Saopštenje za javnost:

Cetinje, 31. avgust 2023. godine

Obavještavano javnost Crne Gore da je sazvan Opštecrnogorski zbor 3. septembra 2023. godine na Cetinju u 12 časova.

Na zahtjev svještenstva i vjernika Crnogorske pravoslavne crkve Zbor su sazvali vladika  Boris Bojović i Odbor za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve. 

U istoriji naše Crkve i crnogorske države Opštecrnogorskizbor – kao institut neposredne demokratije – sazivali su vladike i svještenstvo, vladari i glavari crnogorski. Zbor je donosio najvažnije, često i sudbinske odluke o državnim i crkvenim pitanjima.

Danas se Crnogorska pravoslavna crkva nalazi u izuzetno teškoj situaciji. Rad njenog Sinoda i Mitropolitskog savjeta potpuno je paralisan. Ustav CPC faktički nije na snazi, iako je postojala ustavna obaveza da se njegova pravosnažnost aktivira objavljivanjem u službenom listu Lučindan.  

Sinod CPC nije se sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina. 

Koristeći duboku starost Mitropolita Mihaila, upravljanje Crkvom preuzeli su neovlašćena civilna lica. Napravljena je tako nenadoknadiva šteta Crkvi i njenom ugledu donošenjem odluka koje nijesu u skladu s kanonskim pravom.

Jedini legitimni izlaz iz ove situacije je sazivanje Opštecrnogorskog zbora. Štaviše, bila je dužnost i obaveza vladike Borisa i svještenstva da na Opštecrnogorskom zboru iznesu prijedloge za potpunu konsolidaciju Crkve i daljnjeg upravljanja njome. Oni su najpozvaniji da Zboru predlože odluke koje bi CPC vratile u normalni kanonski poredak, koje bi ujedinile vjernike u zajedničkoj gradnji duhovnog oslonca u ovim teškim vremenima i koje bi CPC učinile visokopoštovanom institucijom u crnogorskom društvu i u pravoslavnom svijetu.

Dostojanstvo mitropolita je doživotno. Aktivna funkcija mitropolita nije doživotna, jer ju je on sam suspendovao. Mitropolit Mihailo sam je sebe već umirovio kada je prekinuo saradnju sa svještenstvom, s vladikama i s vjernicima CPC.Svojim radom isključivo s civilnim okruženjem, on se potpuno odvojio od visoke dužnosti mitropolita.

Opštecrnogorski zbor ima puno i legitimno pravo da konstatuje njegovo umirovljenje! Njegovo je neotuđivo pravo i da Mitropolitu Mihailu izrazi zahvalnost i poštovanje za sve vrijedno što je učinio za CPC. Njegovo je pravo i da odluči o očuvanju dostojanstva Mihaila kao umirovljenog mitropolita kome pripadaju sve počasti i privilegije umirovljenog poglavara CPC. Umirovljeni mitropolit će u potpunosti koristiti Vladičanski dom na Cetinju. Imaće svu pomoć koja mu je potrebna, kao i materijalnu obezbijeđenost svakoga mjeseca u visini dvije prośečne penzije u Crnoj Gori.

Članovi Odbora za očuvanje Crnogorske pravoslavne crkve uvjereni su da nema nikavih razloga za strah da će održavanje Opštecrnogorskog zbora izazvati sukobe među ljudima, jer za takvo što niko razborit nema razloga ni motiva. Uvjereni su da nema razloga strahovima da će doći do podjele Crnogoraca niu vjernika CPC. Naprotiv, svako razuman će se s radošću dočekati početak konsolidacije i novog razdoblja u istoriji CPC.

Cetinje je grad ljubavi, mira i tolerancije. On je naša prijestonica. Kao što su naši stari i u volji i nevolji zborovali i vijećali na Cetinju što da se čini, nama današnjima pripada sveto crnogorsko i demokratsko pravo da dođeno na Opštecrnogorski zbor i zajedno, složno i bratski donesemo odluke za opšte dobro.

Da je vječna Crnogorska pravoslavna crkva! Da je vječna Crna Gora!

Za VOMINFO piše: Branko Banja Savov Kaluđerović ktiror CPC i predśednik Odbora za izgradnju grobnice Mitropolitu Antoniju Abramoviću

Kao Jugosloven kome je  Titova štafeta još u ruci, mislio sam da nikada  neću doći u situaciji da pišem javno na ovu  temu…

Međutim ova GRAMATA

uručena Vladici Antoniju na opštecrnogorskom  zboru na Cetinju   od 31. oktobra 1993. godine od NARODA Crnogorskoga me obavezuje da se kao jedan od  svjedoka devedesetih i uključim u sva nemila dešavanja oko CPC! 

Kao Titov pionir, omladinac, student, radnik, sportista ostao sam na najbrutalniji i najsramotniji način  bez moje države Jugoslavije u kojoj sam kao dijete,  a kasnije i kao formiran čovjek imao svaku privilegiju,  a posebno kada  je u pitanju vjeroispovijest.

