Obraćanje Branislava Banje Kaluđerovića povodom dešavanja u CPC. Preuzeto sa FB naloga:

Dragi moji prijatelji čitajući ovih dana na raznim portalima tekstove povodom dešavanja u CPC dobih želju da vam pošaljem jedno moje obraćanje iz maja 2019. povodom skupa koji je organizovala CPC u hotelu Podgorica đe su uzeli učešća razni “nezavisni” intelektualci!
Iako sam bio pozvan od strane mitropolita Mihaila MENE je bio zabranjen izlazak za govornicom.
Evo vam prilažem link mojeg govora, jer sam bez obzira na njihovu zabranu izašao za govornicom i pogledao u oči te stare nesrećne “intelektualce” za koje sam nekad davno kad su bili mladi i mislio da su NEKO, sad iz ove perspektive kad je nama svima ostao kusur od života mogu reći da su NIKO!

https://docs.google.com/document/d/1Cyu-luJFFKWd699D-4PNADFINv85xgoZ/edit?usp=drivesdk&ouid=107644265047861706926&rtpof=true&sd=true

Čast maloj manjini zbog kojih neću postavljati video link jer tu manjinu smatram zloupotrijebljenom od mitropolitskog savjeta i lično mitropolita Mihaila!
Te (ne)zavisne intelektualce koji žele baš ovih dana svojim djelovanjem da ponovo narod dovedu u zabludi iz njima znanih razloga, ne mrzim već prezirem, za sve što čine protiv sloge u CPC a i obavještavam ih da se 3. septembra dolaskom na zakazani narodni ZBOR mitropolit Mihailo ne ruši već brani baš od njih koji su mu teg oko vrata za neke njima znane interese!

Kratki intervju: Gordana Mitrović doktor pravnih nauka

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Mitrović: Religioznost i vjera Crnogorki i Crnogoraca su po mom mišljenju veoma specifične. Mi smo narod, ili smo barem to do skoro bili, koji je vjekovima svoju vjeru dokazivao više djelima, poštujući moralne norme koje se podudaraju s Deset Božjih zapovijesti, nego što smo to činili institucionalno, posredstvom sveštenika i učešćem u vjerskim obredima. Ne mogu da tvrdim ni da je naša Crnogorska crkva generisala, niti da se jednostavno „uklopila” u taj model religioznosti koji je generisao sâm narod, ali sam sigurna da je tokom vjekova zahvaljujući upravo tome opstala. Naši su popovi na konjima bitke predvodili, u zlim vremenima bili više ratnici, a u manje zlim više duhovnici.
Svakako, i u jednim i u drugim, mudri, a uglavnom, u zavisnosti od epohe i prilika, i formalno najobrazovaniji dio stanovništva i kao takvi i učitelji i duhovno utočište narodu. Iz ove specifičnosti proistekao je i specifični oblik biranja vladika kroz Opštecrnogorski zbor. Dakle, Crnogorcima se duhovni poglavari ne postavljaju, oni se biraju. 

Upravo ovakvo poimanje i življenje vjere je našu Crkvu i učinilo neotpornom na brutalno, varvarsko i primitivno ispoljavanje vjere suptilno nametano od 1918. godine, a u posljednjih trideset godina nažalost i vrlo uspješno nametnuto, od strane nelegalne i nelegitimne, uprkos pokušaju da se neustavnim i nezakonitim tzv. temeljnim ugovorom ona legalizuje, ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Da bi se pokorila Crna Gora, potrebno je bilo iz svijesti Crnogoraca izbrisati sve crnogorsko, etničku pripadnost, jezik i, naravno crkvu. Taj „washout” je bilo najlakše izvesti oduzimanjem Crnogorcima urođenog slobodarstva, uspravljenosti i nesavijanja kičme, a potom trovanjem, praznovjerjem, sujevjericama, poniznošću duhovnom i fizičkom, klečanjem, tako nesvojstvenom i odbojnom svakoj Crnogorki i Crnogorcu. 

