Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

IMG 9892

Povodom sramnih dešavanja na Cetinju objavljivanjem brošure koju potpisuje Mitropolit Mihailo a čiji je autor predśE dnik Crkvenog odbora Cetinje propali biznismen i čovjek sa ozbiljnim prekršajnim i krivičnim porijeklom Duško Glendža oglasio se pravni tim koji pruža pravnu pomoc Vladici Borisu:

“Naš pravni tim će ovih dana, kod nadležnih institucija Crne Gore inicirati krivične postupke protiv pojedinaca koji su svojim radnjama izvršili krivična djela protiv časti i ugleda, a koja su predviđena Krivičnim zakonikom Crne Gore. Osim toga, pravni tim će inicirati i druge postupke koje im važeći Zakonski propisi Crne Gore dozvoljavaju, imajući da se se postupcima pojedinaca željela nanijeti nenadoknadiva šteta, kako Vladici Borisu, tako i drugim osobama koji se na najiskreniji način bore za dobrobiti CPC.”

IMG 9823

Viševjekovna CPC koja je okupljala, mirila i hristoljubljem uzdizala ime i slavu hrabrog naroda crnogorskog nalazi se u jednoj veoma teškoj situaciji. Kriza koja je nastala uslijed pasivnosti i nezaśedanja svetog Sinoda u punom sazivu još od 2019.godine odrazila se na sve segmente njenog organizacionog tijela a samim tim i dovela do duboke podijeljenosti,kako unutar same Crkve,tako i među vjernicima,podržavaocima i laičkom javnošću u Crnoj Gori. Crkveni odbor CPC iz Njemačke upućuje svesrdnu nadu da će se mirnim rješenjem doći do najboljeg modela koji će nastaviti da zbližava i upućuje svoju pastvu na činjenje dobrih dijela, humanih pregnuća i čvrstog stava u odbrani napadnute institucije ove naše Svete kuće crnogorske. U ime bratske sloge i sestrinske ljubavi, a śedočeći o njima i kroz pośete i razgovore sa našim uvaženim episkopom Borisom Bojovićem, šaljemo vam iskrene želje da svi skupa istrajemo u odbrani naše Svete CPC. Odbranimo napadnutu Crkvu od svih koji je napadaju koji su spremni ne samo obezvrijediti,nego i ugasiti za vijeke vjekova. Oprostimo jedni drugima i složno poručimo svim negatorima Crkve, jezika i države crnogorske, da će CPC na predstojećem Opstecrnogorakom zboru odlucno reći DA crnogorskoj slozi i donijeti odluke koje će očuvati CPC kakvu je obnovio Sveti Vladika Antonije Abramović a svim neprijateljima pokazati odlulčnost da se odbranimo. Volja naroda crnogorskog je vjekovima bila neprikosnoveni glas Gospodnji kojem se molimo i u kojem se ovaploćuju duše naše čiste i bogougodne.  

Ponosni na časni put posvećen Gospodu Tvorcu našemu i crnogorskom narodu, kojim korača episkop Boris od svoje 16.godine, šaljemo mu svoju podršku i vjeru da će pravednicima svaki korak biti mjeren okom svevidećeg i sudom istine,pravde i opšteg dobra u korist slavnog crnogorskog naroda, Crkve Hristove i ljubavi među Crnogorkama i Crnogorcima.

Za crkveni Odbor CPC Njemacke

Predśednik: Mario Djurovic

Clanovi Odbora: Predrag Kovacevic, Nenad Popovic

IMG 9826

IMG 9823

Društvo “13 Jul” iz Njujorka, koje baštini tekovine 21. Maja i 13 Jula, uz obnovu viševjekovne Cpc ( obnovljena na Lučindan 1993. godine), kao najznačajnije datume novije crnogorske istorije, upućuje
crnogorskoj javnosti svoju tvrdom vjerom zadatu riječ, da će na temeljima istine, pravde i solidarnosti
bezrezervno biti uz našu Svetu CPC.

Percipirajući iz mnoštva materijalnih i drugih javno dostupnih elemenata, a prateći kontinuitet Crkve
od njene obnove, na polju širenja i uzdizanja ove vjerske institucije koja je širom otvorila vrata za sve
ljude,žene i đecu, bez obzira na vjersku, rasnu ili bilo kakvu različitost, skloni smo da zaključimo da su
oni koji su je vodili umjesto progresije prigrlili regresiju koja im ne služi na čast.

Dostupni domaći i inostrani izvori su nam omogućili da potvrdimo ono što nam je odavno bilo
prisutno kao činjenica a ne sumnja, da su nove upravljačke strukture vezane za mitopolita Mihaila, izvršile težak razdor i doprinijele raskolu koji će se, nadamo se, okončati na zakazanom
Opštecrnogorskom zboru zakazanom za 3. septembar tekuće godine u našoj Prijestonici.

S vjerom da će mlade duhovne snage koje s ponosom pronose svoju Crkvu i državu Crnu Goru, ovim putem Vladiki Borisu Bojoviću i svještenstvu
upućujemo svoju bezrezervnu podršku, bratsku i sestrinsku ljubav Crnogoraca i Crnogorki sve tri vjere
kojima je opšte dobro opstanka nacije crnogorske, visoko iznad politika, vjera i svih drugih različitosti.

Ostanimo vjerni otadžbini i udruženi u spasenju svih njenih svijetlih tekovina među kojima
dobročinstvom i istrajnošću blista i oreol CPC.

IMG 9847

Umjesto kratkog intervjua, Branislav Banja Kaluđerović, ktitor Crnogorske pravoslavne crkve i predśednik Odbora za izgradnju groba Mitropolitu Antoniju Abramoviću, obnovitelju CPC obratio se javnosti preko svog FB naloga

Čitajući u nekim MEDIJIMA ovih dana, a posebno jutros zgrožen ,,lansiranom knjigom” po cetinjskoj pjaci potpisanom od strane Mitropolita Mihaila, smatram se odgovornim kao jedan od tridesetogodišnjih donatora CPC da na mojem fb profilu dam jedan iskren osvrt pravog stanja u CPC!

Ne želeći da dolijevam ulje na vatru za sada ću zbog sebe koji sam časno bio dio CPC ne ulazeći u medijske spekulacije samo objaviti moje obraćanje Mitropolitu Mihailu na Jovan dan 2023. godine, koje je na mmogo ružan nači ne otvorivši ga vratio meni po svešteniku Milutinu cvijiću i tako njemu kao najstarijem svešteniku možda nanio bol….