Sa mojim ocem Savom i njegovim prijateljima Srbima, Muslimanima i prijateljima drugih nacionalnosti sam uvijek išao na dvije svečanosti ispred Cetinjskog manastira. 

PRVA u januaru na Badnje veče, a DRUGA u julu na Petrovdan !

Moj otac zajedno sa svojim prijateljima je igrao crnogorsko kolo na veselju koje je narod Crnogorski organizovao  ispred našeg manastira  tih dana do kasno u noć.

Danas dešavanja povodom tih istih datuma organizuje ,,neko drugi”!

Postavio bih svima nama u Crnoj Gori a i šire jedno pitanje:  

,,Što su uspjeli naša braća  Jevreji da naprave u Crnoj Gori za kratko vrijeme i kakvo poštovanje  uživaju u narodu Crnogorskom ”! 

A dje smo mi poslije toliko godina i zbog  čega??

 Veliki znak pitanja….

Godinama lamentiramo nad onim što su nam uradili ,,ONI” a nikako da se pozabavimo onim što nijesmo uradili sebi  – a morali smo!

Od 1999. godine kada sam kao donator CPC poslao  mitropolitu Mihailu prvo pismo sa molbom da razmotri ideju izgradnje groba  vladici Antoniju Abramoviću, i   iz njegove komunikacije sa mnom  svih ovih godina na ovu temu shvatio sam da je mitropolit Mihailo samo službenik nekih centara moći i da on nije adresa za tako moralnu i istorijsku odluku kao ni oni koji su tada, a i danas… u vrhu odlučivanja u CPC. 

Od tada pa sve do danas u svakom njegovom obraćanju sam vidio   rukopis nekih mračnih kancelarija i ljudi koji od 1993.  godine pa do danas   su samo  problem tj kočinica svih zdravih ideja u CPC  koje su dolazile ovih 30 godina  sa svih strana svijeta od dobronamjernih i nadasve hrabrih i časnih ljudi….

 Tada je baš    i započela pohara imovine CPC sve do dana današnjega,  a kako stvari stoje,  predpostavljam da ovim zadnjim dešavanjima od 30. avgusta 2020. godine, (potpisivanje temeljnog ugovora) pa sve do danas,  a izgleda i u buduće Crnoj Gori prijeti scenario 1918. godine,  a možda i gori bolje reći krvaviji! 

Pročitaj više …

Kratki intervju: Miloš Đuričković diplomirani mendžer u ekonomiji

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Đuričković: Brojni su faktori koji su uticali na težak položaj CPC, u kojem se ona danas nalazi. Svakako možemo ih svrstati u tri ključne kategorije i to: neadekvatan odnos vladajućih elita, nesnalaženje CPC da u društvenim procesima zauzme bitniju ulogu u društvu i destrukcija od strane raznih malignih centara.

Pravičan i odgovarajuć odnos prema CPC od strane vladajućih elita nije postojao od 1918. Probleme koje danas crnogorsko društvo živi a time i CPC, posljedica su višedecenijskog guranja problema pod tepih. Najveći propust je načinjen, što obnova uloge CPC nije išla istom dinamikom kojom je išla obnova državnosti. Ipak najveća zamjerka ka vlastodržšcima je činjenica da tokom decenija nijesu uspjeli obezbijediti osnovna ljudska i vjerska prava vjernicima CPC u Crnoj Gori. Takav odnos je doveo vjernike CPC u situaciju da su danas najveća grupacija kojoj su ugrožena vjerska prava zagarantovana Ustavom Crne Gore i međunarodnim konvencijama. Danas je to svima jasno i jako je vidljivo, zato je neophodna promjena koja će okupiti sve te osviješćene ljude unutar i oko CPC. Potrebna je mudrost, odlučnost.

Kada je riječ o ulozi CPC, nažalost moram ocijeniti da uprkos otežanim okolnostima u kojima postoji, vjerujem da se moglo uraditi više. Tu ocjenu je možda najednostavnije braniti kroz primjer Cetinja. Ako su u nekim drugim sredinama u Crnoj Gori, propagandni vojnici i organizacije koordinirane iz Beograda, uspjeli izvrnuti istoriju i realnost to svakako nije slučaj sa Cetinjem, naročito u kontekstu države, vjere i nacije.  S toga čudi da ni nakon toliko godina, uprkos nepobitnim istorijskim činjenicama, gotovo apsolutnoj podršci koju CPC uživa među građanima Cetinja i u konačnom činjenici da se u katastru kao vlasnik Cetinjskog manastira vodi opština Cetinje, CPC nema pristup svom sjedištu.  CPC i mitropolit moraju biti u Cetinjskom manastiru, bez obzira sviđalo se to nekom ili ne, bio povoljan ili nepovoljan društveno/politički trenutak. Kao što rekoh, ostvarenje tog sna svih vjernika CPC i ispravljanja istorijske nepravde, potrebna je promjena koja će donijeti mudrost i odlučnost.  

