se nekad pravoslavno sakralno blago Crne Gore vratiti Crnoj Gori?

Malo ima nelogičnosti u samom pitanju zar ne? Sve što je bilo Crne Gore biće i ubuduće, što je bilo crnogorsko, biće crnogorsko, osim ako mislite na ono što je odavno odnešeno odavde ili se na drugi način pokušava prisvojiti, kao nematerijalna baština. Ovakvo stanje je neodrživo, da nam crkva drugog naroda i države ne dozvoljava da služimo u našim manastirima i crkvama, koje su naši preci podizali, ne žaleći nijedne žrtve za slobodu. To što je srpska crkva našla „izvođače radova” iz Crne Gore, ni malo ih ne oslobađa niti amnestira za nedjela koja čine.

Kako ocjenjujete aktuelnu situaciju i položaj Crnogorske pravoslavne crkve?

Naša vjera i nada su velike, jer znamo da smo na istinitom putu. Da nas Bog ne ukrjepljuje i pokazuje nam put, teško bi mogli izdržati ovoliku nepravdu. Zato, moleći Gospoda i uz njegovu pomoć i uz hrabri i čestiti narod crnogorski kojem služimo, dobro je i biće još bolje!

Kakva je situacija sa sveštenim kadrom u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Imajući u vidu da imamo četiri vladike i dvadeset svještenika, monaha i crkvenoslužitelja u Crnoj Gori i petnaestak u misionarskim parohijama van Crne Gore, s obzirom na to kakve smo uslove imali, to je veliki uspjeh.

Šta pośeduje u ovom momentu Crnogorska pravoslavna crkva? 

Pośedujemo čist obraz i čista srca i ruke! Nijesmo se ogriješili o komšije, prijatelje drugih vjera i nacija. I najbitnije – imamo vjeru i hrabrost naših predaka, koji su i nemoguće činjeli mogućim.

Ako me pitate o materijalnim dobrima CPC, mislim da smo, kao i kroz istoriju, bogati duhovnim, a oskudni materijalnim dobrima.

Budući da ste u kontaktu sa vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve, kakvi su njihovi komentari na aktuelna dešavanja i na njihov položaj pod ovom Vladom?

Većina ističe da, bez obzira što nove vlasti pokušavaju da nas ignorišu, omalovaže i obezvrijede, žestoko će se prevariti, ako krenu u prebrojavanje i falsifikovanje. Naredni smo svakom prebrojavanju. Što je zborio Sveti Petar Cetinjski: „Sve su sile slabe i ništavne za onoga koji pravo misli!”

Kako bi ocijenili odnos bivše vlasti prema CPC?

Liše pojedinaca, kojima čast i čest, mnogi su se ogriješili o crnogorske vjernike i o Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Nadam se da su sada konačno shvatili da se ne može od Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori stvoriti „Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori”.

Da li vidite izlaz iz ove situacije? Ima li Crne Gore i Crnogoraca bez Crnogorske pravoslavne crkve?

Izlaz je u razumijevanju, uvažavanju i skladnom životu svih vjera i nacija u Crnoj Gori, što je njena vjekovna tradicija. Dokle gođ bude crnogorskog naroda biće i Crne Gore i Crnogorske Pravoslavne Crkve!

Kako ocjenjujete izjavu ministarke Bratić da su u Crnoj Gori 80 posto građana pristalice SPC?

Ne ocjenjujem neozbiljne izjave stranaca sa počasnim državljanstvom, pa bili oni i ministri.

B.M.

preuzeto sa: https://portalluca.me/vladika-cpc-boris-bojovic-sto-je-bilo-crnogorsko-bice-crnogorsko/

SV. NIKOLASveti Nikolaj (Nikola) Čudotvorac, arhiepiskop mirlikijski. Veliki svetitelj, slavljen i danas svuda po cijelome svijetu, bio je  jedino dijete uglednih Teofana i None, koji su živjeli u  Patari, u Likiji. Kao jedinca sina, darovanog im od Boga, oni opet posvetiše Bogu. U duhovnom životu poučavao je svetog Nikolaja njegov stric koji se isto zvao Nikolaj i bio je  episkop patarski. Njegov stric zamonaši mladog Nikolaja u manastiru Novi Sion. Kada mu se upokojiše roditelji svetog Nikolaja, on razdijeli svo nasleđeno imanje siromašnima i ne ostavi ništa za sebe. Dok je bio svještenik u Patari pročulo se njegovo milosrđe, mada se on trudio da sakrije svoja milosrdna djela ispunjavajući riječ Gospodnju: „Da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja“ (Mt 6, 3). Sveti Nikola se predade samoći i uzdržavaše se od govorenja, smišljajući da tako do smrti proživi, dođe mu glas sa visine: „Nikolaje, pođi na podvig u narod, ako želiš biti od Mene ovjenčan“. Malo po tom čudesnim Promislom Božijim Nikolaj bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji. Mudar, neustrašiv i milostiv sveti Nikolaj bio je revnosni Arhipastir povjerenom mu narodu. Kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan gonili hrišćane sveti Nikolaj bi utamničen, no i u zatvoru podučavaše ljude zakonu Božijem. Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji 325 godine. Na tom Saboru je udario šamar jeretiku Ariju osuđujući njegovu jeres. Zbog toga je udaljen sa Sabora i iz arhijerejske službe sve dok se nekolicini prvih arhijereja na Saboru ne javi sam Gospod Hristos i Presveta Bogorodica i ne objaviše Svoje blagovoljenje prema Nikolaju. Zaštitnik istine Božije ovaj divni svetitelj bio je vazda i odvažan zaštitnik pravde među ljudima. U dva maha spasao je po tri čovjeka od nezaslužene smrtne kazne. Milostiv, istinit, pravdoljubiv, on je hodao među ljudima kao anđeo Božiji. Još za života njegova, ljudi su ga smatrali svetiteljem i prizivali ga u pomoć u mukama i nevoljama; i on se javljao, u snu i na javi, onima koji su ga prizivali, podjednako lako i brzo blizu i daleko pomagao. Od njegovog lica sijala je svjetlost kao od lica Mojsijeva, i on je samom svojom pojavom  donosio utjehu, tišinu i dobru volju među ljude. U starosti upokoji se u Gospodu, mnogotrudan i mnogoplodan, da se vječno veseli u Carstvu nebeskom produžujući da čudesima na zemlji pomaže vjernima i proslavlja Boga. Upokojio se 6. decembra 343. godine.