Pozivam mitropolita Mihaila a posebno vladiku Borisa da ljudski iza zatvorenih vrata a ne po “mračnim” medijima riješe ovu izgleda nerješivu situaciju na dobro svih NAS koji ih podržavamo i koji smo svim srcem za našu Antonijevu CPC!

Posebno molim medije da se ne oglašavaju bez provjerenih informacija jer to šteti sveukupnom stanju u Crnoj Gori!

Koliko su mediji iskreni evo im prilike da ovu moju objavu učine javnom i tako pokažu da im je stalo da se ova mnogo ružna situacija u CPC na obostrano zadovoljstvo svih aktera i njihovih podržavalaca do kraja pozitivno riješi!

Banja Kaluđerović se više puta obratio Mitropolitu Mihailu, međutijem , njegova obraćanja su završavala u prazno, a ovo pismo koje prenosimo u cjelosti mu je je vraćeno što se može viđeti na snimku sa porukom “Tvoja pisanija me ne interesuje, odgovori sam sebi”, uprkos činjenici da Mitropolit i Crkva koriste Banjinu kuću za potrebe Vladičanskog doma, uprkos činjenici da je Banja poklonio Crkvi plac uz pomenutu kuću od 6.000m2 i više novčanih uplata…

Njegovom Visokopreosvještenstvu

Arhiepiskopu cetinjskom i Mitropolitu Crnogorskom

g. Mihailu Dedeiću

Vaše Visokopreosvještenstvo,

Mislio sam da si usljed tereta dubokih godina zaboravio da mi odgovoriš na pismo koje sam Ti uputio 29.11.2022. g.

 Sada  sam  uvjeren da tvoji „savjetnici“ nijesu u mogućnosti da smisle odgovor na precizne i jasne stavove i pitanja koja sam ti uputio u tom pismu.

 Ti nijesi kadar sam napisati odgovor!

 Ti uporno pokušavaš da NAŠU  časnu obavezu prema Blaženopočivšem Mitropolitu Antoniju svedeš na ličnu priču između Tebe i mene ili čak možda da je svedeš u svoju korist.

Neće moći!

Napravljen je odbor za izgradnju hrama – grobnice Vladici Antoniju Anbramoviću a ti si ga i blagoslovio!

Članovi tog odbora su:

 Blažo Sredanović, Ivo Đukanoivć,  Zlatko Vijotić, Novak Abramović, Vujadin Vujačić, Peđa Marković, Mito Marković, Dragan Bari Martinović, Miško Bajković, Milovan Jakšić, Marko Radojević, Vesko Kaluđerović i ja Banja Kaluđerović.

 Prevareni smo dva puta od  tebe lično o čemu  imamo i tvoju pismenu saglasnost i blagoslov  da se može napraviti spomenik i čak je određeno  i  mjesto postavljanja!

Nebrojeno puta si nas i usmeno obmanuo.

Priliči li to jednom “našem” Vladici!?

Imao sam priliku da odgledam snimak tvog nedoličnog govora u Kotoru dana 9. januara 2023.  god. u kojem mene pominješ u vrlo ružnom kontekstu.

 Iznenađen sam!

 Moj utisak kada se sretnem sa tobom bio je drugačiji, pun ljubavi tvoje prema meni….

Kažeš kako se JA  nijesam nikad vidio sa Vladikom Antonijem Abramovićem i da ga nijesam poznavao…!

Ti  imaš kompleks od  blaženopočivšeg mitropolita Antonija Abramovića  ili imaš kompleks od mene!?

Možda imaš „obavezu“ prema nekom drugom?

Moraš nam samo ISTINU reći jer od tebe i tvojeg iskrenog odgovora zavisi sudbina CPC a i tvoja u konačnom!

Grdno si se predstavio kotorskom odboru CPC!

Koja je muka na tebe.

Kaži da ti pomognemo……..

Pošto se ti predstavljaš kao prijatelj Vladike Antonija, pozivam te da to prijateljstvo koje datira kako ti kažeš  još iz 1971. godine potkrijepiš makar jednom fotografijom đe ste vas dvojica zajedno!

Nemaš je!

Kada je Vladika Antonije došao1993 godine  na Cetinje ti si u Rimu bio protiv nas a na stranu SPC i  Slobodana  Miloševića što svjedoči  i tvoj intervju za list “il Popolo” od 18.  novembra,  1992.  godine.

 Ti si Mitropolit izgleda kojemu nije potreban mitropolitski savjet, a izgleda ni najviši crkveni organ sinod a o narodu i da ne govorimo što smo se uvjerili dosta puta do sada.

Kako ti reče u ovoj kotorskoj besjedi da sam ja čovjek koji nije poznavao Vladiku Antonija eto meni je bilo dovoljno samo jedan razgovor sa Vladikom Antonijem i da mu poklonim kuću za svetu misiju Crnogorske Pravoslavne Crkve.

Za razliku od vas mene je ostala fotografija (koju šaljem kao prilog) za uspomenu na prijateljstvo sa vladikom Antonijem koje će nekad neko ja se nadam i poštovati!

Šaljem vam i fotografiju krsta naprsnog kojega je pred samu smrt Vladika Antonije  mene ostavio na čuvanje misleći da će mu se zdravstveno stanje poboljšati.

Nadam se da prilikom prenošenja zemnih ostataka Vladike Antonija toga dana  i taj krst dobije svoje mjesto u CPC!

Moj Vladiko ružno je jednog takvog dobrotvora predstavljati ljudima iz drugih odbora kao neprijatelja CPC!

 Ja sam Ti dao krov nad glavom a vidim da si brzo zaboravio i ovaj potonji poklon moj od 4000 metara kvadratnih placa oko vladičanskog doma.

Brzo si zaboravio naš zadnji sastanak đe smo pričali da ćemo na tom placu graditi dom i školu bogoslovije.

Zaboravi brzo i na razgovor sa tvojim a i našim velikim prijateljem Ivom Đukanovićem…

Moraćeš jednog dana dati odgovore na sva ova pitanja.

 Vladiko dragi, nećeš morati davati odgovor  mene jer  ja sam samo dobrotvor koji neće dozvoliti da mu se ime prlja i to od koga  – od vrha CPC!

Sa tobom nešto nije u redu!

Žalosna je konstatacija da dio sveštenika CPC  i članova vašeg mitropolitskog SAVJETA a bogami i mnogi članovi mjesnih odbora CPC po opštinama   ne znaju đe počiva prvi  Mitropolit CPC Antonije Abramovic!

  Najžalosnije  od svega je da Vi jedini sabotirate godinama da mu sagradimo grob kakav zalužuje.

Odslušajte video snimak koji vam šaljemo uz ovaj dopis jer  vi ne znate što pričate!

