Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

SretenjeKod Hrišćana, Sretenje Gospodnje se slavi 40-ti dan od Božića. Sveto Pismo kaže kako četrdeseti dan poslije Rođenja Hristovog donese Presvjeta Djeva svog Sina u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu, posvjeti Bogu i sebe očisti ( Levit 12, 2-7; Ishod 12, 2 ). Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak Zakonodavac nije htio nikako da se ogriješi o Svoj Zakon, koji je On bio dao kroz Svoga slugu i proroka Mojsija.
U to vrijeme u hramu je služio prvosvještenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za đevojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dvije čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: “Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj…” Još reče Simeon za Hrista Mladenca: “ Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti” ( Lk. 2, 29 i 34 ). Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji viđeše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mjesto za đevojke, rekoše to caru Irodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No, u međuvremenu božanska porodica bijaše već izmakla iz grada i uputila se u Misir ( Egipat ), po uputstvu anđela Božijeg.

Sveta tri jerarha 1Svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mjesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust  27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI vijeku za vrijeme cara Aleksija Komnena.

Jednom nasta odnekuda rasprava u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Jovana Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorječivosti i jasnoće izlaganja vjere. I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božijim ovaj spor bi riješen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najprije mu se javiše svaki od ova tri svetitelja u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Bogu, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrječno... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavjetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se riješi na taj način što se odredi 30. januar po starom, a 12 februar po novom kalendaru kao zajednički praznik za sva tri  jerarha.

Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI  !!!!

Sveti JOVANSabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, jedan od praznika posvećenih svetitelju i proroku koji je najavio dolazak Spasitelja i krstio ga na rijeci Jordan, proslavlja se danas.

Sjutradan po Svetom Bogojavljenju praznuje se sabor časnog i slavnog Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana i time se ukazalo poštovanje onome koji posluži tajni božanskog krštenja stavivši ruku svoju na glavu Gospodnju.

"Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem", govori sveti Jovan Krstitelj koji najavljuje dolazak Spasitelja ljudskog roda Gospoda Našeg Isusa Hristosa.

Ovaj veliki praznik, posvećen bliskom rođaku Isusa Hristosa za koji se vezuje početak misije Spasitelja i početak Njegove  propovijedi.

Sveti Jovan je savremenik Hristov i bili su istih gidina, a po majci je i rođak Spasiteljev jer je majka svetog Jovana Krstitelja Jelisaveta bila bliska rođaka Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije.

Život svetog Jovana, po mnogo čemu, podsjeća na zemaljski život samog Isusa Hristosa, čiji je on Prorok, Preteča i Krstitelj. Bio je prvi prorok koji je rukom mogao pokazati Onoga koga prorokuje, Preteča se naziva jer je došao da "poravna staze Gospodnje" i prorokuje prije Hrista njegov dolazak, a Krstitelj jer je na rijeci Jordanu krstio Gospoda.

Njegovo rođenje, iako prirodno, od bioloških roditelja, prvosveštenika Zaharija i Jelisavete, dugogodišnje nerotkinje, desilo se po sili Božijoj, a najavio ga je Anđeo Božiji, kao i Hristovo. Mnogi su mislili da je Jovan obećani Mesija - Spasitelj, ali je on, koji je prepoznao Isusa slušajući njegove prve javne propovijedi, rekao: "To je jagnje Božije koje uze na sebe grijehe svijeta".

Sveti Jovan je od mladosti bio posvećen vjeri i, kao branilac javnog morala, suprotstavljao se razvratu rimskog društva koje je u to vrijeme dostiglo vrhunac.

Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 20 Januara - Jovanjdan  7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usijecanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.

BogojavljanjePrema hrišćanskoj tradiciji, Hristos je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan.

Osjećajući da je pred njim Mesija, Sveti Jovan dočeka Isusa riječima: „ Ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni da ja tebe krstim“. Isus mu na to odgovori: „Ostavi sad to, jer nam treba ispuniti svaku pravdu“.