a20346879d26fec2e0e25d5df907f84c

Mitropolit CPC Mihailo apeluje na političke partije, nevladine organizacije, javne, naučne i kulturne poslenike i crnogorska udruženja u rasijanju da organizovano i zajednički ustanu u odbranu slobode i nezavisnosti države koju je, kako kaže, napala njena Vlada.

"Namjerava da iz Zakona o slobodi vjeroispovijesti ukloni članove koji temelje pravni osnov da se nezakonito prepisana crkvena imovina na Srpsku crkvu, odnosno, državu Srbiju ponovo uzakoni na crnogorsku državu.

Tim okupacionim i velizdajničkim aktom više od 50 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta, 650 crkava i oko 60 manastira biće upisano na Srbiju", navodi u saopštenju Mihailo.

Naša zemlja će se, dodaje, tako dovesti u kolonijalni položaj a građani Crne Gore u status crkvenih kmetova.

"Pozivam poslanike vladajućih stranaka da prije nego što dignu ruku za usvajanje tih izmjena razmisle o razmjerama posljedica takve odluke, koje neće ostati bez odgovora. Velikim se bogom kunemo da mi, potomci slobodara koji su handžarom i džeferdarom branili slobodu, nećemo biti ničiji kmetovi.

Građani Crne Gore, i vi u zemlji i vi u rasijanju, na noge!

Organizovano i civilitovano ustanite pred domaćim i međunarodnim institucijama u odbranu državnog suvereniteta i slobode!

Sad ili nikad!", poručuje on u saopštenju.

preuzeto sa: https://www.antenam.net/politika/181508-mihailo-crnu-goru-je-napala-njena-vlada-gradjani-crne-gore-na-noge

Uvođenje u Jerusalimski hram Presvete Bogorodice - Vavedenje, jedan od pet najvećih praznika posvećenih Bogorodici.

VavedenjeKada je Presveta Djeva Marija napunila tri godine odvedoše je iz Nazareta u Jerusalim njeni roditelji sveti Joakim i Ana, da je predaju Bogu na službu kako su ranije obećali. Od Nazareta do Jerusalima ima tri dana hoda. No kako su išli na bogougodno djelo taj put im ne bijaše naporan. Skupiše se i brojni njihovi srodnici  da učestvuju u ovoj svetkovini, u kojoj su nevidljivo učestvovali  i anđeli Božiji. Ispred svih su išle djevice sa zapaljenim svijećama, za njima je išla Presveta Djeva, između svojih roditelja. Djeva Marija je bila obučena i ukrašena u odjeću kako dolikuje carevoj ćerci i Božijoj nevjesti. Za njima je išlo puno srodnika i prijatelja, i svi su nosili zapaljene  svijeće. Pred hramom u Jerusalimu  bilo je 15 stepenica. Kada roditelji podigoše Djevu Mariju na prvu stepenicu, ona sama potrča do vrha stepeništa, đe je srete prvosvještenik Zaharija, otac svetog Jovana Preteče - Krstitelja, i uzevši je za ruku uvede je u hram i u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada nije ulazio osim arhijereja, i to samo jednom godišnje. Tada roditelji Djevini sveti Joakim i Ana prinesoše žrtvu Bogu, prema zakonu, primiše blagoslov od svještenika, i vratiše se domu svome, a Presveta Djeva Marija osta pri hramu. Ostade ona pri hramu devet godina. Sve dok su joj roditelji bili živi posjećivali su je često. No kada se upokojiše njeni roditelji i Presveta Djeva osta siroče, nikako ne htjede do kraja svog života da napusti hram niti da stupati u brak. Kako to bijaše suprotno običajima i zakonu u Izrailju, ona kad napuni dvanaest godina bi predata svetom Josifu, koji joj je bio srodnik i odoše u Nazaret, da živi pod vidom obručnice u djevstvenosti, i tako da ispuni svoju želju i da se ispoštuje zakon. U to doba nije bilo u Izrailju đevojke koja je bila zavještana da živi djevstvenim životom cio svoj vijek. Presveta Djeva Marija bijaše prva doživotno zavještana đevojka, poslije Nje u Crkvi Hristovoj slijede mnogi koji su prihvatili djevstvenost Boga radi.

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98