Hvala vam što ste bili iskreni!

Na video snimku se vidi a i čuje đe sam ja samo tvoj problem!

  • Javno kaži da ćeš  ispoštovati volju Crnogorskog naroda a posebno nas koji  smo  evo trideset godina uvijek uz CPC, da se ova istorijska ideja ostvari ja ću se odma  povući sa mjesta predsjednika odbora i tako relaksirati buduću realizaciju ove ideje – !

Zbog svih tih ljudi koji su bili prisutni  toga dana  uz ovaj dopis šaljem ti  i moje obraćanje povodom skupa u hotelu Podgorica jer se član hercegnovskog odbora Radović  na tu temu iz 2019. godine, „zabrinuto“  obratio prisutnima na Trojici…..

Gospodine Radoviću vidim pogriješili ste i godinu, vi  ne znate ni koja je godina to bila a posebno ne znate povod toga skupa……

Upravo možda vi i vladika Mihailo zajedno sa mitropolitskim savjetom  krijete vašu ulogu na tom „posebnom“ mogu slobodno reći organizovanom  skupu sa  sumnjivom pozadinom …..

 To moje obraćanje u Podgorici  potpuno  vas demantuje Vladiko,  tj ovaj vaš govor u Kotoru pokazuje vašu izuzetno sramotnu ulogu u cijeloj priči povodom izgradnje Grobnice Antoniju Abramoviću!

Vi ste u posebnoj nekoj muci!

Morate nam je saopštiti!

Za koju političku ili drugu  „rušilačku“  organizaciju radiš u Crnoj Gori i van nje!

Ovim putem pozivam sve crkvene odbore da se izjasne povodom ove naše ljudske inicijative kao i mitropolitski savjet, sinod i posebno pozivam vas Mitropolite da mi odgovorite jer smatraću vas ličnim krivcem zajedno sa mitropolitskim savjetom i sinodom za bezbjednost moju i moje porodice!!!

U krvavo si udbaško kolo zaigrao.

Za čije interese??!

Žalosno je i to da nam je lakše i dostojanstvenije bilo organizovati ustoličenje Vladike Antonija i obnovu CPC 1993.  godine uz sve političke velikosrpske prepreke, nego danas od Vas dobiti blagoslov za prenošenje zemnih ostataka Vladike Antonija poslije 26.  godina od upokojenja. 

Ružno je to…

Mitropolit Antonije Abramović je za 3 godine na čelu CPC mnogo  uradio na obnovi  CPC!

 Ti  se trudiš da uništiš svako sjećanje na njega.

Neće ti uspjeti!

Podsjećanja radi, Vladika Antonije je za života napravio sebi grobnicu 1976. godine  na groblju u Škaljarima  pored svojih roditelja.

 Šaljemo ti i fotografiju tog groba.

 Kada se upokojio 1996.  godine tadašnji odbor CPC nije dozvolio bolje reći zabranio je  porodici Vladike Antonija da ga sahrane u Kotoru  već su ga  na Cetinjskom novom groblju sahranili a  ti ga tu  „ostavio“  do današnjeg dana!

O kupovini groba na cetinjskom groblju ćemo nekom drugom prilikom a i o mnogim drugim „donacijama“ kad je CPC u pitanju.

 Taj isti odbor je uzeo od porodice Vladike Antonija novac za njegovo liječenje zadnjih dana života  u KBC-u Podgorica.

Stidiš li se ovoga!

Sad kada sam odgledao snimak sastanka na kojem ste bili 9.  januara 2023.  na Trojici u Kotoru mogu jasno reći da ti nijesi svjestan što pričaš.

Ovim svojim riječima koje su na ovom video snimku si jasno rekao da Vladiku Antonija “treba sahraniti tamo van zida” a kroz istoriju Crne Gore i naše tradicije znamo ko se sahranjuje “van crkvenog zida” (nekršteni, nemoralni, samoubice…)!

 Hoćete da na najgori način ponizite Vladiku Antonija.

Nećete moći!

Vi  ste i na smetlište izbačili kapelicu iz vladičanskog doma koja je bila jedino mjesto za krštenja, vjenčanja i sve molitve  CPC sve do izgradnje crkve svetog Ivana Crnojevića na Cetinje 2015. godine!

Kako vas nije sramota da od te svetinje đe je vršeno opijelo 1996. godine vladici Antoniju, nije ostalo ništa sačuvano za ISTORIJU.

Od vladičanskog doma đe se devedesetih godina vazda okupljala CRNOGORSKA intelektualna elita napravili ste  „buvljak“!

Sva ta sramota pokazuje  koliko poštuješ njega mrtvoga i nas koji se borimo i za njega, a  bogami i za tebe!

 O poštovanju tvome prema nama u ovom obraćanju NEĆU…

Ostavit  ću to za neku drugu priliku….

Ružno.

U video snimku pominješ  neki “Dekret” u ime Sinoda CPC što se i konstatovalo taj dan  da niko od članova Sinoda, ni prisutni  Vladika Simeon, ni Vladika Gorazd nijesu bili  upoznati sa ovim “dekretom” niti su glasali za to da se ne može smjestiti grob-spomenik ispred Crkve Svetog Ivana Crnojevića.

Moraćete nekom novom savjetu CPC pokazati zapisnik sa te famozne sjednice sinoda koji se odnosi na  donošenje toga spornog DEKRETA!

Kako je validan taj “dekret” tako ćemo ga i poštovati!

Htjeli ste Vladiku Antonija mrtvoga da ponizite i sahranite iza ograde crkve svetog Ivana Crnojevića zašto ste i poslali dopis gradonačelniku Cetinja gospodinu Đuraškoviću prije skoro mjesec dana  da vam odobri kupovinu ili poklon 100metara kvadratnih „tuđeg“ placa o čemu smo dobili i taj dopis na uvid!

Dovodite prijestoničku administraciju u ružnu situaciju!

 Nije korektno!

 Molio sam te  od 1999. godine više puta o čemu postoji sva dokumentacija  da CPC napravi dostojan spomenik svom obnovitelju Vladici Antoniju!

Sve si „zaboravio“!

Sad želim da te obavijestim da ćemo mi početi izgradnju grobnice Vladici Antoniju ispred Crkve Svetog Ivana Crnojevića na mjesto koje smo dogovorili i za koje si blagoslov dao!

 Ovim putem zelim da te obavijestim da sam svim odborima CPC poslao ovo pismo, ne da bih iznio  TVOJU sramotu nego da se i oni uključe u ovaj istorijski projekat za CPC koji ćemo uskoro ja se nadam svi mi  zajedno  i  realizovati! 