Na kraju dolazimo i do trećeg faktora, destrukcija od strane Beograda. Asimilacija crnogorskog društva koju sprovodi Beograd, dominantno preko vjere, zahtjeva mudrost i odlučnost CPC. Upravo to je izostajalo u prethodnom periodu, po mom skromnom sudu. Vjerujem da je značajan dio ljudi koji čine CPC imao i ima dobre namjere ali okolnosti u kojima se nalazimo zahtijevaju mnogo više.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Đuričković: Ne postoji čarobni štapic koji će višedecenijsku tešku poziciju riješiti preko noći. Imajući u vidu viđeno za protekle dvije decenije i nikad težu situaciju u kojoj se nalazi CPC a time i Crna Gora, neophodni su ljudi čija će vizija biti dugoročna a odlučnost i mudrost vječni. Očekujem da opštecrnogorski zbor iznjedri upravo sve navedeno. Svako ko je svoj život na pravičan način posvetio CPC i nosio breme koje mu je kreirala realnost u kojoj se nalazi, zaslužuje poštovanje. Vjerujem da će opštecrnogorsi zbor imati mudrosti da podari mitropolita koji će ne samo imati snage da nosi to breme, već i da se izbori sa njim. Na opšte zadovoljstvo crnogorskog naroda.

Kratki intervju: Sreten Đuretić – biznismen

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Đuretić: Kad sagledam aktivnosti CPC na čelu sa Mitropolitom Mihailom koje su se dešavale zadnjih 15-20 godina shvatam da nije urađeno dovoljno na odbrani naše crkvene imovine i na ažurnosti za priznavanje naše CPC. Po meni uzroka postoji više. Sam Mitropolit je u godinama kao i njegovo zdrastveno stanje koje su uzrok njegove ne aktivnost. Kad malo bolje sagledamo njegovo okruženje i njegovi saradnici nijesu adekvatni ljudi a i pojedini ljudi koji ne rade u interesu naše CPC, jedan broj tih ljudi vidi svoje lične interese u svojim aktivnostima u samoj CPC. Tako da kompletna situacija ne ide na ruku našoj crkvi i mislim da pojedini ljudi smatraju da je CPC njihova lična imovina a to moramo što hitnije da riješimo na opštenarodnom skupu 3. septembra na Cetinju. Moja malenkost je uključena u obnovu CPC od prvog dana i ja sam jedan od prvih koji je upoznao upokojenog Mitropolita Antonija Abramovica 1989 godine u Torontu, a zahvaljujući meni i ostalim aktivistima u Nezavisni Crnogorski Kulturni Centar u New York-u upokojeni Mitropolit Antonije je bio naš gost u NY par puta kao i gost moje porodice tako da sam upoznat u problematiku naše CPC od prvog dana.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Đuretić: Po mom skromnom mišljenju mislim da narod mora da da svoje mišljenje i donese odluku koja će biti po njihovoj volji jer CPC je vlasnićtvo nas Crnogoraca a ne nekih pojedinaca koji misle da su oni ti koji mogu da rade što oni hoće i donose odluke samostalno bez saglasnosti Sinoda CPC .
Planirani opštenarodni skup koji će se održati dana 3. septembra na Cetinju treba da riješi sve dileme i probleme koje postoje u CPC. Nadam se da će uvaženi Mitropolit Mihailo smoći snage da vidi i shvati da je njegovo vrijeme za mirovinu došlo i da se dostojanstveno povuče sa trona Mitropolita CPC a mi vjernici i građani koji podržavamo CPC srdačno i sa uvažavanjem se pozdravimo sa našim Mitropolitom Mihailom .
Mislim da bi to bila pametna i mudra odluka Mitropolita Mihaila i zbog njega i njegovog ugleda i zbog budućnosti naše CPC.

Odgovor članova Dukljanske akademija na poziv Mitropolita: Predśednik DANU Blagota Eraković i član predśedništva DANU Mihailo Burić

Poštovanom Mitropolitu CPC  Mihailu, Eparhijama Nikšićkoj i Kotorskoj (molimo za proslijediti)

Zahavaljaujemo Vam se na uvažavanju i pozivu na sastanak.              (zakazan 24.08.2023. kod Mitropolita Mihaila)

U vezi poziva i sastanka želimo da Vas informišemo sljedeće:

1. Nije nam poznat cilj sastanka, ali smo nezvanično shvatili da se radi o ozbiljnom sporu u našoj CPC, između Vas i  Eparhije Nikšićke i Eparhije Kotorske, sa svojim pristalicama
2. S obzirom na ozbiljnost teme, trebao je postojati materijal za sastanak, koji objašnjava razloge održavanja, situaciju i prijedlog rješenja, jer sastanak radi sastanka sa proizvoljnim diskusijama nije cjelishodan
3. Shvatili smo da se radi o običnom sporu lako shvatljivom i rješivom, ali neopravdano proizvedenom složenim i opasnim po CPC i Crnu Goru
4. Naš je stav, da niko nema pravo da dovodi instituciju CPC u krizu, zbog eventualnih ličnih pozicija ili grešaka u radu CPC, pojedinca ili saradnika.. ko god bio na nekoj funkciji to ne može da ima istu važnost kao opstanak CPC, koji se na ovaj način lako može dovesti u pitanje
5. Smatramo da odmah treba obustaviti spor i međusobni sukob, i prestati djelovati na više suprostavljenih frontova. Niko nema pravo proizvoditi sukobe i stanje koje ga stavlja iznad interesa opstanka CPC
6. Predlažemo otkazivanje zakazanog i održavanje novog sastanka stranaka u sporu da moraju kako znaju i umiju da se dogovore međusobno. Ako je potebno mogu  sastanku prisustvovati ugledne ličnosti ili institucije: DANU, Matica Crnogorska, PEN, Helsinški komitet. Za sasanak bi mješovita radna grupa tebala pripremiti platformu koja objašnjava stanje (svako da iznese svoje stavove i podatke) i ponudi moguća  rješenja, između kojih treba izabrati ono rješenje koje spašava CPC. Cilj je po svaku cijenu spriječiti dalje međusobne sukobe (bez obzira  ko je u pravu, i da li su slučajni ili “naručeni”), koji bi ugrozili CPC
7. Ukoliko prihvatate naše prijedloge, spremni smo učestvovati u daljem radu. Ukoliko nije za Vas prihvatljiv naš pristup, molim Vas da nas razumijete, da ne želimo biti dio međucrnogorskog sukoba, koji ugrožava CPC, jer se sve može riješiti dijalogom, ako se hoće. Inaćenje, sukobljavanje, stavljanje pojedinačnog interesa iznad CPC, udovoljvanje pojedincima zbog ličnog interesa, shvatanja ili namjera, nije ambijent u kojem želimo učestvovati. Međusobna tolerancija mora biti neizostavan dio našeg rada i života. Jer su cijena i ulog veliki. Pa kako bi bilo to da smo se mi naljutili kada nam je neko onemogućio (zabranio) izlaganje u ime DANU na proslavi CPC, na kojoj smo bili zvanično najavljeni (31.10.2022. na Lučindanskoj proslavi). Mi praktikujemo toleranciju, a molimo Vas da je praktikujete  i Vi. Prihvatamo, ako Vam odgovara,da zajedno odredimo medijatore za rješenje sporne situacije dobre Crnogorce!

Tolerancija i dogovor su u duhu Hrišćanstva!

Obraćanje Branislava Banje Kaluđerovića povodom dešavanja u CPC. Preuzeto sa FB naloga:

Dragi moji prijatelji čitajući ovih dana na raznim portalima tekstove povodom dešavanja u CPC dobih želju da vam pošaljem jedno moje obraćanje iz maja 2019. povodom skupa koji je organizovala CPC u hotelu Podgorica đe su uzeli učešća razni “nezavisni” intelektualci!
Iako sam bio pozvan od strane mitropolita Mihaila MENE je bio zabranjen izlazak za govornicom.
Evo vam prilažem link mojeg govora, jer sam bez obzira na njihovu zabranu izašao za govornicom i pogledao u oči te stare nesrećne “intelektualce” za koje sam nekad davno kad su bili mladi i mislio da su NEKO, sad iz ove perspektive kad je nama svima ostao kusur od života mogu reći da su NIKO!

https://docs.google.com/document/d/1Cyu-luJFFKWd699D-4PNADFINv85xgoZ/edit?usp=drivesdk&ouid=107644265047861706926&rtpof=true&sd=true

Čast maloj manjini zbog kojih neću postavljati video link jer tu manjinu smatram zloupotrijebljenom od mitropolitskog savjeta i lično mitropolita Mihaila!
Te (ne)zavisne intelektualce koji žele baš ovih dana svojim djelovanjem da ponovo narod dovedu u zabludi iz njima znanih razloga, ne mrzim već prezirem, za sve što čine protiv sloge u CPC a i obavještavam ih da se 3. septembra dolaskom na zakazani narodni ZBOR mitropolit Mihailo ne ruši već brani baš od njih koji su mu teg oko vrata za neke njima znane interese!

Kratki intervju: Gordana Mitrović doktor pravnih nauka

VOMINFO: Kako gledate na događaje u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi?

