Cvijeti se obilježavaju dan poslije Lazareve subote, u neđelju, na dan kada je Isus Hristos sa svojim učenicima ušao u Jerusalim.

Hristos je, pet dana prije stradanja na krstu, odnosno sedam dana prije nego što će vaskrsnuti, na magarcu ušao u Jerusalim đe ga je dočekao mnogobrojni narod koji je mahao palminim grančicama i klicao mu "Osana sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji ide u ime Gospodnje".

Nemjerljiva radost dočeka, upisivala je na Hristovom licu tugu i žalost, jer je samo On znao da će već slijedeće neđelje narod vikati: "Razapni ga, razapni ga", kako bi se ispunilo Sveto pismo, što se za nekoliko dana, na Veliki petak, i desilo.

Ovim događajem ispunjene su riječi starozavjetnog proroka Zaharija: "Raduj se kćeri Izrailjeva, evo ide Car tvoj krotak, a krotak je, jer ide na magarcu dobrovoljno da strada".

Iako govori o stradanju, prorok Zaharija to proročanstvo počinje riječima "raduj se", jer je cilj stradanja Hristovog na krstu spiranje grijeha sa cijelog ljudskog roda i Vaskrsenje – pobjeda života nad smrću.

Cvijeti označavaju i ulazak u Veliku strasnu sedmicu pred najveći hrišćanski praznik Vaskrs, kojim se obilježava stradanje Isusa Hrista koje je prethodilo najvećem događaju - njegovom Vaskrsenju.

Cetinjanin Branislav Banja Kaluđerović poklonio je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi plac od 4.000 metara kvadratnih koji se nalazi na Cetinju, u naselju Gruda. Tim povodom danas je mitropolit Mihailo u crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju uručio zahvalnicu Kaluđeroviću, rekavši da mu je izuzetna čast što će danas primiti veliki prilog od čovjeka koji je 2015. godine poklonio kuću gdje je smještena Crnogorska pravoslavna crkva, a danas i zemljište koje se nalazi u sklopu kuće gdje je sjedište Crnogorske pravoslavne crkve, piše Cetinjski list.

Episkop ostroško – nikšićki Boris Bojović i vikarni episkop mitropolita crnogoskog Mihaila je u obraćanju vjernicima kazao da je donacija Kaluđerovića prilog Svetoj crkvi za istoriju .

“Ovaj poklon je za nova pokoljenja i za sve one koji će doći da čuvaju našu Crnu Goru i bore se za njen prosperitet”, poručio je Bojović.

Vjernicima i sveštenstvu se obratio i darodavac Kaluđerović koji je kazao da ovu donaciju posvećuje onima “kojima je bastalo da budu uz našu Crnogorsku pravoslavnu crkvu svih ovih 30 godina kao i onima koji više nijesu među nama“.

“Da njih nije bilo i blaženopočivšeg vladike Antonija 31. oktobra 1993. godine, ne bi bilo ni Belvedera 5. septembra 2021. godine. Slava im! Ja kao Jugosloven i Titov Crnogorac se sjećam i svjedok sam sa svojih 65 godina da smo u tom civilizovanom i po svemu lijepom periodu dolazili na dva sveta datuma na Cetinje, ispred Cetinjskog manastira, sa svojim roditeljima, a kasnije i kao formirane ličnosti! Za Petrov dan 12. jula i Badnje veče 6. januara, svake godine sa našom braćom svih vjera i nacija igralo se crnogorsko kolo. Danas to nije slučaj. Danas se manipuliše sa ta dva datuma, a posebno preko naše Crnogorske pravoslavne crkve se pokušava doći do najjeftinijih političkih poena, ne misleći na sudbinu iste. Zadnja predizborna dešavanja na Cetinju i manipulacija sa belvederskim časnim i ljudskim skupom, đe se nije branila Crnogorska pravoslavna crkva već obraz svakolike Crne gore, a posebno pravoslavlja u Crnoj Gori, pokazuju pravo stanje u Crnogorskom društvu”, kazao je Kaluđerović.

On je izrazio uvjerenje da će današnja donacija biti jasan signal svim političkim subjektima u Crnoj Gori da, kako je rekao, pripaze što rade.

“Da se ne igraju sa našim osjećanjima i da nam dozvole da mi sami u našoj kući Crnoj Gori napravimo bratski put do svih crnogorskih svetinja, đe će biti mjesta za sve dobronamjerne građane ove planete, bilo koje vjere ili nacije oni bili. U to ime sve vas pozdravljam i ovaj današnji skup neka bude možda i poziv svim građanima Crne gore, bez obzira nanacionalnu i vjersku pripadnost, da za Petrov dan ove godine zaigramo crnogorsko kolo kao nekada, bez politike i policijskih kordona!”, kazao je Kaluđerović.

Prije uručenja zahvalnice Kaluđeroviću, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve je služilo svetu arhijerejsku liturgiju, moleći se za, kako je kazao episkop Boris, spasenje crnogorskog i ukrajinskog naroda.

izvor: https://www.cdm.me/drustvo/donacija-za-istoriju-kaluderovic-poklonio-plac-crnogorskoj-pravoslavnoj-crkvi/

U neđelju 27. februara 2022. g. na praznik sv. Kirila Slovenskog Njegovo Blaženstvo Mitropolit Crnogorski gospodin Mihailo služio je svetu Arhijerejsku luturgiju uz sasluženje Njegovog Preosvještenstva Episkopa ostroško-nikšićkog gospodina Borisa i svještenstva naše svete Crkve u crkvi sv. Ivana Crnojevića na Cetinju.