Zahvaljujući tome sada, u vremenu u kome nam se država, institucionalno razorena, spaljenog krova i potkopanih temelja, bori za svaki dah, ostaje još jedino da se i formalno izbriše crnogorski jezik iz Ustava, zakona i školskih programa i da se ukine Crnogorska pravoslavna crkva koja je svoju dekretom oduzetu autokefalnost obnovila na Opštecrnogorskom zboru prije 30 godina. Uticaji okupatora i njihovih domaćih saradnika su se uvukli u svaku poru i države i društva. Ponavljam: okupatora, jer tvrdim da ni „izbore” 30. avgusta 2020. godine, niti jedne poslije njih, suverenističke partije nijesu izgubile u zakonitom izbornom procesu, nego nam je država naizgled „olovkom”, a u stvari najbrutalnijim hibridnim ratom, upravo putem „meke” moći ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, osvojena bez ispaljenog metka. Osvojena, ali na sreću i još uvijek ne i sasvim razorena. Upravo je još to malo ili „malo” ostalo da se uradi i radi se u posljednje vrijeme djelovanjem ovih gorepomenutih saradnika, tzv. osvježivača, manipulisanjem i zloupotrebljavanjem starosti i godina, koje su za poštovanje, mitropolita Mihaila. Posljedično, u prethodnih godinu ili dvije dana imamo svakim danom sve više najtvrđih Crnogorki i Crnogoraca koji svoju đecu, u strahu valjda od proklinjanja od strane srpskih „duhovnika”, kod njih istih krštavaju, tražeći alibi u čuvenom „svetinje su naše, nema veze ko je administracija”. Samo neka je dijete kršteno, a nema veze što mu postupajući „duhovnik” krsteći ga zapravo kaže da ono ne postoji. Barem ako još stojimo na poziciji da je dijete Crnogorac ili Crnogorka. Ako je postalo Srbin, od oca Crnogorca i majke Crnogorke, onda je sve u redu, slaže se jednačina, moći će i u Vladu  nekad, jer kao Crnogorac ne može više ni na šalter. Zašto to rade Crnogorci? Dijelom zbog uticaja „duhovnika” SPC, ali dijelom i jer su razočarani djelovanjem Crnogorske pravoslavne crkve. Možda su mitropolitove godine dijelom uticale na nerješavanje pitanja statusa Crnogorske pravoslavne crkve i naših svetinja, ali sam sigurna da su događaji iz najskorije prošlosti, među njima i rasturanje po Cetinju ogavne publikacije koja ima za cilj diskreditaciju vladike Borisa, koji nesporno ima ugled kod većine Crnogorki i Crnogoraca, posljedica manipulacija od strane osvježivača, a nikako djelo samog mitropolita.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Mitrović: Usljed svih gore navedenih specifičnosti, smatram da je zakazivanje Opštecrnogorskog zbora pravi i jedini mogući put. Ne sa ciljem nekakvog „svrgavanja” mitropolita ili stvaranjem nekakvih paralelnih organa upravljanja Crnogorskom pravoslavnom crkvom, nego sa ciljem da se čuje glas crnogorskog naroda koji je svjestan da je na djelu ako ne posljednji, onda pretposljednji čin razbijanja naše države i zakopavanja svega crnogorskog i koji ne vidi drugi način nego da snagom riječi i razuma zamoli mitropolita da odstupi, a Sinod da radi svoj posao u procedurama utvrđenim aktima CPC i na taj način da se jednom za svagda zatvore vrata svim rušilačkim uticajima koji su se infiltrirali i u ovaj stub naše državnosti. Sigurna sam da je ovo i stav vladika Borisa i Simeona. Oni su ga i iskazali u video i pisanim obraćanjima, koja su prošla dosta nezapaženo, te smatram da je potrebno u narednih nekoliko dana pojasniti koncept zakazanog zbora, kako bi se spuštile tenzije bespotrebno nastale među Crnogorcima. Sigurna sam takođe da je i naše zajedništvo dovoljno jako da ne dođe ni do kakvih sukoba, da se odstrane svi zli uticaji sa strane i da zbor ima kapacitet da donese razumne i, u odsudnom trenutku u kakvom nam se država nalazi, prijeko potrebne odluke koje će i mitropolitu i Sinodu pomoći da povuku ispravne poteze i time, u slučaju koji svi priželjkujemo, utabaju stazu kojom će CPC hodati kao jedan od stožera okupljanja i ujedinjavanja Crnogoraca i Crnogorki na putu oslobođanja i vraćanja crnogorskih svetinja u svojinu Države Crne Gore, kao i dobijanja formalnog priznanja obnovljene autokefalnosti od strane Vaseljenske patrijaršije. Ovo bi mogao biti prvi korak u objedinjavanju svih snaga koje će, teškim ali istrajnim i napornim radom, za početak vratiti Crnu Goru makar na poziciju iz jutra 22. maja 2006. godine, jer nažalost, potpuno sam sigurna da moja tvrdnja da trenutno živimo neđe u sredini decembra 1918. nije nimalo pesimistična nego vrlo realna.
Posljednji je čas, Crnogorci, jer uvijek ima gore i ono nam se smiješi!