Poslije tih riječi Sin Božiji uđe u Jordan. Tada se nad njim otvori nebo i Duh Sveti siđe na Isusa u vidu goluba. Istovremeno se sa neba čuo glas Boga Oca koji je rekao: „Оvо је Sin mој ljubljeni. Оn је pо mојој volji“.

Tako se, pri Isusovom krštenju, Bog javio u tri ličnosti – Bog Otac je govorio sa neba, Bog Sin se krstio u Jordanu, a Bog Duh Sveti je, u vidu goluba, sišao sa neba nad Hristovu glavu. Taj trenutak predstavlja objavljivanje Bogočovjeka i uvođenje Hrista u mesijansku misiju. Događaj objavljivanja Bogočovjeka, navodi se u svetim knjigama, slavi se kao Bogojavljanje.

Takođe, Crkva je ustanovila Svetu tajnu krštenja za svako ljudsko biće. Krštenjem se postaje član Hristove crkve i duša se čisti od svakog grijeha. Na Bogojavljanje, poslije liturđije, vrši se veliko osvjećenje vode u hramu ili u porti hrama.

Ta voda se uzima i nosi kući. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocjenost. Nikada se ne kvari. Njom se kropi kuća radi osvjećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grijehova, očišćenja duše i tijela.

Nataša Anđelković   
BBC novinarka

 122743607 imagefromios 38.jpg

 

Boris Bojović se jasno seća dana kada je 17. januara 2000. godine Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) registrovana kao verska organizacija u Crnoj Gori.

„Ja sam tad bio u Mitropoliji CPC na Cetinju u vladičanskom dvoru, izašao je mitropolit, izašlo je sveštenstvo ispred.

„Sekretari i ko je bio od pravnika doneli su taj akt da smo uspeli - da CPC registruje sopstvenu obnovu", kaže Bojović za BBC na srpskom.

Crnogorska pravoslavna crkva koju kanonski ne priznaje nijedna patrijaršija obnovljena je na Svetog Luku 31. oktobra 1993. godine, a sedam godina kasnije zvanično upisana u državni registar.

Na teritoriji bivše Jugoslavije, koja je u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve, postoje još i Makedonska pravoslavna crkva i Hrvatska pravoslavna crkva, takođe kanonski nepriznate.

„Teritorija bivše Jugoslavije se nalazi pod kanonskom jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve na osnovu tomosa koji je 1922. izdala Carigradska patrijaršija.

„Tu sa aspekta unutrašnjeg prava pravoslavne crkve nema nikakvih dilema", kaže Dalibor Đukić, docent na predmetu Crkveno pravo, na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Za Bojovića koji je 2000. već bio vernik CPC, registracija crkve bila je veoma značajan dan.

„U tom vremenu je bio potpuni medijski mrak, CPC nije imala pravo da objavi nešto ni u jednim državnom mediju, jer su uvek govorili `vi niste registrovani`.

„U suštini je to bio izgovor da ne daju promociju CPC, jer ni Srpska pravoslavna crkva nije bila registrovana", napominje.

Ovaj 41-godišnjak je danas vladika Crnogorske pravoslavne crkve kojoj se pridružio kao momak 1998.

Posle završene srednje tehničke škole, u Rimu je učio italijanski i završio školu u obližnjem bugarskom pravoslavnom manastiru.

Završio je Kijevsku duhovnu akademiju i zamonašio se 2016. u Zlatovrhnom manastiru u Kijevu.

Po povratku u Crnu Goru bio je paroh u nekoliko hramova, a od 2019. je vladika.

„Moj čitav život je od 17. godine posvećen napretku i radu CPC", kaže za BBC na srpskom.

 

Kako je odlučio da se prikloni CPC?

Pravoslavci u Crnoj Gori većinski su pripadnici Srpske pravoslavne crkve koja CPC smatra raskolničkom.

