Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

SVIMA KOJI SLAVITE LUČINDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Sveti LukaSveti apostol i jevanđelist Luka. Porijeklom iz Antiohije. Kao mladić naučio je dobro medicinu, grčku filozofiju i slikarstvo. Za vrijeme života na zemlji Gospoda Našeg Isusa Hristosa sveti Luka je bio u Jerusalimu, đe se sreo sa Spasiteljem i čuo Njegovu spasonosnu nauku i bio svjedok čuda Njegovih. Povjerovavši u Hristosa sveti Luka bi uvršćen u Sedamdeset apostola i poslat da širi spasonosnu nauku Gospodnju. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Isusa na putu za Emaus (Lk. 24). Po silasku Svetoga Duha na apostole u Jerusalimu sveti Luka se vratio u Antiohiju, i tamo je pomagao apostolu Pavlu, s kojim je putovao i širio vjeru sve do Rima, obraćajući u vjeru Hristovu Jevreje i neznabošce. Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, piše Kološanima apostol Pavle (Kol. 4, 14). Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti velikog apostola Pavla sv. Luka je propovijedao Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim zemljama. Naslikao je ikonu Presvete Bogorodice i ikone svetih apostola Petra i Pavla. Sveti Luka se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Pod starost posjetio je Liviju i Gornji Misir. Po promislu Božijem prožet Duhom Svetim napisao je sveti Luka Jevanđelje i Djela Apostolska. Sveti Luka je imao 84 godine, kada ga protivnici vjere Hristove mučiše Hrista radi i zamakoše za jednu maslini u gradu Tivi (Tebi) Beotijskoj. Svete čudotvorne Mošti Svetog apostola i jevanđeliste Luke prenešene su u Carigrad za vrijeme vladavine cara Konstancija.

 

Sveti Petar Cetinski

Sveti Petar Cetinjski Mitropolit Crnogorski. Rođen je 1. aprila 1749. godine na Njegušima. Zamonašen je sa 12 godina, a sa 17 je rukopoložen za đakona.

Petar I Petrović Njegoš je rođen u Njegušima 1748. godine u porodici oca Marka i majke Anđelije (rođene Martinović). Petar se zamonašio oko 1760. godine, a sa svega 17 godina je bio rukopoložen za đakona. Od 1765. god. se nalazio na školovanju u Rusiji. Poslije ubistva Šćepana Malog i imenovanja vladike Arsenija Plamenca za Mitropolita u Crnoj Gori ponovo dolazi do velike plemenske anarhije. Poslije smrti vladike Arsenija 1781. opšti Crnogorski zbor je na vladičanski prijesto doveo Petra Petrovića Njegoša. Vladika je trebalo da bude hirotonisan u Rusiji, ali mu je ruski ambasador u Beču odbio izdati pasoš. Sveti Petar hirotonisan je u Sremskim Karlovcima od karlovačkog mitropolita Mojsija Putnika 1784. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je ovaj slavni muž svome narodu. U Crnoj Gori  je radio svom snagom da izmiri zavađena plemena, a spolja da odbrani zemlju i narod od grabljivih napadača. Uspio je i u jednom i u drugom poslu. Proslavio se naročito pobjedom nad vojskom Napoleonovom u Boki i Dalmaciji. Prema sebi je bio surov, a prema svakom drugom pravedan i snishodljiv. Živio je u jednoj tjeskobnoj ćeliji, kao prost monah, i ako je bio gospodar Crne Gore i Poglavar Crnogorske Pravoslavne Crkve. Upokojio se 18/31. oktobra 1830. god. Kanonizovan je za sveca četiri godine po upokojenju, od strane Vladike Petra II njegovog sinovca i nasljednika.  Njegove čudotvorne mošti počivaju netruležne u Cetinjskom manastiru. Gospod ga proslavi na Nebu i na zemlji, kao vjernog i trpeljivog slugu Svoga.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI!!!