Ja te MOLIM da me konačno  ozbiljno shvatis i nemoj da me ćeraš da izađem pred javnost i iznesem činjenice i dokaze ko si  Ti, pošto javnost odavno zna ko sam JA.

 Ja sam Tebi bio od vazda i za vazda prijatelj, nikad protiv tebe i dobro bi bilo ako imaš bilo kakav problem, bilo koji nesporazum sa mnom ili sa bilo kim, da konačno pogledamo jedni drugima u oči i da nastavimo ljudski  na podizanju kvaliteta CPC kako u materijalnom tako i u ljudskom smislu!

Poštovani Vladiko Mihailo, na kraju posle svega što napisah i deset puta pročitah kao i poslije odgledanog ovog četrdeseto minutnog filma  shvatih možda  vam bog nije predodredio da vi imate bilo kakvog  udjela u ovu svetu misiju kad je Vladika Antonije u pitanju!

Žalosno je da ste nas dobronamjerne doveli u situaciju da moramo da pravimo peticiju za nešto što ste vi trebali nama da date zadatak da uradimo što ste i na snimku koji vam dostavljamo i priznali.

Izgradnja groba  Vladici Antoniju nije samo dug prema njemu i njegovom djelu već će biti i pomen na sve one koji su dali veliki doprinos za obnovu CPC a nijesu više među nama!   

S’ poštovanjem,

Predsjednik, Odbora za  izgradnju Grobnice vladici Antoniju Abramoviću

Branislav Banja Kaluđerović,      

Cetinje, na Jovandan, 2023. godine, 

IMG 9725

Kratki intervju: Alek Barović doktorand na Univerzitetu u Padovi

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?
Gledam ih kao kulminaciju decenijskog pogrešnog rukovođenja, strategijskog pozicioniranja i razvoja ili bolje reći unazađivanja Crnogorske pravoslavne crkve. Kako smo sijali svih ovih godina, tako sada žanjemo. Nesretna 2020. i dešavanja koja su uslijedila nakon nje su samo omogućili da se stvari uruše brže. Konačno urušavanje imamo priliku da vidimo ovih dana. Pred Crnogorce se postavlja jednostavan zadatak – opstati ili nestati. To se odnosi i na Crnogorsku crkvu, koja je odavno u fazi tihog nestajanja. Takvo nešto se mora momentalno zaustaviti. Crnogorci imaju samo tri organizacije koje se nalaze na braniku njihovog identiteta, a koje nisu pod kontrolom litijaškog tabora, a to su Crnogorska crkva, Matica crnogorska i Fakultet za crnogorski jezik i književnost. U potonjih godinu-dvije mislim da se velika energija ulaže u to da se u Crnogorsku crkvu infiltriraju pojedinci koji imaju za cilj da je iznutra unište. Naravno, ako bi se na takvo nešto ćutalo, onda bi ta njihova misija bila i uspješna. Jednostavno, Crnogorska crkva je toliko urušavana u potonjih par decenija, a njena pastva osipana, da se svela na istorijski minimum, i gotovo pred gašenjem. Mislim da je nikšićni episkop Bojović takvu situaciju promijenio, jer jednostavno među Crnogorce se javila nada da ipak nije kraj. On je među Crnogorce veoma brzo stekao popularnost i kroz kreativan i mladalački način uspio da animira i motiviše veliki broj ljudi da se povrate u okrilje majke Crkve, ali i veliki broj novih i što je najvažnije mladih ljudi da se zainteresuju za Crnogorsku crkvu i posvete joj svoju pažnju i ljubav. Ovakva činjenica je normalno zasmetala određenim pojedincima koji su decenijama žarili i palili i kontrolisali sve poluge i procese u Crnogorskoj crkvi a koje ja krivim za njeno dovođenje na najniži istorijski nivo. Da li su to radili namjerno ili nenamjerno nije ni bitno. Šteta je napravljena, a ogromno vrijeme nepovratno izgubljeno, kao i istorijska šansa da se nešto napravi u povoljnijem istorijskom trenutku. Sada se treba vaditi iz živog pijeska u kojem smo do guše. Pojava novih snaga željnih da situaciju promijene probudila je nesposobne pojedince iz blaženog sna i ugrozila njihovu zonu komfora. Zbog toga su i počeli da se komešaju i da rade sve što je u njihovoj moći da promjenu spriječe. Nažalost, kod Crnogoraca je vazda bila problematična smjena generacija. Stariji umjesto da budu podrška i savjet, mlađima su uglavnom zapravo krvnik i glavna prepreka jer ne žele da se dostojanstveno povuku. Zbog toga nažalost mora da se poseže ka rješenjima koja nisu baš prijatna, ali nažalost nema druge mogućnosti. Kada je situacija opstati ili nestati onda nema maženja i hvalospjeva, nego se poseže i ka najradikalnijim načinima i đonom samo da bi se spasilo što se spasiti može, a Crnogorsku crkvu što hitnije treba spasiti. Ako to ne učinimo bojim se da će se ona nepovratno izgubiti kao organizacija ili još gore, da će se kroz kontrolu od strane srpskih bezbjedonosnih službi totalno obesmisliti kao ideja tj. postati predmet sprdnje. Na tome se radilo i ranije, i nažalost određeni dijelovi unutar CPC su i sami doprinosili obesmišljavanju i izvrgivanju ruglu samih sebe, a samim tim i CPC. Sa svime time se treba prekinuti i nažalost krenuti od nule. Naravno, na zdravim temeljima. Ako smo mogli prije gotovo trideset godina u mnogo smutnijem vremenu nego što je današnje, onda ćemo i u ovome, kada smo u boljoj poziciji. Za sve to je potreban krvnički rad, a za svaki krvnički rad energija, motivacija i želja za napretkom. Bojim se da oni koji sada upravljaju Crnogorskom crkvom nemaju ništa od to troje, čak šta više, ubijeđen sam da im napredak uopšte nije ni cilj, nego sasvim suprotno.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju? (Odgovor je u zvučnoj poruci koja slijedi)

IMG 9744

Kratki intervju: Božidar Bobo Zeković – diplomirani mašinski inžinjer

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Kad mislim o crkvi, śetim se scene iz JADNIKA, Viktora Igoa. Žandari privode svjštenika katedrale,  odbjeglog robijaša Žana Valžana. “Evo Vam ga gospodine, on Vam je ukrao skupocjene srebrne svijećnjake”. “Puštite ga odma!”, reče im svještenik-upravitelj katedrale. “On to nije ukrao. Ja sam mu to darovao!”. Žandari odoše. “Idi sad sine moj! Nađi sebe I Boga! Neka te Bog čuva!”, reče on Žanu Valžanu. Žan Valžan, postade gradonačelnik tog grada. Izgradio ga je, unaprijedio ga je. Žan Valžan je svuda đe je stigao pomagao i štitio, spašavao ljude! Śeme dobrote koje je posijao svještenik katedrale dobio je fantatastične plodove kroz Božju dobrotu koju je dodijelio Žanu Valžanu. 

