"Nadam se da ćemo naći snage i volje u našim srcima da budemo bliski jedni drugima"

Danas je Svetu arhijerejsku liturgiju na Cetinju u Hramu Sv. Ivana Crnojevića služio novoizabrani mitropolit crnogorski Boris sa sveštenstvom, saopšeno je iz CPC.

U arhipastirskoj beśedi na prvoj liturgiji na Cetinju, od kako je izabran za mitropolita, on je, između ostalog kazao da u životu imamo mogućnost da svojim djelima spasimo sebe, kao i da svojim djelima i primjerom spašavamo druge da im pomažemo da nađu pravi put, kako da dođu do spoznanja istine, kako da dođu do Boga.

Mitropolit se takođe osvrnuo na nemili događaj sa ulaznim vratima crkve.

“Nadam se da ćemo u budućem vremenu naći snage i volje u našim srcima da budemo bliski jedni drugima, da ne osuđujemo jedni druge i odbacimo sujetumeđu sobom, te da ne gledamo grijeh brata svoga, nego da skrušeno spoznamo da smo i mi grešni, kao što kaže Hristos: "Ko nije grešan neka prvi baci kamen. Ja Vas molim i preklinjem da u budućem vremenu budemo tolerantni, puni ljubavi i razumijevanja prema ljudima koji griješe prema nama i misle da nijesmo izabrali pravi put. Pravi i jedini put je Hristos, jer je Hristos put, istina i život”, poručio je mitropolit Boris.

Preuzeto sa: Mitropolit Boris služio liturgiju na Cetinju: Preklinjem da budemo puni razumijevanja za ljude koji griješe prema nama (portalanalitika.me)

''Želim Vam da uspijete i unesete mir, jedinstvo i slogu među vjernicima. Da ih vodite milošću i dobrim djelima i da ovaj svijet postane bolje mjesto za sve ljude'', navodi se čestitki koju potpisuje Edelkopf.

Vrhovni rabin Crne Gore Ari Edelkopf u ime Vjerske Zajednice Jevreja čestitao je episkopu Borisu (Bojoviću) imenovanje za Mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)

”Mnogopoštovani, u svoje lično ime i u ime Vjerske Zajednice Jevreja, čestitam Vam imenovanje za Mitropolita Crnogorske Pravoslavne Crkve. Želim Vam da uspijete i unesete mir, jedinstvo i slogu među vjernicima. Da ih vodite milošću i dobrim djelima i da ovaj svijet postane bolje mjesto za sve ljude”, navodi se čestitki koju potpisuje Edelkopf.

Opštecrnogorski zbor koji je održan na Cetinju 3. septembra donio je odluku da Episkop ostroško-nikšićki Crnogorske pravoslavne crkve Boris (Bojović) bude izabran za novog mitropolita.

Prije toga Zobor je donio odluku o umirovljenju dosadašnjeg mitropolita Mihaila, a pokojni poglavar CPC Antonije Abramović proglašen je za sveca.

 

Preuzeto sa: Vjerska Zajednica Jevreja čestitala episkopu Borisu imenovanje za mitropolita CPC | Aktuelno

Crnogorski mitropolit Boris danas je sa sveštenstvom služio prvu Svetu službu otkad je izabran za poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, saopšteno je iz te vjerske organizacije.

On je služio u crkvi Svetog Đorđa na Gavrilovcu, na obali Skadarskog jezera.

"Ovaj hram Božiji posvećen ovom Mučeniku Božijem je prva nanovo sagrađena crkva poslije obnove Crnogorske pravoslavne crkve, čiji je ktitor Budimir Lopičić sa porodicom", saopšteno je iz CPC.

Tokom službe, kako dodaju, "mitropolit Boris je proizveo u čin Protojereja Svještenike Stefana Markovića starješinu crkve Svetog Ivana Crnojevića i Paroha cetinjskoga i Iliju Vujovića Paroha nikšićkog".

Preuzeto sa: Iz CPC saopštili: Mitropolit Boris održao prvu službu otkad je izabran za poglavara (portalanalitika.me)

Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu

Za aktuelno.me

Piše: Milenko A. Perović

Crnogorska pravoslavna crkva nalazi se u dubokoj institucionalnoj krizi. Činjenice ukazuju da se osnovni izvor krize nalazi u njezinom vođstvu, u prvom redu u mitropolitu Mihailu kao njenom duhovnom poglavaru.