Kratki intervju: Član Predsjedništva DANU prof Mihailo Burić

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Burić: Najprije da razjasnim svoju poziciju u dešavanjima u CPC. Ona je počela pozivom na sastanak kod Mitropolita Mihaila, na koji nijesam prisustvovao, a zajedno sa kolegom Blagotm Erakovićem objasnio svoj stav.

Postoji principijelan stav da DANU ne treba da se miješa u politička i crkvena pitanja. Sa time se slažem u principu ali ne i u suštini. Smatram da svi treba da se miješaju u pitanja koja se tiču sudbine naše države, čiji sudbinski dio je CPC. Kako se to treba raditi, treba učiti od Srpske akademije nauka i drugih Srpskih institucija koje sada kontrolišu Crnu Goru (u novoj Vladi neće biti Crnogoraca iako su većinski naod), a kako se ne treba raditi učiti od CANU. Dužan sam ovo objašnjenje svojeg shvatanja prije odgovora na suštinu pitanja.

Uzrok ,usuđujem se reći, besmislenih dešavanja (lična dejstva se ne mogu poistivjećivati sa sudbinom CPC) je teško definisati iz moje pozicije. Ali ono što sam saznao iz komunikacije u zadnje vrijeme kompletiraju se izgleda više uzroka. Osnovni uzrok  je nečija namjera (bogomi se dobro zna i čija) za uništenje CPC. To je jasno po toku stvari i načinu na koji se odvija,a i po nekim vidljivim i nevidljivim učesnicima. Tome su kompatabilni očigledni različiti interesi i namjere “naših  ljudi” okolo i u CPC, koji ne čine svještenstvo. Užasno su jaki i suprostavljeni. No tu je i treća dimenzija uzroka i najvažnija – animoziteti i netrpeljivost unutar svještenstva CPC je tolika da ponekad liči na mržnju i nepremostivu prepreku (da se ja pitam jesu li to naši svještenici i Hrišćani te ne mogu jedan sa drugijem). Ne mogu međusobno razgovarat, dogovart i kompromisno djelovat u interesu CPC. Alo Gospodo!!! Porazmislite malo. Ovi uzroci su naizgled teški ali vrlo lako rješivi, ako se svještenstvo dogovori, bez miješanja sa strane. Učesnici u sukobu nose istorijski treret za sudbinu CPC i Crnu Goru. Da sam ja u toj situaciji odrekao bih se svih prava, ako je to uslov da CPC opstane. A mislim da nije. Rješenja uvijek postoje… jer dogovor kuću gradi.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Burić: Kako i uzroci tako i rješenja su višeznačna. Opštecrnogorski zbor je institucija, kao tradicionalni demokratski skup, na koji su se birali Mitropoliti (koliko znam tako su izabrani Antonije i Mihailo) i na kojima se donose najvažnije odluke  za crkvu, društvo i državu. I pored toga Zbor koji se priprema za 03.09. na Cetinju ne treba da vrši nasilno svrgavanje nikoga. Zbor mora  da pokaže “svim  strukturama “, da je Crkva jedan od važnih stubova nacije, i da narod neće dozvoliti zlonamjernicima da sruše CPC. Skup sa takvom namjerom i porukama rješenja i pomirenja ima smisla i neka se održi.