Mitrović: Religioznost i vjera Crnogorki i Crnogoraca su po mom mišljenju veoma specifične. Mi smo narod, ili smo barem to do skoro bili, koji je vjekovima svoju vjeru dokazivao više djelima, poštujući moralne norme koje se podudaraju s Deset Božjih zapovijesti, nego što smo to činili institucionalno, posredstvom sveštenika i učešćem u vjerskim obredima. Ne mogu da tvrdim ni da je naša Crnogorska crkva generisala, niti da se jednostavno „uklopila” u taj model religioznosti koji je generisao sâm narod, ali sam sigurna da je tokom vjekova zahvaljujući upravo tome opstala. Naši su popovi na konjima bitke predvodili, u zlim vremenima bili više ratnici, a u manje zlim više duhovnici.
Svakako, i u jednim i u drugim, mudri, a uglavnom, u zavisnosti od epohe i prilika, i formalno najobrazovaniji dio stanovništva i kao takvi i učitelji i duhovno utočište narodu. Iz ove specifičnosti proistekao je i specifični oblik biranja vladika kroz Opštecrnogorski zbor. Dakle, Crnogorcima se duhovni poglavari ne postavljaju, oni se biraju. 

Upravo ovakvo poimanje i življenje vjere je našu Crkvu i učinilo neotpornom na brutalno, varvarsko i primitivno ispoljavanje vjere suptilno nametano od 1918. godine, a u posljednjih trideset godina nažalost i vrlo uspješno nametnuto, od strane nelegalne i nelegitimne, uprkos pokušaju da se neustavnim i nezakonitim tzv. temeljnim ugovorom ona legalizuje, ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Da bi se pokorila Crna Gora, potrebno je bilo iz svijesti Crnogoraca izbrisati sve crnogorsko, etničku pripadnost, jezik i, naravno crkvu. Taj „washout” je bilo najlakše izvesti oduzimanjem Crnogorcima urođenog slobodarstva, uspravljenosti i nesavijanja kičme, a potom trovanjem, praznovjerjem, sujevjericama, poniznošću duhovnom i fizičkom, klečanjem, tako nesvojstvenom i odbojnom svakoj Crnogorki i Crnogorcu. 

Zahvaljujući tome sada, u vremenu u kome nam se država, institucionalno razorena, spaljenog krova i potkopanih temelja, bori za svaki dah, ostaje još jedino da se i formalno izbriše crnogorski jezik iz Ustava, zakona i školskih programa i da se ukine Crnogorska pravoslavna crkva koja je svoju dekretom oduzetu autokefalnost obnovila na Opštecrnogorskom zboru prije 30 godina. Uticaji okupatora i njihovih domaćih saradnika su se uvukli u svaku poru i države i društva. Ponavljam: okupatora, jer tvrdim da ni „izbore” 30. avgusta 2020. godine, niti jedne poslije njih, suverenističke partije nijesu izgubile u zakonitom izbornom procesu, nego nam je država naizgled „olovkom”, a u stvari najbrutalnijim hibridnim ratom, upravo putem „meke” moći ispostave Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, osvojena bez ispaljenog metka. Osvojena, ali na sreću i još uvijek ne i sasvim razorena. Upravo je još to malo ili „malo” ostalo da se uradi i radi se u posljednje vrijeme djelovanjem ovih gorepomenutih saradnika, tzv. osvježivača, manipulisanjem i zloupotrebljavanjem starosti i godina, koje su za poštovanje, mitropolita Mihaila. Posljedično, u prethodnih godinu ili dvije dana imamo svakim danom sve više najtvrđih Crnogorki i Crnogoraca koji svoju đecu, u strahu valjda od proklinjanja od strane srpskih „duhovnika”, kod njih istih krštavaju, tražeći alibi u čuvenom „svetinje su naše, nema veze ko je administracija”. Samo neka je dijete kršteno, a nema veze što mu postupajući „duhovnik” krsteći ga zapravo kaže da ono ne postoji. Barem ako još stojimo na poziciji da je dijete Crnogorac ili Crnogorka. Ako je postalo Srbin, od oca Crnogorca i majke Crnogorke, onda je sve u redu, slaže se jednačina, moći će i u Vladu  nekad, jer kao Crnogorac ne može više ni na šalter. Zašto to rade Crnogorci? Dijelom zbog uticaja „duhovnika” SPC, ali dijelom i jer su razočarani djelovanjem Crnogorske pravoslavne crkve. Možda su mitropolitove godine dijelom uticale na nerješavanje pitanja statusa Crnogorske pravoslavne crkve i naših svetinja, ali sam sigurna da su događaji iz najskorije prošlosti, među njima i rasturanje po Cetinju ogavne publikacije koja ima za cilj diskreditaciju vladike Borisa, koji nesporno ima ugled kod većine Crnogorki i Crnogoraca, posljedica manipulacija od strane osvježivača, a nikako djelo samog mitropolita.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Mitrović: Usljed svih gore navedenih specifičnosti, smatram da je zakazivanje Opštecrnogorskog zbora pravi i jedini mogući put. Ne sa ciljem nekakvog „svrgavanja” mitropolita ili stvaranjem nekakvih paralelnih organa upravljanja Crnogorskom pravoslavnom crkvom, nego sa ciljem da se čuje glas crnogorskog naroda koji je svjestan da je na djelu ako ne posljednji, onda pretposljednji čin razbijanja naše države i zakopavanja svega crnogorskog i koji ne vidi drugi način nego da snagom riječi i razuma zamoli mitropolita da odstupi, a Sinod da radi svoj posao u procedurama utvrđenim aktima CPC i na taj način da se jednom za svagda zatvore vrata svim rušilačkim uticajima koji su se infiltrirali i u ovaj stub naše državnosti. Sigurna sam da je ovo i stav vladika Borisa i Simeona. Oni su ga i iskazali u video i pisanim obraćanjima, koja su prošla dosta nezapaženo, te smatram da je potrebno u narednih nekoliko dana pojasniti koncept zakazanog zbora, kako bi se spuštile tenzije bespotrebno nastale među Crnogorcima. Sigurna sam takođe da je i naše zajedništvo dovoljno jako da ne dođe ni do kakvih sukoba, da se odstrane svi zli uticaji sa strane i da zbor ima kapacitet da donese razumne i, u odsudnom trenutku u kakvom nam se država nalazi, prijeko potrebne odluke koje će i mitropolitu i Sinodu pomoći da povuku ispravne poteze i time, u slučaju koji svi priželjkujemo, utabaju stazu kojom će CPC hodati kao jedan od stožera okupljanja i ujedinjavanja Crnogoraca i Crnogorki na putu oslobođanja i vraćanja crnogorskih svetinja u svojinu Države Crne Gore, kao i dobijanja formalnog priznanja obnovljene autokefalnosti od strane Vaseljenske patrijaršije. Ovo bi mogao biti prvi korak u objedinjavanju svih snaga koje će, teškim ali istrajnim i napornim radom, za početak vratiti Crnu Goru makar na poziciju iz jutra 22. maja 2006. godine, jer nažalost, potpuno sam sigurna da moja tvrdnja da trenutno živimo neđe u sredini decembra 1918. nije nimalo pesimistična nego vrlo realna.
Posljednji je čas, Crnogorci, jer uvijek ima gore i ono nam se smiješi!