Sv petkaSveta Petka – Paraskeva. Rođena je u gradu Epivatu (Pivat)  između Silimvrije i Carigrada. Roditelji svete  Petke bili su bogati i pobožni hrišćani, osim svete Petke imali su sina Jevtimija, koji se zamonašio, i kasnije postao čuveni episkop Maditski. Pošto joj se upokojiše roditelji djevica Petka, koja je uvjek težila  podvižničkom životu Hrista radi, pošto napšuti roditeljski dom ode prvo u Carigrad, a potom u pustinju Jordansku, đe se podvizavala do svoje starosti. Ko bi mogao opisati sav trud, patnje, i iskušenja demonska, koja je pretrpjela tokom mnogih godina sveta Petka? Kad je ostarila javi joj se anđeo Božiji i reče joj: „ostavi pustinju, i vrati se u tvoje otečestvo: potrebno je da tamo predaš svoje tijelo zemlji, a dušom da se preseliš Gospodu“. Sveta Petka posluša glas s neba, ostavi pustinju, i vrati se u Epivat. Tu je ona živjela još dvije godine, stalno u neprestanom postu i molitvi, i onda predade duh svoj Bogu i preseli se u Rajska naselja. Upokojila se u XI stoljeću. Mošti njene čudotvorne nalaze se u Rumuniji, u gradu Jašu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

KrstovdanUzdizanje časnog krsta – Krstovdan. Ovoga dana praznuju se dva događaja vezana za časni Krst Hristov: prvo pronalazak časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim. Obilazeći Svetu Zemlju sv. carica Jelena odluči da potraži časni Krst Hristov. Jedan stari Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mjesto đe se Krst nalazi, pa primoran od carice izjavi, da se  Krst nalazi zakopan ispod hrama Venere, koji je podigao car Adrijan na Golgoti. Po naredbi carice  razrušiše taj idolski hram, i kopajući na mjestu đe bijaše u dubini nađoše tri krsta. Dok je carica bila u nedoumici, kako da poznaju Krst Hristov, pored toga mjesta prolazila je povorka sa mrtvacem. Patrijarh Makarije tada reče, da postvljaju tijelo umrlog  redom na svaki od krstova. Kada tijelo umrlog staviše na prvi i drugi krst, ništa se ne dogodi. A kada umrlog staviše na treći krst on oživlje. Tako poznaše, da je to časni i životvorni Krst Hristov. Poslije staviše na časni Krst Gospodnji jednu bolesnu ženu i ona odmah ozdravi. Tada patrijarh uzdiže krst, da ga sav narod vidi, a narod sa suzama pjevaše: Gospode pomiluj! Carica Jelena napravi srebrni kovčeg i položiše u njega časni Krst. Kasnije kada car Hozroj osvoji Jerusalim, odvede puno naroda u ropstvo i odnese Krst Gospodnji u Persiju. U Persiji Krst je bio 14 godina. A 628. godine  grčki car Iraklije pobijedi Hozroja i sa slavom povrati Krst u Jerusalim. Došavši u grad Jerusalim car Iraklije je nosio Krst na leđima. No odjednom stade car i nije mogao ni koraka naprijed napraviti. Patrijarh Zaharija viđe anđela, koji zaustavlja cara da u raskošnom carskom odijelu ide i nosi Krst, i to onim istim putem po kome je Gospod, ponižen i bos, išao. To što viđe patrijarh reče caru. Car svuče sa sebe carske rize i u bijednoj odjeći i bos uze Krst, iznese ga na Golgotu, i položi u hram Vaskrsenja.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