Osnovni stub CPC je ipak njen statut i njen sinod. Treba poštovati crkvene propise, koji su usvojeni i po kojima radi CPC. Niko se ne može smjenjivat niti postavljati bez legalnih oduka Sinoda… koliko ja znam. Zašto nemamo odluke Sinoda za nastalu situaciju je ključno pitanje? Koliko se ja razumijem one su potrebne kao crkvenopravno utemeljene. Ili možda jednostavnije, iako nije uputno i primjereno svoditi situaciju na pojednince, da se glavni sporioci sporazumiju kako dalje radit. Da najstariji po činu dogovori sa nižim po činu kako će radit po njegovim uputsvima. Ali uz poštovanje crnogorski istorijskih autoriteta kao sto je Ljubo Čupić, Šćepan Mijušković i slični Crnogorci. Tu ne smije biti nakakve rezerve CPC prema podržavanju i poštovanju naših crnogorskih istorijskih autoriteta.

Znači, kao mnogo komplikovano a ustvari jednostavno. Sada kad su stvari došle dovde, neka Sinod formuliše svoj stav, neka Zbor formuliše svoj stav, a rukovodstvo CPC donese plan djelovanja u cilju opstanka CPC i održavanja njenog kontinuiteta i zaštite. Ovo smatram svetom obaveznom, jer će CPC postojati i kada svi mi prođemo.

Vladika Boris 25.08.2023.god na grobu Marka Vešovića u Sarajevu

“Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušaću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti šta god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrzjeti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mrnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje.” Marko Vešović (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o ljudskoj mržnji)

Lični stav: Dragan Božov Perović – publicista

Kao neko ko je, sa malim brojem ljudi, sanjao i radio na povratku Crnogorske pravoslavne crkve, sa tugom i rezignacijom pratim aktuelna dešavanja. Sada je metastazirao dugo pripremani napad na jednu od naših najznačajnijih istorijskih institucija. Specijalni hibridni i propagandni rat i nasrtaji na crnogorski suverenitet uvijek su imali domaće izvođače. Vjerovatno je ovo još jedan zadatak postavljen pred „oslobodioce“, nakon potpisivanja sramnog Temeljnog ugovora.

Nadao sam se, a još uvijek tinja neko slabo očekivanje, da će se Gospodin mitropolit Mihailo spomenuti da je Crna Gora iznad svih nas. Da će zato prihvatiti teret godina, odstupiti sa mitropolijskog trona i poći u mirovinu. Dostojanstveno, gospodski, da bude upamćen i ispraćen s poštovanjem i uvažavanjem, kako to njegove godine i čin zaslužuju. Da pokušamo da teške riječi ostanu za nama, dosta je podjela za tuđe interese. 

Nažalost, pošto izgleda da su propuštene prilike da se sve riješi onako kako je trebalo, kroz crkvene institucije CPC, ostaje poziv da se preko Opštecrnogorskog zbora, koji je uz CPC jedna od okosnica našeg identiteta, riješi ova teška i mučna situacija. Ovo pogađa svakog čovjeka, koji iskreno i bez interesa voli svoju jedinu otadžbinu Crnu Goru. 

Skoro sam pisao da je narasle probleme u CPC najbolje riješiti Opštecrnogorskim zborom (u prilogu je dio toga pisanja). Međutim, moram iznijeti jedan svoj dodatni stav u vezi sa tim. Prije toga samo da podśetim kako je nastao Zbor: „Crnogorski borbeni optimizam stvorio je najvišu ustanovu neposredne demokratije – Opštecrnogorski zbor.“

Da li smo dostojni čuvari i poštovaoci svojih svijetlih tradicija? Da jesmo, ne bismo dozvolili da nam se i crkva i država nađu u ovom položaju. Ne smijemo dozvoliti da se čin Zbora isprofaniše ili zloupotrijebi. Posebno ne nasijedati na provokacije i opstruiranje od onih koji ne žele dobro ni Crnoj Gori ni njenoj jedinoj crkvi – CPC. Nadam se da će na Opštecrnogorski zbor doći svi koji iskreno žele da CPC nastavi na osnovama na kojima je počivala i koje su bile obnovljene 1993. godine dolaskom blaženopočivšeg mitropolita Antonija Abramovića.

Gradnjom Cetinja i utemeljenjem Crnogorske pravoslavne crkve 1485. godine, Ivan Crnojević nam je ostavio simbole slobodarstva i neprkidnog državnog trajanja.

Smognimo snage i pokažimo da smo dostojni toga!