Ipak, Bojović je još kao dečak početkom devedesetih odlučio kom će se carstvu privoleti iako - dogmatski i suštinski u verovanju nema razlike u verovanju jednih i drugih.

„Sećam se da sam kao dečak od 10 godina išao prema crkvi Svetog Đorđa, u periodu kad je došao Arkan zajedno sa Amfilohijem.

„Bio sam svedok kad je proklinjao Crnogorce, pucalo se, pevale su se ružne pesme - 'noćas je naše veče, noćas se Tuđman peče'", opisuje vladika.

Prvi predsednik nezavisne Hrvatske bio je Franjo Tuđman.

Istog dana 1991. prethodno je u Cetinjskom manastiru mitropolit SPC Amfilohije blagosiljao paravojne formacije Željka Ražnatovića-Arkana optuženog za ratne zločine.

„U Podgorici je bila bina, pucanje, obučeni Arkanovi ljudi, Amfilohije među njima, užas", seća se.

Kao dete, on nije shvatao šta se tu dešava, ali pamti da ga je otac zgrabio za ruku, izvukao iz crkve i rekao:

„Okreni se i zapamti da ono nije naš vladika".

U to vreme, počeli su ratni sukobi na prostoru bivše Jugoslavije i bujao je nacionalizam na svim stranama.

Bojović je danas jedan od nekoliko monaha CPC, koja nema razvijeno monaštvo ni manastir, a sveštenika je oko 25.

Poglavar je mitropolit je Mihailo, svetovnog imena Miraš Dedeić.

Prema Bojovićevim procenama, vernika je gotovo četvrtina stanovnika Crne Gore, ali je taj podatak teško proveriti.

„Sigurno oko 150.000 Crnogoraca CPC doživljava kao sopstvenu.

„Mnogi od tih ljudi nisu praktikanti da idu stalno u crkvu, ali sigurno svi pravoslavni Crnogorci koji su za evropsku i nezavisnu Crnu Goru njih 95 odsto podržavaju CPC", kaže Bojović.

 

Kako je danas biti vernik CPC?

Promenom vlasti u Crnoj Gori na izborima 2020. formirana je Vlada naklonjenija Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

„Trenutni položaj CPC je jako težak, zato što je nama zabranjeno od SPC da ulazimo u hramove koji su vlasništvo države u Crnoj Gori da obavljamo bogosluženja.

„Odnos države prema CPC je takav da premijer za CPC kaže da je ''takozvana' crkva, iako je upoznat da je obnovljena 1993. i da smo veliku borbu da ta obnova bude registrovana po zakonu", kaže episkop Boris.

Kako navodi, država je predlogom budžeta za narednu godinu opredelila za CPC upola manje novca nego ranije.

Odatle se daju plate sveštenicima i plaćaju penziono i socijalno osiguranje.

„Ta sredstva su za nas uvreda i mi ćemo to odbiti", ističe.

CPC se, prema rečima episkopa, uglavnom finansira od pomoći vernika.

Bogosluženja obavljaju u hramu na Cetinju prvoj crkvi posvećenoj Svetom Ivanu Crnojeviću, koga je CPC kanonizovala 2005. godine.

Imaju mali hram Svetog Đorđa u Starom gradu Kotoru, jedan na Skadarskom jezeru, kapelu u Nikšiću i nekoliko seoskih crkava u centralnom delu Crne Gore - u nekadašnjoj Katunskoj nahiji.

 

Upliv istorije

Od države traže da im u pravoslavnim hramovima dozvole termine - kada mogu da drže liturgije i bogosluženja, iako takav model nije rasprostranjen u pravoslavnom svetu.

Smatraju da na to polažu istorijsko pravo.

„Crkve i manastiri u Kneževini Crnoj Gori bili su vlasništvo države i to je tada zakonom napravljeno", kaže vladika CPC.

Njegovi preci su, kaže, pravili hram u Župi Nikšićkoj.

Vladika SPC za Argentinu Kirilo (Bojović) mu je rođak, ali nisu posebno bliski - do razilaženja je došlo između ostalog i zbog verskih pitanja.