JOAKIM I ANASv. Joakim bijaše sin Varpafira, iz koljena Judina, i potomak cara Davida. Ana bijaše ćerka sveštenika Matana, iz koljena Levijeva, kao i prvosvještenik Aron. Matan imaše 3 kćeri: Mariju, Soviju i Anu. Marija se udade u Vitlejem, i rodi Salomiju; Sovija se udade takođe u Vitlejem, i rodi Jelisavetu, majku sv. Jovana Preteče; a Ana se udade u Nazaret za Joakima, i u starim danima svojim rodi presvetu Bogorodicu Mariju. Pedeset godina živješe u braku Joakim i Ana, i bijahu besplodni. Živješe bogougodno i tiho, i od svih prihoda svojih jednu trećinu samo upotrebljavali su za sebe, drugu razdavali siromasima, a treću žrtvovahu hramu. A bijahu dobro imućni. Jednom kada pod starost odoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Bogu, ukori ih prvosvještenik Isahar govoreći Joakimu: „nijesi dostojan, da se iz tvojih ruku primi dar, jer si bezdjetan". Tako i drugi, koji imahu đece, gurahu Joakima pozadi sebe kao nedostojna. To veoma ožalosti ove dvije stare duše, te s velikom tugom vratiše se domu svome. Tada oboje pripadoše na molitvu Bogu, da i na njima učini čudo kao nekad na Avramu i Sari, i podari im jedno dijete za utjehu u starosti. Bog im posla anđela svoga, koji im objavi rođenje „kćeri preblagoslovene, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svijetu". I odmah Ana zače i u 9. mjesecu rodi sv. Djevu Mariju. Sv. Joakim poživje na zemlji 80, a Ana 79 godina, i predstaviše se Gospodu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRođenje presvete BogorodiceRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospođa. Sveta Djeva Marija rodila se od roditelja Joakima i Ane koji bijahu stari. Otac joj je bio iz plemena Davidova, a majka od roda Aronova. Presveta Bogorodica bijaše po ocu od carskog roda, a po majci od  arhijerejskog roda. Njeni roditelji već ostarali, nijesu imali đece. To  bijaše razlog da budu postiđni pred ljudima i skrušeni pred Bogom. U skrušenosti su se molili da Bog usliši i obraduje ih darovanjem jednoga đeteta. Bog milostivi kao što je u prošlosti obradovao stare Avrama i Saru darovavši im sina Isaka. Tako i njih Bog svemogući i svevideći obradova, jer im darova ne samo ćerku nego i Bogomajku. Dade im Bog jednu ćerku, koja im docnije rodi jednog unuka Isusa Hristosa. Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga Živoga, trpeza hljeba nebeskoga, kivot svetinje Božije, drvo najslađega ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik djevstvenosti i čistote – to bijaše Bogom darovana ćerka svetih Joakima i Ane. Rođena u Nazaretu, a posle 3 godine odvedena u hram Jerusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret, da uskoro čuje blagovijest sv. arhanđela Gavrila o rođenju Sina Božijeg, Spasitelja svijeta, iz njenoga prečistoga i djevičanskoga tijela.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Usijecanje glave sv.JovanaUsijecanje glave sv. Jovana Krstitelja. Irod Antipa, sin staroga Iroda, koji naredi ubijstvo đece Vitlejemske u vrijeme rođenja Gospoda Isusa Hristosa, bijaše gospodar Galileje u vrijeme propovijedi svetog Jovana Krstitelja. Bijaše taj Irod oženjen ćerkom nekoga arabskog kneza Arete. No Irod, zli izdanak od zloga korijena, oćera svoju zakonitu ženu i nezakonito uze sebi Irodijadu, ženu svoga brata Filipa, koji bijaše živ. Protiv ovog bezakonja usta sveti Jovan Krstitelj i silno izobliči Iroda. Irod ga zatvori u tamnicu. Za vrijeme jednoga pira u svom dvoru u Sevastiji Galilejskoj igraše pred gostima Salomija, ćerka Irodijadina i Filipova. I pijani Irod, zanesen tom igrom, obeća Salomiji da će joj dati što god bude od njega tražila, pa čak to bilo i polovina njegovog carstva. Nagovorena od svoje majke Salomija je tražila glavu svetog Jovana Krstitelja. Irod naredi te svetog Jovana posijekoše i doniješe mu njegovu glavu na tanjiru. Učenici Jovanovi noću tajno uzeše tijelo svoga učitelja i časno sahraniše, a Irodijada izbode iglom jezik svetoga Jovana, pa glavu zakopa na neko nečisto mjesto. Ali ubrzo prstiže kazna Božija za ove zlotvore. Knez Areta, da opere čast svoje ćerke, udari s vojskom na Iroda i porazi ga. Rimski vladar Kaligula poraženog Iroda osudi na prognanstvo prvo u Galiju, a onda u Španiju. U zadnjoj bijedi i poniženju skončaše Irod i Irodijada. A Salomija pogibe zlom smrću na rijeci Sikorisu (Suli). Smrt svetog Jovana dogodila se pred Pashu, a praznovanje ovog na ovaj datum ustanovljeno je zbog toga što je toga dana osvjećena crkva, koju podigoše na grobu njegovom u Sevastiji car Konstantin i carica Jelena. U tu crkvu položene su i mošti učenika Jovanovih: Jeliseja i Avdije.