OPŠTECRNOGORSKI ZBOR

Mali istorijski pregled oko crnogorske (ne)odgovorne politike i zaboravljanju najveće demokratske institucije Opšternogorskog zbora.
„Crnogorski borbeni optimizam stvorio je najvišu ustanovu neposredne demokratije – Opštecrnogorski zbor.“

Zbor je okosnica nacionalnog identiteta jer nema nijedne bitne odluke u našoj istoriji, od izbora mitropolita do izbora vladara, da odluka o tome nije donešena na Opštem crnogorskom zboru. O tome je Vuk Karadžić zabilježio: „Ovdje vlada najveća jednakost kojoj ravne nema na cijelom svijetu.“

„Na tradiciju dukljanske države naslanjaju se fundamentalne etičke i etničke vrijednosti koje su omogućile Crnoj Gori vjekovno trajanje. Od srednjovjekovne Duklje naslijeđena je institucija Opštecrnogorskog zbora ili Zbora jednoimene braće, kao najvišeg političkog organa.
Po Ljetopisu popa Dukljanina, sabori plemstva i opštenarodna skupština birali su vladare. To se posebno može pratiti od vremena Crnojevića, što naravno nastoje da predaju zaboravu oni koji uporno nastoje da pokažu da Crna Gora počinje od Petrovića.

Da ponovimo: Crnojevići su kontinuitet sa „kraljevstvom od prva“ i utemeljitelji savremene Crne Gore! Od Ivana faktički počinje samostalnost Crnogorske pravoslavne crkve (1485) i Cetinje postaje  prijestonica i neprekidna slobodarska iskra. Otac Ivanov, Stefanica Crnojević, tražeći najbolje rješenje za svoju državu u vrijeme turbulentnih istorijskih okolnosti, uz saglasnost Zbora, koji su činili predstavnici zetske oblasti (51 predstavnik), priznata je mletačka vlast 1455. godine. 

Tako je napr. na Zboru održanom u Ćekliće 1767. postavljen Šćepan Mali za vladara i izabrani mitropolit i guvernadur. Tada je razdvojena crkvena i svjetovna vlast, a Šćepan je ukinuo krvnu osvetu i kaznio i proćerao krvnike i lupeže. Zbor je zajedno sa guvernadurom odgovorio Rusima da se ne miješaju u njihove stvari, kada je ruski Sinod tražio da im predaju vladiku Petra I, da ga prognaju u Sibir.

„Čini se da su, u modernizaciji u pravljenju države, na sličnim osnovama sa tadašnjim razvijenim svijetom, knjaz Danilo, a i Petrovići, propuštili priliku da na pravi način pretvore Zbor u demokratsku instituciju. Danilo ga je ukinuo, ali senat nije bio zamjena. Zbor je mogao postati osnova demokratskog društva na način kako je Engleska baštinila stare institucije demokratije.“

O svim ovim stvarima istorijskog kontinuiteta mladi knjaz Nikola imao je maglovite predstave. Crnogorci „pate zbog ropstva drugih, a o sebi ne uče“! Tek je docnije, kasno i po njega i po Crnu Goru, saznao je dio prave istorije. „Nije imao škole đe bi mogao naučiti, već je u crkveno-propagandnoj nastavi smatrao da istorija počinje od Nemanjića. Kad je saznao za Regnum sclavorum shvatio je da su Crnogorci imali nekoliko kraljeva prije srbskijeh carah od Nemanjića doma.“  

Okupite se na Opštecrnogorski zbor 03.09. na časno i nepokolebljivo Cetinje, kako dolikuje Crnogorcima i kako to tradicija nalaže, donesite najvažniju odluku da se sačuva obnovljena nam Crnogorska crkva na temeljima časnog i svetog Mitropolita Antonija Abramovića, koji je baš iz Kanade otišao na slavno Cetinje i mučenički ali ponosno, svetiteljski, iznio luču, obajsao njom trag i temelj svetoga nam hrama crnogorskog.