Kratki intervju: Član Predsjedništva DANU prof Mihailo Burić

VOMINFO: Kako gledate na događaje u CPC?

Burić: Najprije da razjasnim svoju poziciju u dešavanjima u CPC. Ona je počela pozivom na sastanak kod Mitropolita Mihaila, na koji nijesam prisustvovao, a zajedno sa kolegom Blagotm Erakovićem objasnio svoj stav.

Postoji principijelan stav da DANU ne treba da se miješa u politička i crkvena pitanja. Sa time se slažem u principu ali ne i u suštini. Smatram da svi treba da se miješaju u pitanja koja se tiču sudbine naše države, čiji sudbinski dio je CPC. Kako se to treba raditi, treba učiti od Srpske akademije nauka i drugih Srpskih institucija koje sada kontrolišu Crnu Goru (u novoj Vladi neće biti Crnogoraca iako su većinski naod), a kako se ne treba raditi učiti od CANU. Dužan sam ovo objašnjenje svojeg shvatanja prije odgovora na suštinu pitanja.

Uzrok ,usuđujem se reći, besmislenih dešavanja (lična dejstva se ne mogu poistivjećivati sa sudbinom CPC) je teško definisati iz moje pozicije. Ali ono što sam saznao iz komunikacije u zadnje vrijeme kompletiraju se izgleda više uzroka. Osnovni uzrok  je nečija namjera (bogomi se dobro zna i čija) za uništenje CPC. To je jasno po toku stvari i načinu na koji se odvija,a i po nekim vidljivim i nevidljivim učesnicima. Tome su kompatabilni očigledni različiti interesi i namjere “naših  ljudi” okolo i u CPC, koji ne čine svještenstvo. Užasno su jaki i suprostavljeni. No tu je i treća dimenzija uzroka i najvažnija – animoziteti i netrpeljivost unutar svještenstva CPC je tolika da ponekad liči na mržnju i nepremostivu prepreku (da se ja pitam jesu li to naši svještenici i Hrišćani te ne mogu jedan sa drugijem). Ne mogu međusobno razgovarat, dogovart i kompromisno djelovat u interesu CPC. Alo Gospodo!!! Porazmislite malo. Ovi uzroci su naizgled teški ali vrlo lako rješivi, ako se svještenstvo dogovori, bez miješanja sa strane. Učesnici u sukobu nose istorijski treret za sudbinu CPC i Crnu Goru. Da sam ja u toj situaciji odrekao bih se svih prava, ako je to uslov da CPC opstane. A mislim da nije. Rješenja uvijek postoje… jer dogovor kuću gradi.

VOMINFO: Kako riješiti nastalu situaciju?

