Na Veliki petak se obilježava raspeće Isusa Hrista na Golgoti i u hrišćanstvu se smatra najtužnijim danom.

Nakon što  je Juda izdao Gospoda Isusa Hristosa i što su ga tokom noći uhvatili, jevrejski prvosvještenici i narodne starješine predadoše ga Pontiju Pilatu, koji opra ruke i, dok je svjetina vikala: „Raspni ga, raspni“ (Jn. 19, 6), dade da ga išibaju i razapnu. Onda mu obukoše purpurni ogrtač, staviše na glavu trnov vijenac i pljuvaše ga. Iznio je svoj krst na Golgotu, đe su ga na njega razapeli, zajedno sa dva razbojnika. „A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra njegove majke Marija Kleopova, i Marija Magdalina“ (Jn. 19, 25), a od učenika samo Jovan Bogoslov. U tri sata popodne Isus ispusti duh svoj, a Sunce se pomrači, zemlja zatrese i hramovna zavjesa pocijepa na pola. Tijelo mu uze Josif iz Arimateje i položi u grob.

Evanđelja

Evanđelje na Veliki petak

 
Mt. 27. 1-61
(Zač. 110).
1. A kad bi jutro, učiniše vijeće svi prvosvjštenici i starješine naroda protiv Isusa da ga pogube.
2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu, namjesniku.
(Zač. 111).
3. Tada viđevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosvještenicima i starješinama
4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš viđeti.
5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, i otiđe te se objesi.
6. A prvosvještenici, uzevši srebrnike, rekoše: Ne valja ih metnuti u hramovnu riznicu, jer su cijena za krv.
7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje strancima.
8. Zato se ta njiva i prozva Krvna njiva do danas.
9. Tada se ispuni što je kazano preko proroka Jeremije koji govori: I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga, koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10. I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.
11. A Isus stade pred namjesnikom, i zapita ga namjesnik govoreći: Jesi li ti car judejski? A Isus mu reče: Ti kažeš.
12. I kad ga tužahu prvosvještenici i starješine, ništa ne odgovori.
13. Tada mu reče Pilat: Zar ne čuješ koliko protiv tebe svjedoče?
14. I ne odgovori mu ni na jednu riječ, tako da se namjesnik divljaše veoma.
15. A o Prazniku bijaše običaj u namjesnika da narodu pusti po jednoga sužnja koga oni hoće.
16. A tada imahu poznatoga sužnja po imenu Varavu.
17. I kada se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa nazvanoga Hristosa?
18. Jer znađaše da su ga iz zavisti predali.
19. A kada sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Ne miješaj se ti ništa u sud toga pravednika, jer danas u snu mnogo postradah zbog njega.
20. A prvosvještenici i starješine nagovoriše narod da ište Varavu, a Isusa da pogube.
21. A namjesnik odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22. Reče im Pilat: Šta da činim sa Isusom nazvanim Hristosom? Rekoše mu svi: Da se razapne!
23. Namjesnik pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne!
24. A kad viđe Pilat da ništa ne pomaže, nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja sam nevin u krvi ovoga pravednika; vi ćete viđeti.
25. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na đecu našu!
26. Tada im pusti Varavu, a Isusa, šibavši, predade da se razapne.
(Zač. 112).
27. Tada vojnici namjesnikovi uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na njega svu četu vojnika.
28. I svukavši ga, obukoše mu purpurni ogrtač.
29. I opletavši vijenac od trnja, metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim, rugahu mu se govoreći: Zdravo, care judejski!
30. I pljunuvši na njega, uzeše trsku i biše ga po glavi.
31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega ogrtač, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše da ga razapnu.
32. I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.(Zač. 113).
33. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest: Mjesto lobanje,
34. Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.
35. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocku.
36. I sjeđahu ondje te ga čuvahu.
37. I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski.
38. Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane.
39. A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima
40. I govoreći: Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta!
41. A tako i prvosvještenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu:
42. Druge spase a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega.
43. Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji.
44. Tako isto i razbojnici raspeti s njim rugahu mu se.
45. A od šestoga časa bi tama po svoj zemlji do časa devetoga.
46. A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
47. A neki od onih što stajahu ondje čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
48. I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše.
49. A ostali govorahu: Ostavi da vidimo hoće li doći Ilija da ga izbavi.
50. A Isus opet povika iz svega glasa, i ispusti duh.
51. I gle, zavjesa hrama razdrije se na dvoje, od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52. I grobovi se otvoriše, i ustadoše mnoga tijela svetih koji su pomrli;
53. I izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovu, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54. A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši da se zemlja trese i šta bi, uplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj bijaše Sin Božiji.
55. I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.
56. Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija, mati Jakovljeva i Josijina, i mati sinova Zevedejevih.
57. A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takođe bio učenik Isusov.
58. Ovaj pristupivši Pilatu zamoli za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59. I uzevši Josif  tijelo, zavi ga u platno čisto.
60. I stavi ga u svoj novi grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba, otide.
61. A onđe bijaše Marija Magdalina i druga Marija, koje sjeđahu prema grobu.