Śetim se često i svještenika iz Slavonije, koji svoje đake učaše predano o žitu, voću,čelama, obradi zemlje, šivenju, prvoj pomoći  i o mnogim drugim ovozemaljskim radnjama. Onako, ovlaš, kao kroz zabavu, ali vrlo, vrlo ozbiljno. Nije zaboravio da im na kraju ispriča dosta i o Gospodu Bogu, o Božjoj dobroti, o tome da Bog voli vrijedne, radne, poštene, dobre ljude! I pročita bi im ponešto iz Božjih knjiga. Toboš ka na usput, ali su đeca sve to upijala ka sunđer vodu!

Na moj upitni pogled, kratko mi je reka svještenik :” Sijem śeme znanja i dobrote, sine. Plodove ću ubrati kad vidim tu đecu kako vrijedno rade, raduju se životu, vole druge ljude. Poći će neki i mojim, Božjim stopama, opet za dobro svoje i drugih”.  

Shvatio sam da su to suštinske vrijednosti Crkve i njenog svještenstva!

Crnogorska pravoslavna crkva, od 1998 godine, ide nekim drugim putem. Otuđila se od naroda. Ne interesuje je narod! Ne interesuje takvu CPC da stvara i njeguje SVJEŠTENSTVO, koje će živjeti za Crnogorski narod i sa Crnogorskim narodom. Neki ČUDNI LJUDI okružili su Poglavara Crnogorske pravoslavne crkve. On je, zajedno sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom, a zahvaljujući tim ČUDNIM LJUDIMA, do dana današnjeg, iz njemu znanih razloga, potpuno otuđio od NAS NARODA, Ali i takvu NAŠU CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU! Ipak, i u tako vođenoj CPC, nađoše se neki momčići-svještenici. Učinjelo im se da Crnogorska pravoslavna crkva može i mora drugačije i bolje. Mora se približiti svom narodu i živjeti š njim. I počeše da rade na tome, ne pomišljajući, da to može nekome da se ne svidi!

Ali NE SVIDI SE TO, NEKIM ČUDNIM LJUDIMA OKO POGLAVARA CPC! I poče progon, tih učenika – svještenika. A najbolji među, koji izraste iz NARODA CRNOGORSKOG. KOJI SE CIO POSVETI  BOGU I PREDADE NARODU CIJELIM SVOJIM BIĆEM, bi proganjan i bičevan, ka NAJRANIJI HRIŠČANI. Bez suda, bez pogovora, sam ga Mitropolit tuži, sam ga Mitropolit sudi.

U Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi nestale su sve crkvene institucije. Ne postoji Sveti Sinod, ne postoji Crkveni sud, ne postoji Savjet mitropolije, ne postoji NAROD CRNOGORSKI. Samo Mitropolit CPC i NEKI ČUDNI, TUĐI  LJUDI OKO NJEGA! Postoje Dijaspora i Domaći ktitori, postoje donacije! DONACIJE VOLŠEBNO NESTAJU! I to malo svještenstva što se nekako skupi, mjesecima, ne prima ništa za život! A IPAK, ZAHVALJUJUĆI NJIMA CRNOGORSKA PRAVOSLAVNU CRKVU NIJESU USPJELI DA UBIJU! Počeše, kad niko nešće, uz CRNOGORSKI NAROD da grade manastir, Svetom Ivanu Crnojeviću. Ne daju mladi svještenici da se ubije Crnogorska pravoslavna crkva. Ne da to ni NAROD CRNOGORSKI!.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Mi, obični narod, uočili smo, da svi spavaju i ignorišu ubijanje, naše Svete Autokefalne Crnogorske pravoslavne Crkve, danas posljednji bastion odbrane Crne Gore, To svi su: suverenističke političke partije, viđeni intelektualci, književnici, umjetnici, novinari, analitičari itd. Zato smo odlučili, mi, obični, nepoznati crnogorski narod, ne čekajući više nikoga, da sami pokrenemo  snagu naroda Crne Gore, i pomognemo našim mladim svještenicima iz CPC u njihovim nastojanjima za očuvanje Autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve. Prihvatili smo i propagiramo uporno, odlučno i pametno ideju OPŠTECRNOGORSKOG ZBORA, kao jedinog legitimnog i kanonskog tijela, na kojem će se zaustaviti mučko ubijanje Crnogorske pravoslavne crkve! Mi nijesmo ni uličari, ni binjadžije, ni kavgadžije, ni podlaci, ni psovači. Mi smo svi ozbiljni, mladi, ali i porodični ljudi, Crnogorke i Crnogorci, sa svojim porodicama, mladi, sredovječni i stariji, sa obrazovanjem koje se kreće od zanatskog do naučnog nivoa! Ali svi smo čistog srca i duše! Od OPŠTECRNOGORSKOG ZBORA, 03.09.23,  TRAŽIMO POSTAVLJENJE NOVOG POGLAVARA CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, UZ PUNO POŠTOVANJE LIČNOSTI, DJELA I USTAVNIH PRAVA  MITROPOLITA MIHAILA! ZA NOVOG POGLAVARA CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE ŽELIMO 

VIKARNOG EPISKOPA CPC, VLADIKU BORISA BOJOVIĆA. U NJEGA CRNOGORSKI NAROD IMA PUNO POVJERENJE! 

NEKA NAM JE SA SREĆOM, CRNOGORKE I CRNOGORCI, CRNOGORSKI NARODE! DOĐIMO, 03.09.23, NA NAŠE SLAVNO I SVETO CETINJE! SAČUVAJMO NAŠU SVETU CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU! ČUVAJMO NAŠU MAJKU, CRNU GORU!