Mi Crnogorke i Crnogorci iz Kanade, koji smo odlučili da stvaramo daleko od postojbine, matice i roditeljskog ognjišta, nikad ne zaboravljajući dom, što i dokazujemo ne samo svojim vezama i interesovanjem za sva dešavanja, već i koliko je to u našoj moći pomažemo nacionalne projekte, posebno smo rastuženi podjelama među braćom i sestrama povodom potonjih dešavanja u obnovljenoj i svetoj crkvi pravoslavnih Crnogoraca.
Duša nam se cijepa kad viđesmo pamflete koji se dijele po Prijestonici čiji potpis nosi ime Mitropolita Mihaila.
Svjesni smo da naš Mitropolit nije mogao tako nešto napisati i objaviti znajući da će to naškoditi ne samo Crkvi već i naciji, a čemu će se radovati samo neprijatelj koji nam o glavu radi više od stoljeća za nama.
Okupite se na Opštecrnogorski zbor 03.09. na časno i nepokolebljivo Cetinje, kako dolikuje Crnogorcima i kako to tradicija nalaže, donesite najvažniju odluku da se sačuva obnovljena nam Crnogorska crkva na temeljima časnog i svetog Mitropolita Antonija Abramovića, koji je baš iz Kanade otišao na slavno Cetinje i mučenički ali ponosno, svetiteljski, iznio luču, obajsao njom trag i temelj svetoga nam hrama crnogorskog.

Sačuvajte Mitropolita Mihaila da u miru provede mitropolitsku penziju!
Neka nam je srecan Cetinjski Treći septembar!

Sandra Jablan – lični stav

Poštovani Crnogorci i Crnogorke, vjernici i poštovaoci Crnogorske pravoslavne crkve, želim da Vam se obratim, kao potomkinja, ćerka, jednog od članova Odbora za vraćanje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, pokojnog Sava Jablana.
Naime, svjedoci smo brutalnog obesmišljavanja naše decenijske borbe za vraćanje autokefalnosti naše crkve, a u međuvremenu je i sva naša imovina, kao i grobovi naših predaka predata u vlasništvo crkve druge države. Naša crkva ukinuta, je, svi znamo, dekretom izdajničkog kralja Aleksandra 1918.g, koji je, apsurdno, u našoj svetoj crkvi, kao unuk kralja Nikole i kršten.
Činjenica je da je je određeni broj onih koji ne misle dobro Crnoj Gori, njenom narodu i crkvi, našem sveopštem dobru i opstanku zlouportijebio duboke godine Mitropolita Mihaila, i iskoristio to da rastače biće Crnogorske crkve, a time i crnogorske države i naroda, na najgori način, iznutra.
To ne smijemo dozvoliti.
Kao neko ko je prisustvovao Opštecrnogorskom zboru kad smo izabrali prvog Mitropolita obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve, poštovanog Vladiku Antonija 1993. g., a isto tako i izboru našeg Mitropolita Mihaila na Opštecrnogorskom zboru, pozivam Vas da se svi okupimo trećeg septembra, na Cetinje i na isti način, u skladu sa našom tradicijom, izaberemo Vladiku Borisa za našeg Mitopoita, i na taj način stavimo tačku na dalje razjedinjavanje Crnogorske pravoslavne crkve.
Ubijeđena sam da činimo pravu stvar, i da je potonja ura, zgrožena pisanijama raznih pojedinaca i službi, koji su zlouportijebili potpis našeg ostarjelog Mitropolita, koji je za sve ove godine zaslužio da uživa penziju i sve beneficije koje ga pripadaju.
Vidimo se na Cetinje 03.septembra, ja ću biti tamo sa svojom porodicom.

Da je vječna sveta Crnogorska pravoslavna crkva, da je vječna Crna Gora!

Povodom sramnih dešavanja na Cetinju objavljivanjem brošure koju potpisuje Mitropolit Mihailo a čiji je autor predśE dnik Crkvenog odbora Cetinje propali biznismen i čovjek sa ozbiljnim prekršajnim i krivičnim porijeklom Duško Glendža oglasio se pravni tim koji pruža pravnu pomoc Vladici Borisu:

“Naš pravni tim će ovih dana, kod nadležnih institucija Crne Gore inicirati krivične postupke protiv pojedinaca koji su svojim radnjama izvršili krivična djela protiv časti i ugleda, a koja su predviđena Krivičnim zakonikom Crne Gore. Osim toga, pravni tim će inicirati i druge postupke koje im važeći Zakonski propisi Crne Gore dozvoljavaju, imajući da se se postupcima pojedinaca željela nanijeti nenadoknadiva šteta, kako Vladici Borisu, tako i drugim osobama koji se na najiskreniji način bore za dobrobiti CPC.”