Burić: Kako i uzroci tako i rješenja su višeznačna. Opštecrnogorski zbor je institucija, kao tradicionalni demokratski skup, na koji su se birali Mitropoliti (koliko znam tako su izabrani Antonije i Mihailo) i na kojima se donose najvažnije odluke  za crkvu, društvo i državu. I pored toga Zbor koji se priprema za 03.09. na Cetinju ne treba da vrši nasilno svrgavanje nikoga. Zbor mora  da pokaže “svim  strukturama “, da je Crkva jedan od važnih stubova nacije, i da narod neće dozvoliti zlonamjernicima da sruše CPC. Skup sa takvom namjerom i porukama rješenja i pomirenja ima smisla i neka se održi.

Osnovni stub CPC je ipak njen statut i njen sinod. Treba poštovati crkvene propise, koji su usvojeni i po kojima radi CPC. Niko se ne može smjenjivat niti postavljati bez legalnih oduka Sinoda… koliko ja znam. Zašto nemamo odluke Sinoda za nastalu situaciju je ključno pitanje? Koliko se ja razumijem one su potrebne kao crkvenopravno utemeljene. Ili možda jednostavnije, iako nije uputno i primjereno svoditi situaciju na pojednince, da se glavni sporioci sporazumiju kako dalje radit. Da najstariji po činu dogovori sa nižim po činu kako će radit po njegovim uputsvima. Ali uz poštovanje crnogorski istorijskih autoriteta kao sto je Ljubo Čupić, Šćepan Mijušković i slični Crnogorci. Tu ne smije biti nakakve rezerve CPC prema podržavanju i poštovanju naših crnogorskih istorijskih autoriteta.

Znači, kao mnogo komplikovano a ustvari jednostavno. Sada kad su stvari došle dovde, neka Sinod formuliše svoj stav, neka Zbor formuliše svoj stav, a rukovodstvo CPC donese plan djelovanja u cilju opstanka CPC i održavanja njenog kontinuiteta i zaštite. Ovo smatram svetom obaveznom, jer će CPC postojati i kada svi mi prođemo.

Vladika Boris 25.08.2023.god na grobu Marka Vešovića u Sarajevu

“Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušaću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu moćnici raspolagali tolikim i toliko učinkovitim oruđima za proizvodnju mržnje. Mislim da tim oruđima, danas, svaka vlast, od svojih podanika, može napraviti šta god poželi. Gotovo je prirodno postalo da ljudi kupuju novine i gledaju TV kako bi doznali koga će danas da mrze. A sad nešto o ljudskoj prirodi. Lav Tolstoj je negdje napisao: voli se ono što se razumije. Iz tog ugla gledano, mrzjeti je mnogo lakše nego voljeti. Da bi nekog volio, moraš uložiti napor da ga shvatiš, da uđeš unutra, da ga pogledaš iznutra: mržnja bi, na taj način, mogla biti dokaz i izraz vječite ljudske gluposti, mentalne ograničenosti, duhovne lijenosti. Za mržnju ne samo da nije potrebno ulagati nikakav saznajni napor, ni rad mašte, nego obratno: da bi mrzio Drugog, neophodno je da o njemu ne znaš ništa. Zato su stereotipi, to jest predrasude jednih o drugima, tako pouzdani prozvođači mržnje: stereotip naređuje da obustaviš vlastito mišljenje, a laž o Drugom ti servira kao krajnu istinu o njemu. Ako se vratimo Tolstoju koji kaže da se voli što se poznaje, nema nikakve sumnje da su prozvođači mrnje rukovođeni obratnom mišlju: mrzi se ono što se ne poznaje.” Marko Vešović (februar 2005. za Radio Slobodna Evropa o ljudskoj mržnji)

Lični stav: Dragan Božov Perović – publicista

Kao neko ko je, sa malim brojem ljudi, sanjao i radio na povratku Crnogorske pravoslavne crkve, sa tugom i rezignacijom pratim aktuelna dešavanja. Sada je metastazirao dugo pripremani napad na jednu od naših najznačajnijih istorijskih institucija. Specijalni hibridni i propagandni rat i nasrtaji na crnogorski suverenitet uvijek su imali domaće izvođače. Vjerovatno je ovo još jedan zadatak postavljen pred „oslobodioce“, nakon potpisivanja sramnog Temeljnog ugovora.

Nadao sam se, a još uvijek tinja neko slabo očekivanje, da će se Gospodin mitropolit Mihailo spomenuti da je Crna Gora iznad svih nas. Da će zato prihvatiti teret godina, odstupiti sa mitropolijskog trona i poći u mirovinu. Dostojanstveno, gospodski, da bude upamćen i ispraćen s poštovanjem i uvažavanjem, kako to njegove godine i čin zaslužuju. Da pokušamo da teške riječi ostanu za nama, dosta je podjela za tuđe interese. 

Nažalost, pošto izgleda da su propuštene prilike da se sve riješi onako kako je trebalo, kroz crkvene institucije CPC, ostaje poziv da se preko Opštecrnogorskog zbora, koji je uz CPC jedna od okosnica našeg identiteta, riješi ova teška i mučna situacija. Ovo pogađa svakog čovjeka, koji iskreno i bez interesa voli svoju jedinu otadžbinu Crnu Goru. 

