Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

Cetinjanin Branislav Banja Kaluđerović poklonio je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi plac od 4.000 metara kvadratnih koji se nalazi na Cetinju, u naselju Gruda. Tim povodom danas je mitropolit Mihailo u crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju uručio zahvalnicu Kaluđeroviću, rekavši da mu je izuzetna čast što će danas primiti veliki prilog od čovjeka koji je 2015. godine poklonio kuću gdje je smještena Crnogorska pravoslavna crkva, a danas i zemljište koje se nalazi u sklopu kuće gdje je sjedište Crnogorske pravoslavne crkve, piše Cetinjski list.

Episkop ostroško – nikšićki Boris Bojović i vikarni episkop mitropolita crnogoskog Mihaila je u obraćanju vjernicima kazao da je donacija Kaluđerovića prilog Svetoj crkvi za istoriju .

“Ovaj poklon je za nova pokoljenja i za sve one koji će doći da čuvaju našu Crnu Goru i bore se za njen prosperitet”, poručio je Bojović.

Vjernicima i sveštenstvu se obratio i darodavac Kaluđerović koji je kazao da ovu donaciju posvećuje onima “kojima je bastalo da budu uz našu Crnogorsku pravoslavnu crkvu svih ovih 30 godina kao i onima koji više nijesu među nama“.

“Da njih nije bilo i blaženopočivšeg vladike Antonija 31. oktobra 1993. godine, ne bi bilo ni Belvedera 5. septembra 2021. godine. Slava im! Ja kao Jugosloven i Titov Crnogorac se sjećam i svjedok sam sa svojih 65 godina da smo u tom civilizovanom i po svemu lijepom periodu dolazili na dva sveta datuma na Cetinje, ispred Cetinjskog manastira, sa svojim roditeljima, a kasnije i kao formirane ličnosti! Za Petrov dan 12. jula i Badnje veče 6. januara, svake godine sa našom braćom svih vjera i nacija igralo se crnogorsko kolo. Danas to nije slučaj. Danas se manipuliše sa ta dva datuma, a posebno preko naše Crnogorske pravoslavne crkve se pokušava doći do najjeftinijih političkih poena, ne misleći na sudbinu iste. Zadnja predizborna dešavanja na Cetinju i manipulacija sa belvederskim časnim i ljudskim skupom, đe se nije branila Crnogorska pravoslavna crkva već obraz svakolike Crne gore, a posebno pravoslavlja u Crnoj Gori, pokazuju pravo stanje u Crnogorskom društvu”, kazao je Kaluđerović.

On je izrazio uvjerenje da će današnja donacija biti jasan signal svim političkim subjektima u Crnoj Gori da, kako je rekao, pripaze što rade.

“Da se ne igraju sa našim osjećanjima i da nam dozvole da mi sami u našoj kući Crnoj Gori napravimo bratski put do svih crnogorskih svetinja, đe će biti mjesta za sve dobronamjerne građane ove planete, bilo koje vjere ili nacije oni bili. U to ime sve vas pozdravljam i ovaj današnji skup neka bude možda i poziv svim građanima Crne gore, bez obzira nanacionalnu i vjersku pripadnost, da za Petrov dan ove godine zaigramo crnogorsko kolo kao nekada, bez politike i policijskih kordona!”, kazao je Kaluđerović.

Prije uručenja zahvalnice Kaluđeroviću, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve je služilo svetu arhijerejsku liturgiju, moleći se za, kako je kazao episkop Boris, spasenje crnogorskog i ukrajinskog naroda.

izvor: https://www.cdm.me/drustvo/donacija-za-istoriju-kaluderovic-poklonio-plac-crnogorskoj-pravoslavnoj-crkvi/

U neđelju 27. februara 2022. g. na praznik sv. Kirila Slovenskog Njegovo Blaženstvo Mitropolit Crnogorski gospodin Mihailo služio je svetu Arhijerejsku luturgiju uz sasluženje Njegovog Preosvještenstva Episkopa ostroško-nikšićkog gospodina Borisa i svještenstva naše svete Crkve u crkvi sv. Ivana Crnojevića na Cetinju.

Na liturgiji je proizveden i novi ipođakon Ilija Vujović iz Nikšića.

Na svetoj službi uznošene su molitve Bogu pored Crnogorskog i za Ukrajinski narod i prestsnak rata i stradanja u Ukrajini.