„Moj deda i njegov deda su rođena braća, on je vladika SPC, ja sam vladika CPC.

„Naš pradeda je isti, crkvu koju je podizao taj naš pradeda u Župi Nikšićkoj ne možete reći da nije moja i da nije njegova, nego je i moja i njegova", kaže Bojović.

„Država mora dozvoliti Crnogorcima pravoslavne veroispovesti da mogu u sopstvenim hramovima koje su njihovi preci podizali da služe", dodaje.

Sukob SPC i CPC traje već tri decenije, a najveća razilaženja su upravo oko prava vlasništva i korišćenja pravoslavnih crkava i manastira u Crnoj Gori.

Poslednji u nizu sukoba desio se u septembru 2021, tokom ustoličenja mitropolita SPC Joanikija u manastiru na Cetinju, koji i jedni drugi smatraju duhovnim sedištem.

Uz angažovanje jakih policijskih snaga tokom protesta zbog njegovog ustoličenja povređeno je više desetina ljudi.

 

Pročitaj cijeli tekst na: https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-60024994

CPC veliki

U vremenu kada se borimo sa teškom boleštinom, koja ozbiljno prijeti čovječanstvu, Badnj dan i Božić, naš najradosniji praznik, svjetlost i svetost duše, vraća nadu u novu pobjedu dobra, u snagu i vjeru Hristovog zavjeta, za ljubav i slogu među ljudima i među narodima, za vječni plamen dobrote, koji grije i puteve obasjava.
Zato draga pravoslavna braćo i sestre u vazda našoj Crnoj Gori i bijelom svijetu đe živite-Vama i svim ljudima dobre volje neka radost Hristovog rođenja daruje zdravlje, mir u duši svaku sreću i veselje.
Neka Vam oči vazda ljepotu gledaju, neka uši samo lijepe riječi slušaju, neka Vam noge srećnim putevima idu, neka Vam ruke grle sve koji Vas poštuju i vole i koje Vi volite-Vaše bližnje i sve one koji časno žive, bez obzira koje vjere bili,jer svaka vjera i svako plemenito čeljade zaslužuje puno poštovanje.
Neka zato Badnjak sveti naše duše dobrotom osvijetli-budimo humani i plemeniti, budimo mudri i kada zatreba dostojanstveno hrabri na braniku svoje Vjere, Crkve i Države, oprostimo i pomožimo, pružimo ruku za svaku muku, budimo ljudi velikog, pravednog srca.
Nećemo ovog Božica i ove večeri Badnje biti na velikim skupovima, ali ćemo biti vjerom i dušom veliki okolo badnjaka u našim domovima, sa porodicom i prijateljima, na ognjištu naših starih, bićemo u hramovima i crkvama naše svete stare Crnogorske pravoslavne crkve, koja u mukama Hristovim živi, koju proganjaju i mira joj nedaju, kojoj su sve liše vjere i obraza oteli, ali Crkve mučenice koja nikada nikome, osim Hrista, neće na koljena pasti, jer će uvijek za Crnu Gore i sve dobre ljude postojati i Hristovu vjeru poštovati.
Neka Vam Sveti Božić i badnjak naših predaka, draga braćo i sestre u Hristu, u Vaša srca i domove, unese radost, vjeru i nadu, neka Vas prati dobro zdravlje i svaka sreća dovijeka.

HRISTOS SE RODI
VAISTINU SE RODI

 

 

Mitropolit cpc mihailo

 

Dragi moji Crnogorci i Crnogorke u Crnoj Gori i dijaspori,
poštovani građani i dragi prijatelji

U Ime Oca i Sina i Svetoga Duha pozdravljam Vas najljepšim
hrišćanskim pozdravom

HRISTOS SE RODI ! VAISTINU SE RODI !

Od kako je Crnogorski narod primio Hrišćanstvo, u Crnoj Gori se s osobitim poštovanjem slavi Božić.