Nije kriza u Crkvi prolaznog karaktera, nego je rezultat akumulacije brojnih pogrešnih odluka u njenom vođenju. O tome javno svjedoče oni koji to najbolje znaju i koji su najpozvaniji da to kažu – vladika Boris i vladika Simeon!

Zašto je CPC dospjela u ovu situaciju?

Potonjih godina u njoj je provođen svojevrsni tihi crkveni puč! Puč najčešće znači državni udar radi protivustavne i protivzakonske smjene nosilaca vlasti. Puč izvodi dio vlasti da bi se dokopao cijele vlasti, uz očuvanje formalnih okvira države.  No, puč se može izvršiti i u drugim institucijama, pa i u crkvi. Obično se izvodi „odozgo,“ od vrha vlasti, kad on nezakonito prigrabi svu vlast u instituciji.

CPC je žrtva takvog unutrašnjeg puča. Proveo ga je mitropolit Mihailo s ljudima koji nemaju ustavnih ovlašćenja da odlučuju o bitnim pitanjima Crkve. Protivno Ustavu CPC, mitropolit je uspostavio autokratski sistem odlučivanja, jer je onemogućio rad Sinoda i Mitropolitskog savjeta.

Od trojice vladika – koji s njim čine Sinod – mitropolit je s dvojicom potpuno prekinuo službene i neslužbene odnose. De facto, on je Sinod isključio iz upravljanja Crkvom. Već nekoliko godina Sinod se nije ni sastajao u punom sastavu. Isključio je i Mitropolitski savjet, jer se on godinama ne sastaje. Ignorisao je kritička mišljenja većeg dijela svještenstva i većine crkvenih odbora o unutrašnjim pitanjima Crkve. Između sebe i većine vjernika CPC načinio je neprelaznu barijeru. Rječnikom političke teorije, on je uspostavio „režim lične vlasti“ u Crkvi.

Mihailo je stupio na mitropolitsku dužnost 1998. godine u vremenu krajnje teškom za državu Crnu Goru, za egistenciju crnogorske nacije i za sâmo postojanje CPC. Nažalost,  pokazao je da nema viziju institucionalne i kadrovske izgradnje CPC. Pokazao je da nema ideju kako CPC vratiti na ono mjesto koje bi joj moralo pripadati u savremenom crnogorskom društvu.

Nije on imao ambicija, energije ni volje za ove velike zadatke. Posebno se to pokazivalo u njegovom odnosu prema političkim vlastima, prema uzurpatorima crnogorskog sakralnog duhovnog i materijalnog nasljeđa te prema ukupnom crnogorskom nacionalnom korpusu. Što je bio neprimjetniji u javnom životu Crne Gore, snažnija je bivala njegova želja da autokratski protivustavno upravlja Crkvom i da se okruži ljudima koji ne misle dobro ni njemu ni Crkvi!

Glavne posljedice njegovog unutarcrkvenog puča vrlo su vidljive! Rad Crkve je u dobroj mjeri paraliziran, kako u unutrašnjim odnosima, tako i u odnosu s društvom, vjernicima i simpatizerima. Nije se teško dośetiti kome odgovara postojanje anemične CPC! Lako je shvatiti kome bi sve smetala ozbiljna, dobro organizovana, angažovana i autoritativna CPC. Zna se ko strahuje od moćnog glasa iz CPC koji bi zahtjevao da se Crnoj Gori vrati cjelokupno pravoslavno sakralno blago koje joj je opljačkano!

Kako sačuvati CPC od pučističkog udara koji joj je nanio mitropolit Mihailo?

Prvo. Razboriti ljudi apelovali su da čelnici CPC nađu valjano rješenje. Neki od njih su išli kod mitropolita s takvom molbom i prijedlogom. Dočekivao ih je rezolutnim odbijanjem dogovora, pomirenja i kompromisa.

Drugo. Ugledni ljudi su u neposrednim razgovorima s mitropolitom ili u svojim javnim stavovima istupali s molbama da se povuče u mirovinu, a da mu se u potpunosti očuva dostojanstvo mitropolita sa svim privilegijama koje mu pripadaju. Odlučno je odbijao tu ideju.