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro

IMG 9630

Lični stav: kratki intervju za VOMINFO Jelena Marković

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Događaji u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi koji su, na moju žalost aktuelni i zabrinjavaju svakog iskrenog i časnog Crnogorca i Crnogorku, bez obzira da li su upoznati sa istorijom i tradicijom naše svete crkve. Za to stanje nesumljivo je zaslužno prethodno višedecenijsko zanemarivanje i diskriminacija ove autentične crnogoske vjerske zajednice većinskog pravoslavnog stanovništva. Naravno, tome su uveliko doprinijeli uticaji koji dolaze iz Crkve Srbije, odnosno Mitropolije crnogorsko-primorske. U prilog toj tvrdnji napominjem i podśećam da su čak pokušali da izvrše uticaj na rusku crkvu, da preprave autentični crkveni diptih, da se Crnogorska pravoslavna crkva izbriše sa spiska autokefalnih crkava. Ovo ilustruje razmjere tog malignog, zlonamjernog uticaja, a sve u cilju negiranja naše istorije i njenog prisvajanja, odnosno negiranja našeg naroda, odnosno postojanja crnogorske nacije i postojanja naše nezavisne crnogorske države. Sa iste adrese u kontinuitetu čine sve kako bi urušili ovu instituciju koja je kao temelj crnogorske državnosti obnovljena u jako teškim vremenima i koja je uspjela da probudi crnogorski otpor i nasušnu potrebu crnogorskog naroda za obnovom svoje Crnogorske crkve i države. 

Važno je dodati da Crnogorska pravoslavna crkva ne samo da je postojala nego je već bila i međunarodno priznata, odnosno bila autokefalna i u vremenu dok nije bilo ni pomena o Pećkoj patrijaršiji, pa nije ni mogla biti pod jurisdikcijom te patrijaršije koju je turski Sultan formirao godinama kasnije, a ne kako neki istoričari bez ikakvih dokaza tvrde. Upravo zbog toga je bilo važno da se prepravi drevni crkveni diptih i CPC izbriše sa spiska autokefalnih crkava, ali na svu sreću, ozbiljne crkvene institucije ne falsifikuju istorijske činjenice i dokumente i ta zamisao sada počivšeg Amfilohija Radovića, se nije ostvarila.

U vrijeme naše crnogorske vladarske dinastije Crnojevića, kada se i formirao Opštecrnogorski zbor, narod i glavari među sobom birali su najuglednijeg među sobom – ”prvog među prvijema”. Upravo na isti takav način, na Lučindan 31. Oktobra 1993 godine na Cetinju, ispred dvorca Kralja Nikole I Petrovića Njegoša, pod otvorenim nebom, na tradicionalan način, Crnogorci su izabrali svog crkvenog poglavara, gospodina Antonija Abramovića. Nakon smrti njegove, Crnogorci su ponovo 6. Januara 1997 godine izabrali novog  poglavara Crnogorske pravoslavne crkve za mitropolita, Mihaila Dedeića.

Trenutni problemi i iznošenje iz unutrašnjih tokova djelovanja u javnost, opominju, upozoravaju na kulminaciju krize i novi način malignog djelovanja spoljnih faktora na podrivanje iznutra. Ovo poziva na što prije rješavanje duboke institucionalne krize koja je uzdrmala javnost i sve kojima je Crnogorska pravoslavna crkva svetinja. Tako da sa žaljenjem i gorkim ośećajem gledam na te događaje, jer je to trebala biti snažna istitucija koja bi svakako doprinijela jačanju naše države. Ali na žalost nije se to htjelo prepoznati od bivše vlasti, godinama je zanemarivana kao važan državotvorni faktor, što je išlo do razmjera njene diskriminacije kao vjerske zajednice, tako da vidimo rezultate takvog djelovanja. Nažalost, sve to ide samo na ruku njenim i našim negatorima.

Treba jasno reći, da je glavni uzrok svega ovoga što se dešava, loš odnos bivše vlasti prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i prije, a posebno poslije referenduma i to je ključ problema!

Na isti način vidim i odgovornost za stanje u kome se nalazi i država. Pogrešno je vođen proces još od referenduma, koji je trebao značiti preokret i jačanje institucija. Umjesto da su vodilja bili vrsni intelektualci, koji su u objavljenim knjigama i publikacijama dali veliki doprinos i snažan zamajac osvjetljavanju naše istorije i kulture, bivša vlast je sve njih marginalizovala i nije dozvolila da budu na pozicijama sa kojih su mogli jače, bolje, brže i više  doprinijeti razvoju društva, a školstva prvenstveno, strateški i dugoročno, vizionarski, nego su ta mjesta povjeravana modelima sličnim uvezenoj ,,Ministarki četvororučici”, odnosno kadru vrlo sličnom njoj. 

Prvo je treblo obrazovati našu đecu o stvarnoj i istinitoj istoriji svoje države, a udžbenici su do dana današnjeg puni izmišljenih i netačnih informacija. I ne samo đecu, bilo je potrebno i odraslom stanovništvu, koje je godinama obrazovano na tuđi način i u tuđem interesu, povratiti patriotski osjećaj prema svome, koje nema ništa protiv komšija i njihove istorije. 

Ja sam, na primjer, profesorica crnogorskog jezika, i śeđela sam kući bez posla i šanse da doprinesem ovom društvu, i do današnjeg dana nijesam dobila priliku za radnim angažovanjem, ne samo u struci, nego niđe. Ne želim da svodim na lično, ali moj primjer, kao mnogih drugih mladih ljudi, samo govori kakav odnos je imala bivša vlast prema većini intelektualaca i iskrenih rodoljuba. Baš tako, na isti način je zanemarena naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva. Sva moguća podrška i materijalna čak, koja nije bila ni potrebna, pružana je tuđoj crkvi, dok su dobijali poruke ”da se sami snađu”. E to je bila čista diskriminacija. Jer je definicija diskriminacije – nejednako postupanje pod istim uslovima ili jednako postupanje pod različitim uslovima. Koristeći benefite našeg cjelokupnog istorijskog i kulturnog nasljeđa crkva Srbije nesumljivo nije bila u istom materjalnom i svakom drugom položaju kao i naša Crnogorska crkva, pa nijesu imali niti iste potrebe niti iste prilike za razvoj. A opet, Crkva Srbije je dobijala neuporedivo više podrške, svake vrste, da ne pominjemo, izdvajanja iz državnog budžeta, zlatna zvona i mnoge druge stvari. 

Propratimo li ko su bili ljudi na visokim funckijama tri decenije unazad, koji su ljubili skute Anfilohija Radovića i činili sve da se okupacija Crne Gore od strane Crkve Srbije nesmetano odvija. Priznali ili ne, ali iz ovih razloga je naša crkva i država u stanju u kome jeste danas. Sve je urađeno da se ovoj sadašnjoj vlasti pripremio teren, tako da je bilo lakše i brže djelovati na uništenju Crnogorske pravoslavne crkve, što se i radi, a i devastirali su već za ove tri godine sve crnogorske institucije.
Za uništenje Crnogorske crkve dovoljno je reći angažovanje premijera Dritana Abazovića koji je potpisivanjem TU predao svo naše crkveno i kulturno blago tuđoj crkvi Srbije. To sve govori o kakvoj se snazi radi da bi se potkopali temelji CPC i Crne Gore!