Danas se Vaseljena raduje rođenju Isusa Hristosa, Sina Božijega, glavne ličnosti ljudske istorije, Spasitelja i obnovitelja života na Zemlji.

Okupili smo se danas u Crnogorskoj Prijestonici -Cetinju, da se pored Crnogorskog Badnjaka podsjetimo rođenja Gospoda Isusa Hristosa, najsvečanijeg dana u istoriji roda ljudskoga.

Blago onima koji dođoše da mu se poklone na Svetoj Liturgiji, prime sveto pričešće, krv i tijelo Gospoda Isusa Hristosa u ovom Svetom hramu na Cetinju, posvećenom Prepodobnom crnogorskom gospodaru Ivanu Crnojeviću, koji je i osnovao ovaj Sveti hram prije više od 5oo godina, a više od 1oo godina pod okupacijom Srpske pravoslavne crkve iz Beograda, onih ljudi i popova koji ljube Hrista Judinim poljupcima.

Crnogorski narod se masovno vraća svojoj izvornoj tradiciji i duhovnim vrijednostima. Širom Crne Gore na Badnji dan nalažu se badnjaci (to sveto drvo, koje je grijalo i Hrista u Vitlejemskoj pećini), śedoče da crnogorski narod zna vječnu istinu, da je Crnogorska pravoslavna crkva na ovim prostorima jedini čuvar pravoslavne hrišćanske vjere, koju smo od naših predaka primili.

Crnogorska pravoslavna crkva u svojoj viševjekovnoj duhovnoj istoriji i dubokoj hrišćanskoj pobožnosti, zalagala se i zalaže za mir, slogu, bratstvo i jednakost među ljudima. Naša crkva se rukovodi Svetim Jevanđeljem (Svetim Pismom):

“Jedan Gospod, Jedna Vjera, Jedno krštenje” (Poslanica Efescima, Gl. 4. stih 5).

U slavu rođenja Gospoda Isusa Hrista, Spasitelja, sve vas pozdravljam i Blagoslovim sa željom da Badnji Dan i Božić proslavite u ljubavi, miru i slozi, kao što je vjekovima radio narod u Crnoj Gori.

Svima Sveti pozdrav:

HRISTOS SE RODI ! VAISTINU SE RODI !

ARHIEPISKOP CETINjSKI I MITROPOLIT CRNOGORSKI
† M I H A I L O

Mitropolit cpc mihailo

Ove godine Crnogorska pravoslavna crkva će nalagati badnjake u organizaciji lokalnih crkvenih Odbora, ali bez većega prisustva javnosti. Vjerujući treba da ih nalažu samo u prisustvu porodice i najbližih.

Apelujemo na sve građane da se pridržavaju mjera koje je poropisalo Nacionalno koordinaciono tijelo zbog opasnosti od širenja korona virusa.

Podśećamo javnost da je veliki broj građana preminuo od korone virusa, kojim su se zarazili prošle godine. Jer su vlasti, ne vodeći računa o mjerama zaštite, dozvolile masovni ulazak stranih državljana, od kojih su mnogi bili zaraženi, i koji su Crnu Goru masovno zarazili korona virusom.

Crnogorska crkva će održati parastos svima preminulim od ovoga virusa. U ove dane duboko žalimo i saośećamo sa svim žrtvama virusa korona i s onima koji pate za najbližima koji su postradali od njega.

Iskazujemo i najdublju zahvalnost svim medicinskim radnicima i onima koji se u ove dane bore za spas naroda od ove pošasti, i prizivamo božju blagodat na svima njima.

Vladika i Mitropolit crnogorski
† Mihailo

s.r.