Treće. Dobronamjerni ljudi tražili su legalističko rješenje, misleći da se ono nalazi u striktnom držanju pri slovu i duhu Ustav CPC. Nažalost, oni Ustav nijesu dobro prostudirali! Nesvjesno su predlagali rješenje koje nije ništa drugo nego u pseudo-legalni lavirint bez izlaza. Ustav CPC iz 2009. godine nema pravnu snagu. Po članu 68., kad je napisan, trebalo ga je objaviti u listu Lučindan da bi postao pravosnažan. To nije učinjeno! Legalistički gledano, CPC nema važeći Ustav!  On je fantom nastao omaškom ili svjesnom namjerom da se u Crkvi otvori put autokratiji.

Četvrto. Čak i da se prenebregne ogromni problem s validnošću Ustava CPC, iskrsava jednako težak problem u pitanju o ingerencijama Sinoda kod postavljanja i razrješavanja mitropolita. Članom 64. Ustava u ovo se pitanje unosi potpuna konfuzija: „Sva pitanja vezana za izbor poglavara (…) podrobno će se razraditi u crkveno-pravnim zakonima, podzakonskim aktima, propisima, kao i drugim pravnim dokumentima i ostalim uredbama obavezujućeg pravnog karaktera.“

Peto. Blokadom svih crkvenih instituta, mitropolit Mihailo je de facto onemogućio primjenu bilo koga legalnog mehanizma kojim bi pred Crkvom, Sinodom, Mitropolitskim savjetom, svještenstvom te vjernicima i simpatizerima mogao biti pozvan na odgovornost za svoj rad.

Šesto. Dobronamjerni ljudi predlagali su sazivanje „Sinoda u proširenom sastavu“ koji bi riješio krizu u CPC. Međutim, taj institut ne postoji u CPC niti postoji ustavni osnov da se on ad hoc formira.

Šta je onda legalno i legitimno rješenje krize u CPC?

Odvajajući se od svih organa CPC, od njegovog svještenstva i vjernika mitropolit je sebe faktički umirovio, bez obzira da li je on toga svjestan i da li je spreman da prihvati njene konzekvencije! Njegovu odluku treba konstatovati i prihvatiti. Najviše pravo da njegovu odluku prihvati s najvišom legitimnošću ima tradicionalni Opštecrnogorski zbor.

Od vremena Crnojevića Opštecrnogorski zbor je bio specifična crnogorska etnarhija ili res publika. Bio je izraz neposredne demokratije, srodne onoj starohelenskoj. Vijekovima je imao najvišu legitimnost odlučivanja u državnim i crkvenim pitanjima.

Opštecrnogorski zbor je obnavljanju Crnogorske pravoslavne crkve 1993. godine dao najvišu legitimnost. Zbor je za prvoga mitropolita izabrao Antonija Abramovića. Mihaila Dedeića je Opštecrnogorski zbor izabrao za mitropolita CPC 1998. godine. Koliko je legitimnosti bilo kad ga je izabrao, toliko je legitimnosti u pravu Zbora da prihvati njegovu odluku o umirovljenju! On ga je izabrao, on potvrđuje njegovo umirovljenje! Zbor mu je dao dostojanstvo mitropolita; Zbor će mu ga i potvrditi!

Na kome je pravo da zakaže Opštecrnogorski zbor?

S punom legitimnošću ovo pravo pripada svještenstvu CPC. Ono je zabrinuto za sudbinu institucije kojoj se obavezalo na duhovnu i životnu vjernost. Zakazuje ga ono s punim moralnim i duhovnim pravom. Svještenstvo, vjernici i simpatizeri CPC imaju apsolutno pravo da na čelu ove slavne institucije imaju poglavara koji neće paralizirati Crkvu, nego će se svim silama boriti da je razvije, osnaži i učini bitnim dijelom savremene egzistencije Crne Gore.

Opštecrnogorski zbor ima legitimno pravo da izabere novoga arhiepiskopa cetinjskog i mitropolita crnogorskog. Ima pravo da ga izabere među najviđenijim Crnogorcima koji su obukli vladičansku robu, koji su dokazali svoj duboki crnogorski patriotizam, kao i sposobnost da vizionarski i s ogromnom energijom vode Crkvu.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala aktuelno.me i autora teksta

Preuzeto sa: Kuda ide Crnogorska pravoslavna crkva? | Aktuelno

Saopštenje za javnost:

Cetinje, 31. avgust 2023. godine

Obavještavano javnost Crne Gore da je sazvan Opštecrnogorski zbor 3. septembra 2023. godine na Cetinju u 12 časova.