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Sveti Sinod CPC treba da zaśeda i donese zdrave i pravične odluke i riješe ovo pitanje. Ako to izostane, onda, kako to tradicija nalaže, treba organizovati Opštecrnogorski zbor, za rješavanje problema i prevazilaženje ovako teške situacije unutar CPC, i to pod hitno, odmah početkom septembra na trgu na Cetinju.

Ne mislim da je postojanje same države Crne Gore danas ugroženo, jer su sami njeni negatori shvatili njen značaj i za njihove sopstvene interese. Međutim, kakva će to država biti śutra, zavisi i od nas suverenista i patriota.  Sada je, smatram, potrebno zbiti redove i brzo reagovati da se Crnogorska crkva kao institucija od najvećeg značaja spašava i vrati na pravi put. Treba okupiti suverenističke partije kao i angažovane intelektualce patriote i brzo i organizovano djelovati za spas Crnogorske pravoslavne crkve.

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro

Nakon posljednjeg reagovanja Crnogorske pravoslavne crkve, oglasio se i vladika Boris Bojović.

1653547620qbdazsp730msvqa9 i 1118x745

On se osvrnuo na optužbe koje su iz CPC iznijeli na njegov račun.

"Punih 25 godina služim i doprinosim Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Došao sam sa 16 godina, predano sam radio i učio, uz puno lične i porodične žrtve", istakao je on.

Naglašava kako to o njemu znaju svi koji ga poznaju.

"Crnogorska pravoslavna crkva nije ničija prćija ni svojina, već crkva svih naših vjernika i takva će ostati", naglasio je.

Preuzeto sa: Vladika Boris: Punih 25 godina sam u CPC, ona nije ničija svojina, već crkva svih naših vjernika (portalanalitika.me)

 

IMG 9612

Kratki intervju: Doktorand teorije umjetnosti Ana Pejović

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Najveći moralni i duhovni element crnogorskog naroda predstavljala je i predstavlja njegova Crkva. Kao simbol hristoljublja i zavijetne riječi, stradalništva za „krst časni i slobodu svetu“  Crnogorska pravoslavna crkva u svom viševjekovnom autokefalnom statusu koji je postojao i prije, a posebno nakon ukidanja Pećke patrijaršije 1766.godine, predstavljala je kičmu crnogorske državnosti. Krvavim bijelim terorom sprovedenim od strane vojske i žandarmerije srbijanskog prijestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića u kojem je zvijerski ubijeno preko devet hiljada (devet hiljada) Crnogoraca i Crnogorki, faktički od 1918. a službeno 1920. godine CPC gubi svoju kanonski uspostavljenu autokefalnost i biva pripojena Crkvi Srbije. O priznanju autokefalnosti CPC od strane Vaseljenskog patrijarha svjedoči službeni dokument Sintagma (Katalog autokefalnih pravoslavnih crkava) objavljen u Atini 1855.godine, odobren od Carigradske patrijaršije, u kojem se pod rednim brojem 9 navodi Crnogorska pravoslavna crkva.

Zbog velikog broja neupućenih građana i građanki naše države, jer se o ovom važnom segmentu crnogorske državnosti skoro i nije učilo u školama, moram napomenuti i nepobitnu činjenicu da je nakon donošenja Ustava Svetog Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori 1903. godine, već sljedeće 1904. godine CPC imala svoj Sveti Sinod (imale su ga samo autokefalne crkve), a status naše Svete Crkve regulisan je državnim Ustavom Knjaževine Crne Gore 21. decembra 1905. godine.

CPC je kao važan temelj nacionalne samospoznaje obnovljena 1990. godine a za njenog poglavara izabran je Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski, dotadašnji vikarni episkop Antonije Abramović. O njegovoj duhovnoj uzvišenosti i posvećenosti iskonskom dobru, pravici, dobročinstvu, pravdoljublju, hrabrosti, gostoprimstvu i najplemenitijim moralnim pregnućima jednog duhovnika, najbolje svjedoče dvije činjenice, prva je bijes srpskog klira zbog nemogućnosti da ga bilo čime kompromituju, a druga vječnost lika i dijela ovog bogougodnog arhipastira crnogorskog među vjernicima i poštovaocima CPC koja ne jenjava ni nakon skoro tri decenije od njegovog upokojenja.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Ova nemila dešavanja u našoj Svetoj Crkvi kojima svjedočimo kroz medijska obraćanja samo su dio duboke krize uzrokovane uplitanjem stranih službi i nekopententnih pojednaca u samu organizaciju, djelovanje i postojanje CPC. Dvije najvažnije podumente crnogorske državnosti bile su i ostale crnogorski jezik i Crnogorska crkva. Krvničko nasrtanje na FCJK od strane „avgustovskih oslobodilaca“ i otvoreni pokušaj gašenja ove institucije odbranjeni su dostojanstvom, intelektom i hrabrošću profesora, saradnika i studenata kako to i dolikuje međunarodno priznatoj naučnoj ustanovi koja čuva crnogorsko „slovo obodsko“ od srbijanskih kleptomana i mitomana. Sačuvaće narod crnogorski i svoju viševjekovnu Crkvu od dvostrukog opasnog i poražavajućeg nasrtaja, onog spoljašnjeg koji su započeli opskurni agenti tuđih država i njihovih tajnih službi, ali i od onog unutrašnjeg koji predvode nedostojnici trona Petrovoga. Uprljana bijela kamilavka Crnogorske pravoslavne crkve zasijaće iskonom svetosti i svijetlosti koju su uzaludno pokušavali ugasiti mnogi politički, crkveni i neznaveni antihristi, koristeći najogavnije metode podmetanja, špijuniranja i nipodaštavanja naše Svete Kuće.

Postoji kod Crnogoraca i Crnogorki nešto iznad smrti što se čašću neumrlom zove, a to je čojstvo i crnogorstvo, autohtoni dar božanskog arhanđela koji nam je i precima, a i nama samima, čak i u najtežim trenucima opstanka, davao snagu da časno izdržimo i podnesemo sve zle udese sudbine i uzdignemo slavu zemlje i naroda na raznim linijama vatre uvijek pobjeđujući Sotonu i njegove sluge.

Opštecrnogorski zbor je neotuđivo pravo crnogorskog naroda na kojem su se vjekovima smjenjivali i birali mitropoliti CPC. U to ime glas naroda crnogorskog će se morati čuti i dostojanstveno poručiti da „nove nužde rađu nove sile“ jer još ima glava kojima basta čast predaka sačuvati.