Skoro sam pisao da je narasle probleme u CPC najbolje riješiti Opštecrnogorskim zborom (u prilogu je dio toga pisanja). Međutim, moram iznijeti jedan svoj dodatni stav u vezi sa tim. Prije toga samo da podśetim kako je nastao Zbor: „Crnogorski borbeni optimizam stvorio je najvišu ustanovu neposredne demokratije – Opštecrnogorski zbor.“

Da li smo dostojni čuvari i poštovaoci svojih svijetlih tradicija? Da jesmo, ne bismo dozvolili da nam se i crkva i država nađu u ovom položaju. Ne smijemo dozvoliti da se čin Zbora isprofaniše ili zloupotrijebi. Posebno ne nasijedati na provokacije i opstruiranje od onih koji ne žele dobro ni Crnoj Gori ni njenoj jedinoj crkvi – CPC. Nadam se da će na Opštecrnogorski zbor doći svi koji iskreno žele da CPC nastavi na osnovama na kojima je počivala i koje su bile obnovljene 1993. godine dolaskom blaženopočivšeg mitropolita Antonija Abramovića.

Gradnjom Cetinja i utemeljenjem Crnogorske pravoslavne crkve 1485. godine, Ivan Crnojević nam je ostavio simbole slobodarstva i neprkidnog državnog trajanja.

Smognimo snage i pokažimo da smo dostojni toga!

OPŠTECRNOGORSKI ZBOR

Mali istorijski pregled oko crnogorske (ne)odgovorne politike i zaboravljanju najveće demokratske institucije Opšternogorskog zbora.
„Crnogorski borbeni optimizam stvorio je najvišu ustanovu neposredne demokratije – Opštecrnogorski zbor.“

Zbor je okosnica nacionalnog identiteta jer nema nijedne bitne odluke u našoj istoriji, od izbora mitropolita do izbora vladara, da odluka o tome nije donešena na Opštem crnogorskom zboru. O tome je Vuk Karadžić zabilježio: „Ovdje vlada najveća jednakost kojoj ravne nema na cijelom svijetu.“

„Na tradiciju dukljanske države naslanjaju se fundamentalne etičke i etničke vrijednosti koje su omogućile Crnoj Gori vjekovno trajanje. Od srednjovjekovne Duklje naslijeđena je institucija Opštecrnogorskog zbora ili Zbora jednoimene braće, kao najvišeg političkog organa.
Po Ljetopisu popa Dukljanina, sabori plemstva i opštenarodna skupština birali su vladare. To se posebno može pratiti od vremena Crnojevića, što naravno nastoje da predaju zaboravu oni koji uporno nastoje da pokažu da Crna Gora počinje od Petrovića.

Da ponovimo: Crnojevići su kontinuitet sa „kraljevstvom od prva“ i utemeljitelji savremene Crne Gore! Od Ivana faktički počinje samostalnost Crnogorske pravoslavne crkve (1485) i Cetinje postaje  prijestonica i neprekidna slobodarska iskra. Otac Ivanov, Stefanica Crnojević, tražeći najbolje rješenje za svoju državu u vrijeme turbulentnih istorijskih okolnosti, uz saglasnost Zbora, koji su činili predstavnici zetske oblasti (51 predstavnik), priznata je mletačka vlast 1455. godine. 

Tako je napr. na Zboru održanom u Ćekliće 1767. postavljen Šćepan Mali za vladara i izabrani mitropolit i guvernadur. Tada je razdvojena crkvena i svjetovna vlast, a Šćepan je ukinuo krvnu osvetu i kaznio i proćerao krvnike i lupeže. Zbor je zajedno sa guvernadurom odgovorio Rusima da se ne miješaju u njihove stvari, kada je ruski Sinod tražio da im predaju vladiku Petra I, da ga prognaju u Sibir.

„Čini se da su, u modernizaciji u pravljenju države, na sličnim osnovama sa tadašnjim razvijenim svijetom, knjaz Danilo, a i Petrovići, propuštili priliku da na pravi način pretvore Zbor u demokratsku instituciju. Danilo ga je ukinuo, ali senat nije bio zamjena. Zbor je mogao postati osnova demokratskog društva na način kako je Engleska baštinila stare institucije demokratije.“

O svim ovim stvarima istorijskog kontinuiteta mladi knjaz Nikola imao je maglovite predstave. Crnogorci „pate zbog ropstva drugih, a o sebi ne uče“! Tek je docnije, kasno i po njega i po Crnu Goru, saznao je dio prave istorije. „Nije imao škole đe bi mogao naučiti, već je u crkveno-propagandnoj nastavi smatrao da istorija počinje od Nemanjića. Kad je saznao za Regnum sclavorum shvatio je da su Crnogorci imali nekoliko kraljeva prije srbskijeh carah od Nemanjića doma.“