 

SV. NIKOLASveti Nikolaj (Nikola) Čudotvorac, arhiepiskop mirlikijski. Veliki svetitelj, slavljen i danas svuda po cijelome svijetu, bio je  jedino dijete uglednih Teofana i None, koji su živjeli u  Patari, u Likiji. Kao jedinca sina, darovanog im od Boga, oni opet posvetiše Bogu. U duhovnom životu poučavao je svetog Nikolaja njegov stric koji se isto zvao Nikolaj i bio je  episkop patarski. Njegov stric zamonaši mladog Nikolaja u manastiru Novi Sion. Kada mu se upokojiše roditelji svetog Nikolaja, on razdijeli svo nasleđeno imanje siromašnima i ne ostavi ništa za sebe. Dok je bio svještenik u Patari pročulo se njegovo milosrđe, mada se on trudio da sakrije svoja milosrdna djela ispunjavajući riječ Gospodnju: „Da ne zna ljevica tvoja što čini desnica tvoja“ (Mt 6, 3). Sveti Nikola se predade samoći i uzdržavaše se od govorenja, smišljajući da tako do smrti proživi, dođe mu glas sa visine: „Nikolaje, pođi na podvig u narod, ako želiš biti od Mene ovjenčan“. Malo po tom čudesnim Promislom Božijim Nikolaj bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji. Mudar, neustrašiv i milostiv sveti Nikolaj bio je revnosni Arhipastir povjerenom mu narodu. Kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan gonili hrišćane sveti Nikolaj bi utamničen, no i u zatvoru podučavaše ljude zakonu Božijem. Učestvovao je na Prvom Vaseljenskom Saboru u Nikeji 325 godine. Na tom Saboru je udario šamar jeretiku Ariju osuđujući njegovu jeres. Zbog toga je udaljen sa Sabora i iz arhijerejske službe sve dok se nekolicini prvih arhijereja na Saboru ne javi sam Gospod Hristos i Presveta Bogorodica i ne objaviše Svoje blagovoljenje prema Nikolaju. Zaštitnik istine Božije ovaj divni svetitelj bio je vazda i odvažan zaštitnik pravde među ljudima. U dva maha spasao je po tri čovjeka od nezaslužene smrtne kazne. Milostiv, istinit, pravdoljubiv, on je hodao među ljudima kao anđeo Božiji. Još za života njegova, ljudi su ga smatrali svetiteljem i prizivali ga u pomoć u mukama i nevoljama; i on se javljao, u snu i na javi, onima koji su ga prizivali, podjednako lako i brzo blizu i daleko pomagao. Od njegovog lica sijala je svjetlost kao od lica Mojsijeva, i on je samom svojom pojavom  donosio utjehu, tišinu i dobru volju među ljude. U starosti upokoji se u Gospodu, mnogotrudan i mnogoplodan, da se vječno veseli u Carstvu nebeskom produžujući da čudesima na zemlji pomaže vjernima i proslavlja Boga. Upokojio se 6. decembra 343. godine.

Uvođenje u Jerusalimski hram Presvete Bogorodice - Vavedenje, jedan od pet najvećih praznika posvećenih Bogorodici.