12Praunuk italijanske kraljice Jelene Savojske, kćerke kralja Nikole Petrovića, Emanuel Filberto od Savoje stigao je u posjetu Crnoj Gori i Crnogorskoj Pravoslavnoj Crkvi. Njega su na podgoričkom aerodromu dočekali Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Gospodin Mihailo, Njegovo Preosvještenstvo Episkop Nikšićki Gospodin Boris, mnogobrojni prijatelji i predstavnici crnogorskih medija.

Princ Emanuel Filberto od Savoje sa Crnogorskom Pravoslavnom Crkvom, kako je kazao, ima odličnu saradnju.

“Poznajem mitropolita Mihaila veoma dugo i to zato što je on često u Italiji gdje prisustvuje događajima koje organizujemo sa Kraljevskom stražom Panteona, gdje su kraljevi i kraljice Italije sahranjeni. Veoma je aktivan u svim našim inicijativama i on je bio taj koji mi je rekao da moramo da organizujemo moju posjetu Crnoj Gori”, naglasio je on.

 

 

34U toku svog boravka u Crnoj Gori princ Emanuel bio je na prijemu kod Ministara kulture gospodina Aleksandara Bogdanovića, tokom razgovora, više riječi bilo je o temama iz oblasti kulture, mogućnostima saradnje, ali i zajedničkog rada u cilju dalje afirmacije djela kraljice Jelene Savojske.

Izuzetni odnosi koje tradicionalno baštine Crna Gora i Italija, brojni istorijski momenti, među kojima je posebno upečatljiv bio onaj između kraljevskih dinastija - kako su istakli današnji sagovornici - dobra su osnova za saradnju u predstojećem vremenu, koja na planu kulture ima poseban potencijal.

Ministar Bogdanović informisao je gosta o aktuelnim zajedničkim aktivnostima Crne Gore i Italije, ističući pritom i kako je za sljedeću godinu planirana organizacija izložbe posvećene crnogorskoj princezi i italijanskoj kraljici Jeleni od Savoje. Uz to, govoreno je i o aktivnostima Ministarstva kulture povodom obilježavanja 140 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa Crne Gore i Italije.

Današnji sagovornici razmatrali su i inicijativu o podizanju spomenika kraljici Jeleni u Podgorici. Ministar Bogdanović kazao je kako Ministarstvo kulture u potpunosti podržava tu ideju, s obzirom na činjenicu da je kraljica Jelena i u Crnoj Gori i u Italiji ostala upamćena po brojnim dobročinstvima i da time zauzima posebno mjesto u istoriji obje države.

 5Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Aleksandar Kašćelan primio je princa Emanuela i pozvao ga da posjeti Njeguše, čuveno mjesto u kojem je rođen njegov čukunđed kralj Nikola i brojni crnogorski vladari, duhovni i svetovni, kao i mnogi drugi znameniti junaci.

Princ Emanuel se zahvalio gradonačelniku Kašćelanu na prijemu, navodeći da se na Cetinju osjeća kao kod kuće, te da je Crna Gora lijepa kao iz priča njegovih roditelja.

Osim princa Emanuela, u delegaciji koju je primio gradonačelnik Kašćelan bili su, među ostalima, Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Gospodin Mihailo, Njegovo Preosvještenstvo Episkop Nikšićki Gospodin Boris, predsjednik Nacionalnog instituta „Guardie di Onore di Panteon“ Ugo D'Atri i predsjednica Udruženja „Amici del Montenegro“ Maria Sata.