Cvijeti se obilježavaju dan poslije Lazareve subote, u neđelju, na dan kada je Isus Hristos sa svojim učenicima ušao u Jerusalim.

Hristos je, pet dana prije stradanja na krstu, odnosno sedam dana prije nego što će vaskrsnuti, na magarcu ušao u Jerusalim đe ga je dočekao mnogobrojni narod koji je mahao palminim grančicama i klicao mu "Osana sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji ide u ime Gospodnje".

Nemjerljiva radost dočeka, upisivala je na Hristovom licu tugu i žalost, jer je samo On znao da će već slijedeće neđelje narod vikati: "Razapni ga, razapni ga", kako bi se ispunilo Sveto pismo, što se za nekoliko dana, na Veliki petak, i desilo.

Ovim događajem ispunjene su riječi starozavjetnog proroka Zaharija: "Raduj se kćeri Izrailjeva, evo ide Car tvoj krotak, a krotak je, jer ide na magarcu dobrovoljno da strada".

Iako govori o stradanju, prorok Zaharija to proročanstvo počinje riječima "raduj se", jer je cilj stradanja Hristovog na krstu spiranje grijeha sa cijelog ljudskog roda i Vaskrsenje – pobjeda života nad smrću.

Cvijeti označavaju i ulazak u Veliku strasnu sedmicu pred najveći hrišćanski praznik Vaskrs, kojim se obilježava stradanje Isusa Hrista koje je prethodilo najvećem događaju - njegovom Vaskrsenju.

Cetinjanin Branislav Banja Kaluđerović poklonio je Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi plac od 4.000 metara kvadratnih koji se nalazi na Cetinju, u naselju Gruda. Tim povodom danas je mitropolit Mihailo u crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju uručio zahvalnicu Kaluđeroviću, rekavši da mu je izuzetna čast što će danas primiti veliki prilog od čovjeka koji je 2015. godine poklonio kuću gdje je smještena Crnogorska pravoslavna crkva, a danas i zemljište koje se nalazi u sklopu kuće gdje je sjedište Crnogorske pravoslavne crkve, piše Cetinjski list.

Episkop ostroško – nikšićki Boris Bojović i vikarni episkop mitropolita crnogoskog Mihaila je u obraćanju vjernicima kazao da je donacija Kaluđerovića prilog Svetoj crkvi za istoriju .

“Ovaj poklon je za nova pokoljenja i za sve one koji će doći da čuvaju našu Crnu Goru i bore se za njen prosperitet”, poručio je Bojović.

Vjernicima i sveštenstvu se obratio i darodavac Kaluđerović koji je kazao da ovu donaciju posvećuje onima “kojima je bastalo da budu uz našu Crnogorsku pravoslavnu crkvu svih ovih 30 godina kao i onima koji više nijesu među nama“.

“Da njih nije bilo i blaženopočivšeg vladike Antonija 31. oktobra 1993. godine, ne bi bilo ni Belvedera 5. septembra 2021. godine. Slava im! Ja kao Jugosloven i Titov Crnogorac se sjećam i svjedok sam sa svojih 65 godina da smo u tom civilizovanom i po svemu lijepom periodu dolazili na dva sveta datuma na Cetinje, ispred Cetinjskog manastira, sa svojim roditeljima, a kasnije i kao formirane ličnosti! Za Petrov dan 12. jula i Badnje veče 6. januara, svake godine sa našom braćom svih vjera i nacija igralo se crnogorsko kolo. Danas to nije slučaj. Danas se manipuliše sa ta dva datuma, a posebno preko naše Crnogorske pravoslavne crkve se pokušava doći do najjeftinijih političkih poena, ne misleći na sudbinu iste. Zadnja predizborna dešavanja na Cetinju i manipulacija sa belvederskim časnim i ljudskim skupom, đe se nije branila Crnogorska pravoslavna crkva već obraz svakolike Crne gore, a posebno pravoslavlja u Crnoj Gori, pokazuju pravo stanje u Crnogorskom društvu”, kazao je Kaluđerović.