Na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve Zbor su sazvali vladika  Boris Bojović i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve. 

U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorskizbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima.

Danas se Crnogorska pravoslavna crkva nalazi u izuzetno teškoj situaciji. Rad njenog Sinoda i Mitropolitskog savjeta potpuno je paralisan. Ustav CPC faktički nije na snazi, iako je postojala ustavna obaveza da se njegova pravosnažnost aktivira objavljivanjem u službenom listu Lučindan.  

Sinod CPC nije se sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina. 

Koristeći duboku starost Mitropolita Mihaila, upravljanje Crkvom preuzeli su neovlašćena civilna lica. Napravljena je tako nenadoknadiva šteta Crkvi i njenom ugledu donošenjem odluka koje nijesu u skladu s kanonskim pravom.

Jedini legitimni izlaz iz ove situacije je sazivanje Opštecrnogorskog zbora. Štaviše, bila je dužnost i obaveza vladike Borisa i svještenstva da na Opštecrnogorskom zboru iznesu prijedloge za potpunu konsolidaciju Crkve i daljnjeg upravljanja njome. Oni su najpozvaniji da Zboru predlože odluke koje bi CPC vratile u normalni kanonski poredak, koje bi ujedinile vjernike u zajedničkoj gradnji duhovnog oslonca u ovim teškim vremenima i koje bi CPC učinile visokopoštovanom institucijom u crnogorskom društvu i u pravoslavnom svijetu.

Dostojanstvo mitropolita je doživotno. Aktivna funkcija mitropolita nije doživotna, jer ju je on sam suspendovao. Mitropolit Mihailo sam je sebe već umirovio kada je prekinuo saradnju sa svještenstvom, s vladikama i s vjernicima CPC.Svojim radom isključivo s civilnim okruženjem, on se potpuno odvojio od visoke dužnosti mitropolita.

Opštecrnogorski zbor ima puno i legitimno pravo da konstatuje njegovo umirovljenje! Njegovo je neotuđivo pravo i da Mitropolitu Mihailu izrazi zahvalnost i poštovanje za sve vrijedno što je učinio za CPC. Njegovo je pravo i da odluči o očuvanju dostojanstva Mihaila kao umirovljenog mitropolita kome pripadaju sve počasti i privilegije umirovljenog poglavara CPC. Umirovljeni mitropolit će u potpunosti koristiti Vladičanski dom na Cetinju. Imaće svu pomoć koja mu je potrebna, kao i materijalnu obezbijeđenost svakoga mjeseca u visini dvije prośečne penzije u Crnoj Gori.

Članovi Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve uvjereni su da nema nikavih razloga za strah da će održavanje Opštecrnogorskog zbora izazvati sukobe među ljudima, jer za takvo što niko razborit nema razloga ni motiva. Uvjereni su da nema razloga strahovima da će doći do podjele Crnogoraca niu vjernika CPC. Naprotiv, svako razuman će se s radošću dočekati početak konsolidacije i novog razdoblja u istoriji CPC.

Cetinje je grad ljubavi, mira i tolerancije. On je naša prijestonica. Kao što su naši stari i u volji i nevolji zborovali i vijećali na Cetinju što da se čini, nama današnjima pripada sveto crnogorsko i demokratsko pravo da dođeno na Opštecrnogorski zbor i zajedno, složno i bratski donesemo odluke za opšte dobro.

Da je vječna Crnogorska pravoslavna crkva! Da je vječna Crna Gora!

Za VOMINFO piše: Branko Banja Savov Kaluđerović ktiror CPC i predśednik Odbora za izgradnju grobnice Mitropolitu Antoniju Abramoviću

Kao Jugosloven kome je  Titova štafeta još u ruci, mislio sam da nikada  neću doći u situaciji da pišem javno na ovu  temu…

Međutim ova GRAMATA

uručena Vladici Antoniju na opštecrnogorskom  zboru na Cetinju   od 31. oktobra 1993. godine od NARODA Crnogorskoga me obavezuje da se kao jedan od  svjedoka devedesetih i uključim u sva nemila dešavanja oko CPC! 

Kao Titov pionir, omladinac, student, radnik, sportista ostao sam na najbrutalniji i najsramotniji način  bez moje države Jugoslavije u kojoj sam kao dijete,  a kasnije i kao formiran čovjek imao svaku privilegiju,  a posebno kada  je u pitanju vjeroispovijest.