28022022 1925

Crnogorska pravoslavna crkva obavještava javnost da su se ovih dana pojavili lažni profili i grupe na društvenim mrežama sa imenom Crnogorske pravoslavne crkve i našeg Mitropolita.

Sa tih lažnih profila se plasiraju neistine u cilju dezinformisanja i zbunjivanja crnogorske javnosti, stoga obavještavamo vjerni narod , medije i crnogorsko građanstvo da ne nasijedaju na militantne ratnohuškačke dezinformacije.

Ove dezinformacije se plasiraju u kontekstu stradanja stanovništva Ukrajine.

Crnogorska pravoslavna crkva ističe da se naše svještenstvo i vjernici stalno mole za mir u Ukrajini ,za sve stanovnike Ukrajine, za miroljubivi suživot pravoslavne braće Ukrajinaca i Rusa.

Ovim povodom osuđujemo svaku agresiju, upotrebu oružja i ratna dejstva.

Molimo vjerni narod Crnogorski i sve građane Crne Gore da ne nasijedaju na objave provokatora čije zle namjere možemo jasno identifikovati i prepoznati.

 

SretenjeKod Hrišćana, Sretenje Gospodnje se slavi 40-ti dan od Božića. Sveto Pismo kaže kako četrdeseti dan poslije Rođenja Hristovog donese Presvjeta Djeva svog Sina u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu, posvjeti Bogu i sebe očisti ( Levit 12, 2-7; Ishod 12, 2 ). Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak Zakonodavac nije htio nikako da se ogriješi o Svoj Zakon, koji je On bio dao kroz Svoga slugu i proroka Mojsija.
U to vrijeme u hramu je služio prvosvještenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za đevojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dvije čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: “Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj…” Još reče Simeon za Hrista Mladenca: “ Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti” ( Lk. 2, 29 i 34 ). Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji viđeše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mjesto za đevojke, rekoše to caru Irodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No, u međuvremenu božanska porodica bijaše već izmakla iz grada i uputila se u Misir ( Egipat ), po uputstvu anđela Božijeg.

Sveta tri jerarha 1Svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mjesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust  27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI vijeku za vrijeme cara Aleksija Komnena.

Jednom nasta odnekuda rasprava u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Jovana Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorječivosti i jasnoće izlaganja vjere. I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božijim ovaj spor bi riješen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najprije mu se javiše svaki od ova tri svetitelja u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Bogu, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrječno... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavjetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se riješi na taj način što se odredi 30. januar po starom, a 12 februar po novom kalendaru kao zajednički praznik za sva tri  jerarha.

Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI  !!!!

Sveti JOVANSabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, jedan od praznika posvećenih svetitelju i proroku koji je najavio dolazak Spasitelja i krstio ga na rijeci Jordan, proslavlja se danas.

Sjutradan po Svetom Bogojavljenju praznuje se sabor časnog i slavnog Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana i time se ukazalo poštovanje onome koji posluži tajni božanskog krštenja stavivši ruku svoju na glavu Gospodnju.

"Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem", govori sveti Jovan Krstitelj koji najavljuje dolazak Spasitelja ljudskog roda Gospoda Našeg Isusa Hristosa.

Ovaj veliki praznik, posvećen bliskom rođaku Isusa Hristosa za koji se vezuje početak misije Spasitelja i početak Njegove  propovijedi.

Sveti Jovan je savremenik Hristov i bili su istih gidina, a po majci je i rođak Spasiteljev jer je majka svetog Jovana Krstitelja Jelisaveta bila bliska rođaka Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije.

Život svetog Jovana, po mnogo čemu, podsjeća na zemaljski život samog Isusa Hristosa, čiji je on Prorok, Preteča i Krstitelj. Bio je prvi prorok koji je rukom mogao pokazati Onoga koga prorokuje, Preteča se naziva jer je došao da "poravna staze Gospodnje" i prorokuje prije Hrista njegov dolazak, a Krstitelj jer je na rijeci Jordanu krstio Gospoda.

Njegovo rođenje, iako prirodno, od bioloških roditelja, prvosveštenika Zaharija i Jelisavete, dugogodišnje nerotkinje, desilo se po sili Božijoj, a najavio ga je Anđeo Božiji, kao i Hristovo. Mnogi su mislili da je Jovan obećani Mesija - Spasitelj, ali je on, koji je prepoznao Isusa slušajući njegove prve javne propovijedi, rekao: "To je jagnje Božije koje uze na sebe grijehe svijeta".