Kao potomak viševjekovne nasljedstvene porodične tradicije, u kojoj su muške glave časno nosile krst i mantiju CPC, i koji su bili savremenici vladike Danila i vladika i vladara Sv.Perta Cetinjskoga i Njegoša, još od doseljenja popa Mijajla sa Čeva u Komane 1620.godine,glasno poručujem da je svijetlost krsta CPC nemoguće zaśeniti, a kamoli ugasiti.  

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro

0e5b24ca c703 4434 8e67 1c426e428a70Kratki intervju: Milenko A. Perović – Predśednik crnogorskog PEN centra

 

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Perović: CPC se nalazi u dubokoj institucionalnoj krizi. Ona se ogleda u cijelom nizu činjenica koje su osnova za vrlo dugačku listu teških, ali argumentovanih optužbi na njegov račun u pogledu toga kako vodi instituciju Crkve i kakve to nesagledivo štetne posljedica ima po njen rad, čak i sâmo njeno postojanje. S otvorenim, vrlo uvjerljivim i dobro potkrijepljenim optužbama na račun mitropolita javno su istupili vladika Boris i vladika Simeon.

Među njihovim optužbama svakako je najvažnija ona koja otkriva da mitropolit Mihailo – protivno Ustavu CPC – autokratski rukovodi institucijom i tako joj nanosi ogromnu štetu, gurajući je na rub propasti. Mitropolit je potpuno zakočio i onemogućio djelovanje Sinoda i drugih crkvenih organa. Bagatelisao je kritičko mišljenje svještenstva i većine crkvenih odbora u pogledu njegovog rada te tako u Crkvi storio svojevrsni „režim lične vlasti.“

​Zbog toga, do punog izražaja došle su sve osnovne slabosti koje je u rukovođenju Crkvom mitropolit Mihailo pokazivao od kada je stupio na tu visoku dužnost. On nije imao viziju instuticionalne izgradnje CPC u krajnje teškim istorijskim uslovima. Nije se odlučno borio da CPC zauzme u crnogorskom društvu mjesto koje joj po istorijskoj istini i pravdi pripada. Što je njegova dezorijentacija u vođenju Crkve bila sve vidljivija – ne samo u njoj, nego i u javnosti Crne Gore – to je bile snažnije njegovo htijenje za autokratskom vlašću i okruživanjem ljudima koji ne misle dobro ni njemu ni Crkvi. Na ovaj način, on je Crkvu doveo u stanje ozbiljne paralize njenog rada. Doveo je i do ozbiljnog ugrožavanja njenog ugleda, na radost jakih i opakih neprijatelja CPC, crnogorske nacije i države crnogorske.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Perović: Paradoksalna je posljedica krajnje štetnog rada mitropolita Mihaila u tome da je on blokadom Sinoda i svih crkvenih instituta, blokirao svaki legalni ustavni mehanizam da pred Sinodom i svještenstvom bude pozvan na odgovornost. Blokirao je i svaku legalnu mogućnost da većinskom voljom ljudi koji čine Crkvi i svih njenih vjernika i poštovalaca bude oslobođen dužnosti mitropolita. Besmisleno je, stoga, u ime legalnosti i legitimnosti otvaranja pitanja daljnjeg povjerenja mitropolitu tražiti da se sazove „Sinod u proširenom sastavu.“ Takav institut ne postoji u Ustavu CPC. Kad bi i postojao, mitropolit Mihailo bi ga svakako blokirao.

​Isto tako, zahtjevi da se sačeka s otvaranjem toga pitanja, da se traže neki nemogući načini njegovog rješavanja te raspirivanje strahova da može doći do ozbiljnog raskola u CPC nemaju nikakvog smisla. CPC je napadnuta spolja i iznutra. Mnogi snuju da je unište. 

Zato sva „pomiriteljska“ razmišljanja liče na situaciju vijećanja putnika na brodu koji se opasno navio i kome prijeti potonuće zahvaljujući krajnje lošem, neodlučnom i nekompetentnom radu kapetana. Takvi su ošamućeni putnici stigli do „ideje“ da zamole kapetana da samoga sebe smijeni ili da sazove brodski oficirski kor koji će ga smijeniti uz njegovu saglasnost i sve to „radi mira u kući.“ Odista, takav se mir može postići na dnu mora ili okeana!  

​Izvjesno, mitropolit Mihailo je zaslužio da bude oslobođen dužnosti mitropolita i da bude poslan u mirovinu sa svim privilegijama koje pripadaju njegovom zvanju. Ako je on sam zakočio mehanizam legalnosti takve odluke, nije mogao zakočiti instancu njene višelegitimnosti. U crnogorskoj tradiciji postoji institut s najvišom legitimnošću odlučivanja koji je u svim svjetovnim i crkvenim pitanjima odlučivao vijekovima, još od vremena Crnojevića. Taj institut je Opštecrnogorski zbor!

​Njegova je legitimnost oživljena kada je obnovljena Crnogorska prvoslavna crkva. Opštecrnogorski zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je, takođe, da dužnost mitrpolitita CPC izabrao Opštecrnogorski zbor! On ga je izabrao, on ga može i razriješiti! Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko legitimnosti ima u mogućnosti i da ga razriješi!

​Jedini izlaz iz postojeće situacije u CPC je organizacija Opštecrnogorskog zbora, razrješenje mitropolita Mihaila i izbor novoga mitropolita iz reda sadašnjih vladika CPC.

​Oni koji tvrde da bi takav izbor novoga mitropolita bio pučistički, u osnovi ne znaju šta govore! Valjalo bi ih uputiti da prostudiraju istoriju Crnogorske pravoslavne crkve i saznaju koliko se puta desilo da Opštecrnogorski zbor smijeni vladiku i na njegovo mjesto izabere drugoga vladiku! Kada je obnovljena CPC i za njenog mitropolita bio izabran Antonije Abramović, to je takođe – sa stanovišta klera Crkve Srbije koja je uzurpirala cjekukupno crnogorsko pravoslavjo sakralno nasljeđe – bio svojevrsni „puč“!

​U svakoj stvari koja se tiče CPC kriterij razmišljanja i odlučivanja mora biti određen pitanjem šta je u njenom strateškom interesu, šta je u interesu crnogorske nacije i države crnogorske. A ovđe i sada je interes da CPC dobije novoga energičnog mitropolita koji će biti sposoban da od Crkve načini serioznu instituciju i da je usmjeri da povrati sve ono što joj istorijski pripada!

Preuzeto sa: Ekskluzivno za VOMINFO: Crnogorski intelektualci o dešavanjima u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi - Voice of Montenegro

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98