Viševjekovna CPC koja je okupljala, mirila i hristoljubljem uzdizala ime i slavu hrabrog naroda crnogorskog nalazi se u jednoj veoma teškoj situaciji. Kriza koja je nastala uslijed pasivnosti i nezaśedanja svetog Sinoda u punom sazivu još od 2019.godine odrazila se na sve segmente njenog organizacionog tijela a samim tim i dovela do duboke podijeljenosti,kako unutar same Crkve,tako i među vjernicima,podržavaocima i laičkom javnošću u Crnoj Gori. Crkveni odbor CPC iz Njemačke upućuje svesrdnu nadu da će se mirnim rješenjem doći do najboljeg modela koji će nastaviti da zbližava i upućuje svoju pastvu na činjenje dobrih dijela, humanih pregnuća i čvrstog stava u odbrani napadnute institucije ove naše Svete kuće crnogorske. U ime bratske sloge i sestrinske ljubavi, a śedočeći o njima i kroz pośete i razgovore sa našim uvaženim episkopom Borisom Bojovićem, šaljemo vam iskrene želje da svi skupa istrajemo u odbrani naše Svete CPC. Odbranimo napadnutu Crkvu od svih koji je napadaju koji su spremni ne samo obezvrijediti,nego i ugasiti za vijeke vjekova. Oprostimo jedni drugima i složno poručimo svim negatorima Crkve, jezika i države crnogorske, da će CPC na predstojećem Opstecrnogorakom zboru odlucno reći DA crnogorskoj slozi i donijeti odluke koje će očuvati CPC kakvu je obnovio Sveti Vladika Antonije Abramović a svim neprijateljima pokazati odlulčnost da se odbranimo. Volja naroda crnogorskog je vjekovima bila neprikosnoveni glas Gospodnji kojem se molimo i u kojem se ovaploćuju duše naše čiste i bogougodne.  

Ponosni na časni put posvećen Gospodu Tvorcu našemu i crnogorskom narodu, kojim korača episkop Boris od svoje 16.godine, šaljemo mu svoju podršku i vjeru da će pravednicima svaki korak biti mjeren okom svevidećeg i sudom istine,pravde i opšteg dobra u korist slavnog crnogorskog naroda, Crkve Hristove i ljubavi među Crnogorkama i Crnogorcima.

Za crkveni Odbor CPC Njemacke

Predśednik: Mario Djurovic

Clanovi Odbora: Predrag Kovacevic, Nenad Popovic

Društvo “13 Jul” iz Njujorka, koje baštini tekovine 21. Maja i 13 Jula, uz obnovu viševjekovne Cpc ( obnovljena na Lučindan 1993. godine), kao najznačajnije datume novije crnogorske istorije, upućuje
crnogorskoj javnosti svoju tvrdom vjerom zadatu riječ, da će na temeljima istine, pravde i solidarnosti
bezrezervno biti uz našu Svetu CPC.

Percipirajući iz mnoštva materijalnih i drugih javno dostupnih elemenata, a prateći kontinuitet Crkve
od njene obnove, na polju širenja i uzdizanja ove vjerske institucije koja je širom otvorila vrata za sve
ljude,žene i đecu, bez obzira na vjersku, rasnu ili bilo kakvu različitost, skloni smo da zaključimo da su
oni koji su je vodili umjesto progresije prigrlili regresiju koja im ne služi na čast.

Dostupni domaći i inostrani izvori su nam omogućili da potvrdimo ono što nam je odavno bilo
prisutno kao činjenica a ne sumnja, da su nove upravljačke strukture vezane za mitopolita Mihaila, izvršile težak razdor i doprinijele raskolu koji će se, nadamo se, okončati na zakazanom
Opštecrnogorskom zboru zakazanom za 3. septembar tekuće godine u našoj Prijestonici.

S vjerom da će mlade duhovne snage koje s ponosom pronose svoju Crkvu i državu Crnu Goru, ovim putem Vladiki Borisu Bojoviću i svještenstvu
upućujemo svoju bezrezervnu podršku, bratsku i sestrinsku ljubav Crnogoraca i Crnogorki sve tri vjere
kojima je opšte dobro opstanka nacije crnogorske, visoko iznad politika, vjera i svih drugih različitosti.

Ostanimo vjerni otadžbini i udruženi u spasenju svih njenih svijetlih tekovina među kojima
dobročinstvom i istrajnošću blista i oreol CPC.