Sveti Jovan je od mladosti bio posvećen vjeri i, kao branilac javnog morala, suprotstavljao se razvratu rimskog društva koje je u to vrijeme dostiglo vrhunac.

Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 20 Januara - Jovanjdan  7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usijecanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.

BogojavljanjePrema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: „ Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim“. Isus mu na to odgovori: „Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu“.

Poslije tih riječi Sin Božiji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: „Оvо је Sin mој ljubljeni. Оn је pо mојој volji“.

Tako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti – Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje.

Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Bogojavljanje, poslije liturđije, vrši se veliko osvjećenje vode u hramu ili u porti hrama.

Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost. Nikada se ne kvari. Njom se kropi kuća radi osvjećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.

Nataša Anđelković   
BBC novinarka

 122743607 imagefromios 38.jpg

 

Boris Bojović se jasno seća dana kada je 17. januara 2000. godine Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) registrovana kao verska organizacija u Crnoj Gori.

„Ja sam tad bio u Mitropoliji CPC na Cetinju u vladičanskom dvoru, izašao je mitropolit, izašlo je sveštenstvo ispred.

„Sekretari i ko je bio od pravnika doneli su taj akt da smo uspeli - da CPC registruje sopstvenu obnovu", kaže Bojović za BBC na srpskom.

Crnogorska pravoslavna crkva koju kanonski ne priznaje nijedna patrijaršija obnovljena je na Svetog Luku 31. oktobra 1993. godine, a sedam godina kasnije zvanično upisana u državni registar.

Na teritoriji bivše Jugoslavije, koja je u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve, postoje još i Makedonska pravoslavna crkva i Hrvatska pravoslavna crkva, takođe kanonski nepriznate.

„Teritorija bivše Jugoslavije se nalazi pod kanonskom jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve na osnovu tomosa koji je 1922. izdala Carigradska patrijaršija.

„Tu sa aspekta unutrašnjeg prava pravoslavne crkve nema nikakvih dilema", kaže Dalibor Đukić, docent na predmetu Crkveno pravo, na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Za Bojovića koji je 2000. već bio vernik CPC, registracija crkve bila je veoma značajan dan.

„U tom vremenu je bio potpuni medijski mrak, CPC nije imala pravo da objavi nešto ni u jednim državnom mediju, jer su uvek govorili `vi niste registrovani`.

„U suštini je to bio izgovor da ne daju promociju CPC, jer ni Srpska pravoslavna crkva nije bila registrovana", napominje.

Ovaj 41-godišnjak je danas vladika Crnogorske pravoslavne crkve kojoj se pridružio kao momak 1998.

Posle završene srednje tehničke škole, u Rimu je učio italijanski i završio školu u obližnjem bugarskom pravoslavnom manastiru.

Završio je Kijevsku duhovnu akademiju i zamonašio se 2016. u Zlatovrhnom manastiru u Kijevu.

Po povratku u Crnu Goru bio je paroh u nekoliko hramova, a od 2019. je vladika.

„Moj čitav život je od 17. godine posvećen napretku i radu CPC", kaže za BBC na srpskom.

 

Kako je odlučio da se prikloni CPC?

Pravoslavci u Crnoj Gori većinski su pripadnici Srpske pravoslavne crkve koja CPC smatra raskolničkom.

Ipak, Bojović je još kao dečak početkom devedesetih odlučio kom će se carstvu privoleti iako - dogmatski i suštinski u verovanju nema razlike u verovanju jednih i drugih.

„Sećam se da sam kao dečak od 10 godina išao prema crkvi Svetog Đorđa, u periodu kad je došao Arkan zajedno sa Amfilohijem.

„Bio sam svedok kad je proklinjao Crnogorce, pucalo se, pevale su se ružne pesme - 'noćas je naše veče, noćas se Tuđman peče'", opisuje vladika.

Prvi predsednik nezavisne Hrvatske bio je Franjo Tuđman.

Istog dana 1991. prethodno je u Cetinjskom manastiru mitropolit SPC Amfilohije blagosiljao paravojne formacije Željka Ražnatovića-Arkana optuženog za ratne zločine.