 

 

6Gradonačelnik Podgorice dr Ivan Vuković primio je princa Emanuela Filberta od Savoje, praunuka italijanske kraljice Jelene Savojske, koji boravi u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori.

Vuković je saopštio da će Glavni grad podržati inicijativu za postavljanje spomenika kraljici Jeleni u Podgorici i dati puni doprinos što skorijoj realizaciji tog projekta.

“Siguran sam da će to biti jedan simboličan gest učvršćivanja i produbljivanja prijateljskih odnosa dvije države koje vežu bogata istorija i posebni odnosi kraljevskih dinastija” istakao je Vuković.

On je naglasio da će gradska uprava u narednom periodu intenzivirati aktivnosti u cilju opredjeljivanja adekvatne lokacije i usvajanja odluka od strane Gradskog parlamenta kako bi se što prije stekli i formalni uslovi za postavljanje spomenika.

Vuković je tokom sastanka princu od Savoje uputio inicijativu da se pored podizanja spomenika u znak sjećanja u narednom periodu odredi i zajednički realizuje obilježavanje Dana kraljice Jelene.

Princ Emanuel Filberto Savojski je zahvalio gradonačelniku Vukoviću na podršci za podizanje spomenika kraljici Jeleni u Podgorci i pozdravio inicijative koje treba preduzeti u tom pravcu u periodu koji predstoji.

 

Tokom svoje posjete princ Filiberto je obišao Kotor i crkvu svetog Petra Cetinjskog dje ga je sačekalo svještenstvo kotorsko primorske episkopije CPC.

Posjeta princa Emanuela Filiberta Crnoj Gori i CPC uslijedila je nakon poziva Njegovog Blaženstva Mitropolita Mihaila koji je boravio u Rimu 18. – 25. januara 2019. na obilježevanju 141 godine od osnivanja „Istituto Nazionale per la Guardia d’Onore alle Reali Tombe del Pantheon“.

USPENJE PRESVETE BOGORODICENa ovaj praznik, kada se završava i dvoneđeljni post, uspomena je na smrt Bogorodice i dan kada se ona vinula na nebo Velika Gospođa ili Uspenje Presvete Bogorodice jedan je od najvećih hrišćanskih praznika.
Uspenje Presvete Bogorodice je dan kada se ona vaznela na nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja. Predanje kaže da je bogorodica živjela 60 godina, prema nekim izvorima 72 godine, da je nadživjela sina svoga i kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju. Kako prazniku prethodi dvoneđeljni post, 28. avgusta posebno žene idu na pričest, jer se ovaj dan smatra praznikom žena i majki. Takođe, smatra se da je u periodu između dvije Gospođe, Velike i Male najbolje brati ljekovito bilje kojim se liječe zarazne bolesti.
Gospod koji je na Sinaju zapovijedio petom zapoviješću – Poštuj oca svoga i mater svoju, pokazao je primjerom Svojim, kako treba poštovati roditelja. Viseći na krstu u mukama, On se sjeti Majke Svoje i pokazujući na apostola Jovana reče joj – Ženo, eto ti sina! Potom reče učeniku: Eto ti majke. Kada je zbrinuo svoju majku, izdahnuo je. Jovan je imao dom na Sionu u Jerusalimu, u koji se nastanila i Bogorodica i ostala da živi do kraja svojih dana na zemlji. Svojim molitvama, blagim savjetima, krotošću i trpeljivošću ona je mnogo pomagala apostolima Sina svoga. Uglavnom sve vrijeme do smrti provela je u Jerusalimu obilazeći često ona mjesta, koja su je podsjećala na velike događaje i na velika djela Sina svoga. Naročito je često išla na Golgotu, Vitlejem i Jeleonsku goru. U svojoj starosti često se molila Gospodu i Bogu svome na Jeleonskoj gori, na mjestu Vaznesenja Njegova, da je što prije uzme iz ovoga svijeta. Jednom prilikom javio joj se arhanđel Gavrilo, i objavio joj, da će kroz tri dana biti upokojena.
S velikom radošću ona se vratila u svoj dom poželjevši u srcu, da još jedanput u ovom životu vidi sve apostole Hristove. Gospod joj ispuni ovu želju, i svi apostoli, nošeni anđelima i oblacima, najedanput se sabraše u dom Jovanov na Sionu. Sa velikom radošću viđe ona svete apostole, ohrabri ih, posavjetova i utješi. Potom mirno predade duh svoj Bogu bez ikakve muke. Apostoli uzeše kovčeg s njenim tijelom, iz kojeg su se širili mirisi, i u pratnji mnoštva hrišćana prenesoše ga u vrt Getsimanski u grobnicu svetih Joakima i Ane. Od zlobnih Jevreja zaklanjaše ih oblak po Promislu Božjem. Neki svještenik jevrejski, Atonije, dohvati rukama kovčeg u namjeri da ga preturi, ali u tom času anđel Božiji odsiječe mu obadvije ruke. Tada on zavapi apostolima za pomoć, i bi iscijeljen pošto izjavi svoju vjeru u Gospoda Isusa Hrista. Apostol Toma bijaše izostao, opet na Božijem Promislu, da bi se tako opet otkrila jedna nova tajna o Presvetoj Bogorodici. Trećeg dana stiže i on, i poželi da celiva tijelo Presvete Bogorodice. Ali, kada apostoli otvoriše grob, nađoše samo plaštanicu, a tijela nijesu bila u grobu. Iste večeri ona se javi apostolima – mnoštvom anđela okružena, i reče im – Radujte se, ja ću biti s vama zauvijek.