Na liturgiji je proizveden i novi ipođakon Ilija Vujović iz Nikšića.

Na svetoj službi uznošene su molitve Bogu pored Crnogorskog i za Ukrajinski narod i prestsnak rata i stradanja u Ukrajini.

Crnogorska pravoslavna crkva obavještava javnost da su se ovih dana pojavili lažni profili i grupe na društvenim mrežama sa imenom Crnogorske pravoslavne crkve i našeg Mitropolita.

Sa tih lažnih profila se plasiraju neistine u cilju dezinformisanja i zbunjivanja crnogorske javnosti, stoga obavještavamo vjerni narod , medije i crnogorsko građanstvo da ne nasijedaju na militantne ratnohuškačke dezinformacije.

Ove dezinformacije se plasiraju u kontekstu stradanja stanovništva Ukrajine.

Crnogorska pravoslavna crkva ističe da se naše svještenstvo i vjernici stalno mole za mir u Ukrajini ,za sve stanovnike Ukrajine, za miroljubivi suživot pravoslavne braće Ukrajinaca i Rusa.

Ovim povodom osuđujemo svaku agresiju, upotrebu oružja i ratna dejstva.

Molimo vjerni narod Crnogorski i sve građane Crne Gore da ne nasijedaju na objave provokatora čije zle namjere možemo jasno identifikovati i prepoznati.

Kod Hrišćana, Sretenje Gospodnje se slavi 40-ti dan od Božića. Sveto Pismo kaže kako četrdeseti dan poslije Rođenja Hristovog donese Presvjeta Djeva svog Sina u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu, posvjeti Bogu i sebe očisti ( Levit 12, 2-7; Ishod 12, 2 ). Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak Zakonodavac nije htio nikako da se ogriješi o Svoj Zakon, koji je On bio dao kroz Svoga slugu i proroka Mojsija.
U to vrijeme u hramu je služio prvosvještenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za đevojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dvije čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: “Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj…” Još reče Simeon za Hrista Mladenca: “ Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti” ( Lk. 2, 29 i 34 ). Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji viđeše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mjesto za đevojke, rekoše to caru Irodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No, u međuvremenu božanska porodica bijaše već izmakla iz grada i uputila se u Misir ( Egipat ), po uputstvu anđela Božijeg.

Svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mjesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust  27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI vijeku za vrijeme cara Aleksija Komnena.

Jednom nasta odnekuda rasprava u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Jovana Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorječivosti i jasnoće izlaganja vjere. I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božijim ovaj spor bi riješen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najprije mu se javiše svaki od ova tri svetitelja u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Bogu, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrječno... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavjetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se riješi na taj način što se odredi 30. januar po starom, a 12 februar po novom kalendaru kao zajednički praznik za sva tri  jerarha.

Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI  !!!!

Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, jedan od praznika posvećenih svetitelju i proroku koji je najavio dolazak Spasitelja i krstio ga na rijeci Jordan, proslavlja se danas.

Sjutradan po Svetom Bogojavljenju praznuje se sabor časnog i slavnog Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana i time se ukazalo poštovanje onome koji posluži tajni božanskog krštenja stavivši ruku svoju na glavu Gospodnju.

"Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem", govori sveti Jovan Krstitelj koji najavljuje dolazak Spasitelja ljudskog roda Gospoda Našeg Isusa Hristosa.

Ovaj veliki praznik, posvećen bliskom rođaku Isusa Hristosa za koji se vezuje početak misije Spasitelja i početak Njegove  propovijedi.

Sveti Jovan je savremenik Hristov i bili su istih gidina, a po majci je i rođak Spasiteljev jer je majka svetog Jovana Krstitelja Jelisaveta bila bliska rođaka Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije.

Život svetog Jovana, po mnogo čemu, podsjeća na zemaljski život samog Isusa Hristosa, čiji je on Prorok, Preteča i Krstitelj. Bio je prvi prorok koji je rukom mogao pokazati Onoga koga prorokuje, Preteča se naziva jer je došao da "poravna staze Gospodnje" i prorokuje prije Hrista njegov dolazak, a Krstitelj jer je na rijeci Jordanu krstio Gospoda.

Njegovo rođenje, iako prirodno, od bioloških roditelja, prvosveštenika Zaharija i Jelisavete, dugogodišnje nerotkinje, desilo se po sili Božijoj, a najavio ga je Anđeo Božiji, kao i Hristovo. Mnogi su mislili da je Jovan obećani Mesija - Spasitelj, ali je on, koji je prepoznao Isusa slušajući njegove prve javne propovijedi, rekao: "To je jagnje Božije koje uze na sebe grijehe svijeta".

Sveti Jovan je od mladosti bio posvećen vjeri i, kao branilac javnog morala, suprotstavljao se razvratu rimskog društva koje je u to vrijeme dostiglo vrhunac.

Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 20 Januara - Jovanjdan  7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usijecanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.