Sa mojim ocem Savom i njegovim prijateljima Srbima, Muslimanima i prijateljima drugih nacionalnosti sam uvijek išao na dvije svečanosti ispred Cetinjskog manastira. 

PRVA u januaru na Badnje veče, a DRUGA u julu na Petrovdan !

Moj otac zajedno sa svojim prijateljima je igrao crnogorsko kolo na veselju koje je narod Crnogorski organizovao  ispred našeg manastira  tih dana do kasno u noć.

Danas dešavanja povodom tih istih datuma organizuje ,,neko drugi”!

Postavio bih svima nama u Crnoj Gori a i šire jedno pitanje:  

,,Što su uspjeli naša braća  Jevreji da naprave u Crnoj Gori za kratko vrijeme i kakvo poštovanje  uživaju u narodu Crnogorskom ”! 

A dje smo mi poslije toliko godina i zbog  čega??

 Veliki znak pitanja….

Godinama lamentiramo nad onim što su nam uradili ,,ONI” a nikako da se pozabavimo onim što nijesmo uradili sebi  – a morali smo!

Od 1999. godine kada sam kao donator CPC poslao  mitropolitu Mihailu prvo pismo sa molbom da razmotri ideju izgradnje groba  vladici Antoniju Abramoviću, i   iz njegove komunikacije sa mnom  svih ovih godina na ovu temu shvatio sam da je mitropolit Mihailo samo službenik nekih centara moći i da on nije adresa za tako moralnu i istorijsku odluku kao ni oni koji su tada, a i danas… u vrhu odlučivanja u CPC. 

Od tada pa sve do danas u svakom njegovom obraćanju sam vidio   rukopis nekih mračnih kancelarija i ljudi koji od 1993.  godine pa do danas   su samo  problem tj kočinica svih zdravih ideja u CPC  koje su dolazile ovih 30 godina  sa svih strana svijeta od dobronamjernih i nadasve hrabrih i časnih ljudi….

 Tada je baš    i započela pohara imovine CPC sve do dana današnjega,  a kako stvari stoje,  predpostavljam da ovim zadnjim dešavanjima od 30. avgusta 2020. godine, (potpisivanje temeljnog ugovora) pa sve do danas,  a izgleda i u buduće Crnoj Gori prijeti scenario 1918. godine,  a možda i gori bolje reći krvaviji! 

Pročitaj više …

Kratki intervju: Miloš Đuričković diplomirani mendžer u ekonomiji

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Đuričković: Brojni su faktori koji su uticali na težak položaj CPC, u kojem se ona danas nalazi. Svakako možemo ih svrstati u tri ključne kategorije i to: neadekvatan odnos vladajućih elita, nesnalaženje CPC da u društvenim procesima zauzme bitniju ulogu u društvu i destrukcija od strane raznih malignih centara.

Pravičan i odgovarajuć odnos prema CPC od strane vladajućih elita nije postojao od 1918. Probleme koje danas crnogorsko društvo živi a time i CPC, posljedica su višedecenijskog guranja problema pod tepih. Najveći propust je načinjen, što obnova uloge CPC nije išla istom dinamikom kojom je išla obnova državnosti. Ipak najveća zamjerka ka vlastodržšcima je činjenica da tokom decenija nijesu uspjeli obezbijediti osnovna ljudska i vjerska prava vjernicima CPC u Crnoj Gori. Takav odnos je doveo vjernike CPC u situaciju da su danas najveća grupacija kojoj su ugrožena vjerska prava zagarantovana Ustavom Crne Gore i međunarodnim konvencijama. Danas je to svima jasno i jako je vidljivo, zato je neophodna promjena koja će okupiti sve te osviješćene ljude unutar i oko CPC. Potrebna je mudrost, odlučnost.