PreobraženjePreobraženje Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista. Treće godine Svoje propovijedi na zemlji Gospod sve češće govorio Svojim učenicima o bliskom stradanju Njegovom, no ujedno i o slavi Svojoj poslije stradanja na Krstu. Da ne bi predstojeće stradanje Njegovo sasvim raslabilo učenike te da ne bi otpali od Njega, On Premudri, im prije stradanja pokaza djelimično slavu Svoju božansku. Zato uze sa sobom Petra, Jakova i Jovana iziđe s njima noću na goru Tavor, i tu se preobrazi pred njima. I zasja lice Njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše svijetle kao snijeg. I pojaviše se pored Njega Mojsej i Ilija, veliki starozavjetni proroci, kad viđeše učenici zadiviše se. Petar reče: Gospode, dobro nam je ovđe biti; ako hoćeš da načinimo ovđe tri kolibe : Tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. Dok  Petar je to govorio, udaljiše se Mojsej i Ilija, i sjajan oblak okruži Gospoda i učenike, i dođe glas iz oblaka: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. Čuvši ovaj glas učenici padoše na zemlju kao mrtvi i ostaše tako ležeći u strahu dokle im Gospod ne priđe i ne reče im: ustanite i ne bojte se (Mat. 17). Zašto Gospod uze samo trojicu učenika na Tavor, a ne sve? Jer Juda ne bijaše dostojan da vidi božansku slavu Učitelja, koga će on izdati, a njega samog Gospod ne htjede ostaviti pod gorom, da ne bi time izdajnik pravdao svoje izdajstvo. Zašto se preobrazi na gori, a ne u dolini. Da bi nas naučio dvijema vrlinama: trudoljublju i bogomisliju. Jer penjanje na visinu zahtijeva trud, a visina predstavlja visinu misli naših - bogomislije. Zašto se preobrazi noću? Jer je noć podesnija za molitvu i bogomislije nego dan, i jer noć zakriva tamom svu zemaljsku krasotu, a otkriva krasotu zvjezdanog neba. Zašto se pojaviše Mojsej i Ilija? Da se razbije zabluda jevrejska, kao da je Hristos neki od proroka, Ilija, Jeremija ili neki drugi – zato se On javlja kao Car nad prorocima, i zato se Mojsej i Ilija javljaju kao sluge Njegove. Dotle je Gospod mnogo puta pokazao učenicima božansku moć Svoju, a na Tavoru im je pokazao božansku prirodu Svoju. To viđenje Božanstva Njegovog i slušanje nebeskog svjedočanstva o Njemu kao Sinu Božijem trebalo je da posluži učenicima u dane stradanja Gospodnjeg na ukrepljenje nepokolebljive vjere u Njega i Njegovu krajnju pobjedu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