VavedenjeKada je Presveta Djeva Marija napunila tri godine odvedoše je iz Nazareta u Jerusalim njeni roditelji sveti Joakim i Ana, da je predaju Bogu na službu kako su ranije obećali. Od Nazareta do Jerusalima ima tri dana hoda. No kako su išli na bogougodno djelo taj put im ne bijaše naporan. Skupiše se i brojni njihovi srodnici  da učestvuju u ovoj svetkovini, u kojoj su nevidljivo učestvovali  i anđeli Božiji. Ispred svih su išle djevice sa zapaljenim svijećama, za njima je išla Presveta Djeva, između svojih roditelja. Djeva Marija je bila obučena i ukrašena u odjeću kako dolikuje carevoj ćerci i Božijoj nevjesti. Za njima je išlo puno srodnika i prijatelja, i svi su nosili zapaljene  svijeće. Pred hramom u Jerusalimu  bilo je 15 stepenica. Kada roditelji podigoše Djevu Mariju na prvu stepenicu, ona sama potrča do vrha stepeništa, đe je srete prvosvještenik Zaharija, otac svetog Jovana Preteče - Krstitelja, i uzevši je za ruku uvede je u hram i u Svetinju nad Svetinjama, u koju niko nikada nije ulazio osim arhijereja, i to samo jednom godišnje. Tada roditelji Djevini sveti Joakim i Ana prinesoše žrtvu Bogu, prema zakonu, primiše blagoslov od svještenika, i vratiše se domu svome, a Presveta Djeva Marija osta pri hramu. Ostade ona pri hramu devet godina. Sve dok su joj roditelji bili živi posjećivali su je često. No kada se upokojiše njeni roditelji i Presveta Djeva osta siroče, nikako ne htjede do kraja svog života da napusti hram niti da stupati u brak. Kako to bijaše suprotno običajima i zakonu u Izrailju, ona kad napuni dvanaest godina bi predata svetom Josifu, koji joj je bio srodnik i odoše u Nazaret, da živi pod vidom obručnice u djevstvenosti, i tako da ispuni svoju želju i da se ispoštuje zakon. U to doba nije bilo u Izrailju đevojke koja je bila zavještana da živi djevstvenim životom cio svoj vijek. Presveta Djeva Marija bijaše prva doživotno zavještana đevojka, poslije Nje u Crkvi Hristovoj slijede mnogi koji su prihvatili djevstvenost Boga radi.

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Sveti Arhanđel MihailDanas naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva i vjerni narod proslavljaju Sabor svetog Arhanđela Mihaila - Aranđelovdan. 

Ovaj praznik se obilježava 21. novembra po novom kalendaru i upisan je crvenim slovima u crkvenom kalendaru. Sveti Arhanđel Mihailo je vazda bio simbol borbe protiv svakog zla, a predstavlja silu Božiju koja prima duše preminulih mjereći im dobra i zla djela pa se često prikazuje na ikonama sa kantarom u ruci, a mač u drugoj ruci simbolizuje pobjedu nad zlom koje simbolizuje okovani zli duh pod nogama svetog Arhanđela.  Anđele Božije od davnina ljudi praznuju. Neki koji su pali u jeres u anđelima su gledali bogove; drugi koji ih ne smatrahu bogovima nazivali su ih  stvoriteljima cijelog vidljivog svijeta. Pomjesni sabor Laodikajski svojim 35. pravilom odbacio je poklonjenje anđelima kao bogovima i ustanovi kako pravilno poštovati anđele. Ovaj praznik svetog Arhanđela Mihaila i drugih sila nebeskih uspostavljen je za vrijeme Aleksandrijskog Patrijrha Aleksandra i Pape rimskog Silvestra. Ovaj praznik Sila nebeskih proslavlja se u novembru, jer je to 9 mjesec poslije marta, a u martu se smatra da je bilo stvaranje svijeta. Sv. Dionisije Areopagit, učenik apostola Pavla, opisao je ovih 9 činova u knjizi „O nebeskoj Jerarhiji”. Ti činovi su sljedeći: šestokrili Serafimi, mnogoočiti Heruvimi i bogonosni Prestoli, Gospodstva, Sile i Vlasti, Načala, Arhanđeli i Anđeli. Vojvoda cijele vojske anđelske jeste arhistratig Mihail. Kada je satana, Lucifer, otpao od Boga, i povukao sobom u propast jedan dio anđela, tada je Mihail ustao i uzviknuo pred neotpalim anđelima: "Pazimo, stojmo dobro stojmo sa strahom!"

Među anđelima vlada savršeno jednomislije, jednodušnost i ljubav, a uz to još i potpuna poslušnost nižih činova višim činovima, i svih ukupno svetoj volji Božijoj. Svaki narod ima svoga anđela hranitelja, a osim toga i svaki hrišćanin ima svoga anđela hranitelja. Neka bi nas Bog pomilovao i spasao molitvama svetog arhistratiga Mihaila i svih nebeskih sila beztjelesnih. Amin.

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98