„U Podgorici je bila bina, pucanje, obučeni Arkanovi ljudi, Amfilohije među njima, užas", seća se.

Kao dete, on nije shvatao šta se tu dešava, ali pamti da ga je otac zgrabio za ruku, izvukao iz crkve i rekao:

„Okreni se i zapamti da ono nije naš vladika".

U to vreme, počeli su ratni sukobi na prostoru bivše Jugoslavije i bujao je nacionalizam na svim stranama.

Bojović je danas jedan od nekoliko monaha CPC, koja nema razvijeno monaštvo ni manastir, a sveštenika je oko 25.

Poglavar je mitropolit je Mihailo, svetovnog imena Miraš Dedeić.

Prema Bojovićevim procenama, vernika je gotovo četvrtina stanovnika Crne Gore, ali je taj podatak teško proveriti.

„Sigurno oko 150.000 Crnogoraca CPC doživljava kao sopstvenu.

„Mnogi od tih ljudi nisu praktikanti da idu stalno u crkvu, ali sigurno svi pravoslavni Crnogorci koji su za evropsku i nezavisnu Crnu Goru njih 95 odsto podržavaju CPC", kaže Bojović.

 

Kako je danas biti vernik CPC?

Promenom vlasti u Crnoj Gori na izborima 2020. formirana je Vlada naklonjenija Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

„Trenutni položaj CPC je jako težak, zato što je nama zabranjeno od SPC da ulazimo u hramove koji su vlasništvo države u Crnoj Gori da obavljamo bogosluženja.

„Odnos države prema CPC je takav da premijer za CPC kaže da je ''takozvana' crkva, iako je upoznat da je obnovljena 1993. i da smo veliku borbu da ta obnova bude registrovana po zakonu", kaže episkop Boris.

Kako navodi, država je predlogom budžeta za narednu godinu opredelila za CPC upola manje novca nego ranije.

Odatle se daju plate sveštenicima i plaćaju penziono i socijalno osiguranje.

„Ta sredstva su za nas uvreda i mi ćemo to odbiti", ističe.

CPC se, prema rečima episkopa, uglavnom finansira od pomoći vernika.

Bogosluženja obavljaju u hramu na Cetinju prvoj crkvi posvećenoj Svetom Ivanu Crnojeviću, koga je CPC kanonizovala 2005. godine.

Imaju mali hram Svetog Đorđa u Starom gradu Kotoru, jedan na Skadarskom jezeru, kapelu u Nikšiću i nekoliko seoskih crkava u centralnom delu Crne Gore - u nekadašnjoj Katunskoj nahiji.

 

Upliv istorije

Od države traže da im u pravoslavnim hramovima dozvole termine - kada mogu da drže liturgije i bogosluženja, iako takav model nije rasprostranjen u pravoslavnom svetu.

Smatraju da na to polažu istorijsko pravo.

„Crkve i manastiri u Kneževini Crnoj Gori bili su vlasništvo države i to je tada zakonom napravljeno", kaže vladika CPC.

Njegovi preci su, kaže, pravili hram u Župi Nikšićkoj.

Vladika SPC za Argentinu Kirilo (Bojović) mu je rođak, ali nisu posebno bliski - do razilaženja je došlo između ostalog i zbog verskih pitanja.

„Moj deda i njegov deda su rođena braća, on je vladika SPC, ja sam vladika CPC.

„Naš pradeda je isti, crkvu koju je podizao taj naš pradeda u Župi Nikšićkoj ne možete reći da nije moja i da nije njegova, nego je i moja i njegova", kaže Bojović.

„Država mora dozvoliti Crnogorcima pravoslavne veroispovesti da mogu u sopstvenim hramovima koje su njihovi preci podizali da služe", dodaje.

Sukob SPC i CPC traje već tri decenije, a najveća razilaženja su upravo oko prava vlasništva i korišćenja pravoslavnih crkava i manastira u Crnoj Gori.

Poslednji u nizu sukoba desio se u septembru 2021, tokom ustoličenja mitropolita SPC Joanikija u manastiru na Cetinju, koji i jedni drugi smatraju duhovnim sedištem.

Uz angažovanje jakih policijskih snaga tokom protesta zbog njegovog ustoličenja povređeno je više desetina ljudi.

 

Pročitaj cijeli tekst na: https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-60024994

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98