On je izrazio uvjerenje da će današnja donacija biti jasan signal svim političkim subjektima u Crnoj Gori da, kako je rekao, pripaze što rade.

“Da se ne igraju sa našim osjećanjima i da nam dozvole da mi sami u našoj kući Crnoj Gori napravimo bratski put do svih crnogorskih svetinja, đe će biti mjesta za sve dobronamjerne građane ove planete, bilo koje vjere ili nacije oni bili. U to ime sve vas pozdravljam i ovaj današnji skup neka bude možda i poziv svim građanima Crne gore, bez obzira nanacionalnu i vjersku pripadnost, da za Petrov dan ove godine zaigramo crnogorsko kolo kao nekada, bez politike i policijskih kordona!”, kazao je Kaluđerović.

Prije uručenja zahvalnice Kaluđeroviću, sveštenstvo Crnogorske pravoslavne crkve je služilo svetu arhijerejsku liturgiju, moleći se za, kako je kazao episkop Boris, spasenje crnogorskog i ukrajinskog naroda.

izvor: https://www.cdm.me/drustvo/donacija-za-istoriju-kaluderovic-poklonio-plac-crnogorskoj-pravoslavnoj-crkvi/

U neđelju 27. februara 2022. g. na praznik sv. Kirila Slovenskog Njegovo Blaženstvo Mitropolit Crnogorski gospodin Mihailo služio je svetu Arhijerejsku luturgiju uz sasluženje Njegovog Preosvještenstva Episkopa ostroško-nikšićkog gospodina Borisa i svještenstva naše svete Crkve u crkvi sv. Ivana Crnojevića na Cetinju.

Na liturgiji je proizveden i novi ipođakon Ilija Vujović iz Nikšića.

Na svetoj službi uznošene su molitve Bogu pored Crnogorskog i za Ukrajinski narod i prestsnak rata i stradanja u Ukrajini.

Crnogorska pravoslavna crkva obavještava javnost da su se ovih dana pojavili lažni profili i grupe na društvenim mrežama sa imenom Crnogorske pravoslavne crkve i našeg Mitropolita.

Sa tih lažnih profila se plasiraju neistine u cilju dezinformisanja i zbunjivanja crnogorske javnosti, stoga obavještavamo vjerni narod , medije i crnogorsko građanstvo da ne nasijedaju na militantne ratnohuškačke dezinformacije.

Ove dezinformacije se plasiraju u kontekstu stradanja stanovništva Ukrajine.

Crnogorska pravoslavna crkva ističe da se naše svještenstvo i vjernici stalno mole za mir u Ukrajini ,za sve stanovnike Ukrajine, za miroljubivi suživot pravoslavne braće Ukrajinaca i Rusa.

Ovim povodom osuđujemo svaku agresiju, upotrebu oružja i ratna dejstva.

Molimo vjerni narod Crnogorski i sve građane Crne Gore da ne nasijedaju na objave provokatora čije zle namjere možemo jasno identifikovati i prepoznati.

Kod Hrišćana, Sretenje Gospodnje se slavi 40-ti dan od Božića. Sveto Pismo kaže kako četrdeseti dan poslije Rođenja Hristovog donese Presvjeta Djeva svog Sina u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu, posvjeti Bogu i sebe očisti ( Levit 12, 2-7; Ishod 12, 2 ). Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak Zakonodavac nije htio nikako da se ogriješi o Svoj Zakon, koji je On bio dao kroz Svoga slugu i proroka Mojsija.
U to vrijeme u hramu je služio prvosvještenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za đevojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dvije čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: “Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj…” Još reče Simeon za Hrista Mladenca: “ Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti” ( Lk. 2, 29 i 34 ). Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji viđeše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mjesto za đevojke, rekoše to caru Irodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No, u međuvremenu božanska porodica bijaše već izmakla iz grada i uputila se u Misir ( Egipat ), po uputstvu anđela Božijeg.