Kada je riječ o ulozi CPC, nažalost moram ocijeniti da uprkos otežanim okolnostima u kojima postoji, vjerujem da se moglo uraditi više. Tu ocjenu je možda najednostavnije braniti kroz primjer Cetinja. Ako su u nekim drugim sredinama u Crnoj Gori, propagandni vojnici i organizacije koordinirane iz Beograda, uspjeli izvrnuti istoriju i realnost to svakako nije slučaj sa Cetinjem, naročito u kontekstu države, vjere i nacije.  S toga čudi da ni nakon toliko godina, uprkos nepobitnim istorijskim činjenicama, gotovo apsolutnoj podršci koju CPC uživa među građanima Cetinja i u konačnom činjenici da se u katastru kao vlasnik Cetinjskog manastira vodi opština Cetinje, CPC nema pristup svom sjedištu.  CPC i mitropolit moraju biti u Cetinjskom manastiru, bez obzira sviđalo se to nekom ili ne, bio povoljan ili nepovoljan društveno/politički trenutak. Kao što rekoh, ostvarenje tog sna svih vjernika CPC i ispravljanja istorijske nepravde, potrebna je promjena koja će donijeti mudrost i odlučnost.  

Na kraju dolazimo i do trećeg faktora, destrukcija od strane Beograda. Asimilacija crnogorskog društva koju sprovodi Beograd, dominantno preko vjere, zahtjeva mudrost i odlučnost CPC. Upravo to je izostajalo u prethodnom periodu, po mom skromnom sudu. Vjerujem da je značajan dio ljudi koji čine CPC imao i ima dobre namjere ali okolnosti u kojima se nalazimo zahtijevaju mnogo više.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Đuričković: Ne postoji čarobni štapic koji će višedecenijsku tešku poziciju riješiti preko noći. Imajući u vidu viđeno za protekle dvije decenije i nikad težu situaciju u kojoj se nalazi CPC a time i Crna Gora, neophodni su ljudi čija će vizija biti dugoročna a odlučnost i mudrost vječni. Očekujem da opštecrnogorski zbor iznjedri upravo sve navedeno. Svako ko je svoj život na pravičan način posvetio CPC i nosio breme koje mu je kreirala realnost u kojoj se nalazi, zaslužuje poštovanje. Vjerujem da će opštecrnogorsi zbor imati mudrosti da podari mitropolita koji će ne samo imati snage da nosi to breme, već i da se izbori sa njim. Na opšte zadovoljstvo crnogorskog naroda.

Kratki intervju: Sreten Đuretić – biznismen

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Đuretić: Kad sagledam aktivnosti CPC na čelu sa Mitropolitom Mihailom koje su se dešavale zadnjih 15-20 godina shvatam da nije urađeno dovoljno na odbrani naše crkvene imovine i na ažurnosti za priznavanje naše CPC. Po meni uzroka postoji više. Sam Mitropolit je u godinama kao i njegovo zdrastveno stanje koje su uzrok njegove ne aktivnost. Kad malo bolje sagledamo njegovo okruženje i njegovi saradnici nijesu adekvatni ljudi a i pojedini ljudi koji ne rade u interesu naše CPC, jedan broj tih ljudi vidi svoje lične interese u svojim aktivnostima u samoj CPC. Tako da kompletna situacija ne ide na ruku našoj crkvi i mislim da pojedini ljudi smatraju da je CPC njihova lična imovina a to moramo što hitnije da riješimo na opštenarodnom skupu 3. septembra na Cetinju. Moja malenkost je uključena u obnovu CPC od prvog dana i ja sam jedan od prvih koji je upoznao upokojenog Mitropolita Antonija Abramovica 1989 godine u Torontu, a zahvaljujući meni i ostalim aktivistima u Nezavisni Crnogorski Kulturni Centar u New York-u upokojeni Mitropolit Antonije je bio naš gost u NY par puta kao i gost moje porodice tako da sam upoznat u problematiku naše CPC od prvog dana.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Đuretić: Po mom skromnom mišljenju mislim da narod mora da da svoje mišljenje i donese odluku koja će biti po njihovoj volji jer CPC je vlasnićtvo nas Crnogoraca a ne nekih pojedinaca koji misle da su oni ti koji mogu da rade što oni hoće i donose odluke samostalno bez saglasnosti Sinoda CPC .
Planirani opštenarodni skup koji će se održati dana 3. septembra na Cetinju treba da riješi sve dileme i probleme koje postoje u CPC. Nadam se da će uvaženi Mitropolit Mihailo smoći snage da vidi i shvati da je njegovo vrijeme za mirovinu došlo i da se dostojanstveno povuče sa trona Mitropolita CPC a mi vjernici i građani koji podržavamo CPC srdačno i sa uvažavanjem se pozdravimo sa našim Mitropolitom Mihailom .
Mislim da bi to bila pametna i mudra odluka Mitropolita Mihaila i zbog njega i njegovog ugleda i zbog budućnosti naše CPC.