sv IlijaProslavljanje Svetog Ilije je duboko ukorijenjeno u tradiciju crnogorskog naroda. Ilija je bio jevrejski prorok iz 9. vijeka p. n. e. Pominje se u Talmudu, Starom i Novom zavjetu i Kuranu.

Sveti Prorok Ilija, čudotvorac, Bogovidac, revnitelj vjere Božije. Sveti Ilija bio je od plemena Aronova iz grada Tesvita, zbog čega se naziva Tesvićanin. Kada se Ilija rodio, njegov otac Sabah je vidio oko njega anđele koji ga povijaju ognjem i hrane plamenom, što je bilo predkazanje Ilijine bogodane sile ognjene.  Mladost je proveo je u molitvi i mislima ka Bogu, mir je često nalazio u pustinji, i u tišini razmišljao i molio se.

U to vrijeme carstvo jevrejsko bijaše razdijeljeno na dva nejednaka dijela: carstvo Judino obuhvatajući samo dva plemena, Judino i Venijaminovo, sa prijestonicom u Jerusalimu, i carstvo Izrailjevo obuhvatajući ostalih 10 plemena sa prijestonicom u Samariji. Prvim carstvom su vladali potomci Solomonovi, a drugim carstvom potomci Jerovoama, sluge Solomonova.

Najveći sukob Sveti Ilija imaše sa Izrailjskim carem Ahavom i njegovom ženom Jezaveljom. Jer ovi se klanjahu idolima i odvraćahu narod da služi Bogu jedinome. Pri tom još Jezavelja nagovori muža te podiže hram Sirijskome Bogu Vaalu, i odredi mnoge žrečeve da služe pri tom hramu. Velikim čudima Ilija dokaza silu i vlast Božiju: on zatvori nebo, te ne bi kiše tri ipo godine, spusti oganj s neba i zapali žrtvu Bogu svome, dok žrečevi Vaalovi to ne mogoše učinjeti, svede kišu s neba molitvom svojom, čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti i vaskrse joj umrlog sina, proreče Ahavu, da će mu psi krv lizati, i Jezavelji, da će je psi rastrgnuti, što se i desi i druga mnoga čuda učini i događaje proreče. Na Horivu razgovaraše s Bogom i ču glas Božiji u tihom svijetlom povjetarcu. Pred smrt uze Jeliseja i odredi ga za nasljednika u proročkom zvanju, svojim ogrtačem presiječe vodu u Jordanu i najzad bi uzet na nebo u ognjenim kolima sa ognjenim konjima. Na Tavoru javio se zajedno s Mojsejem Gospodu našem Isusu Hristu. Pred kraj svijeta opet će se Ilija javiti, da suzbije silu Antihristovu. (Otkr. 11)

Činio je čuda kroz koja je Bog pokazivao Jevrejima svoju pravednost. Proroci su isticali etičke vrijednosti religije, u kojoj nijesu važni ritual i ceremonija, a čija suština je u tome da ljudi budu u duši pravedni. Svojim radom proroci su spremili put nastanku hrišćanstva. To su bili mudraci i narodni učitelji.

Po kazivanju sveti Ilija je bio među prorocima koji su se na Tavoru poklonili Isusu Hristu na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se javio svojim učenicima sa poukama nove vjere, pa se zato lik Svetog Ilije slika na preobraženskim prazničnim ikonama.

Danas na praznik svetih Kirika i Julite i svetog Valimira kijevskog, po blagoslovu Njegovog Blaženstva Mitropolita Crnogorskog Mihaila na Lipi Cuckoj u crkvi svetog Jovana služena je sveta Arhijerejska liturgija. Služio je Preosvećeni episkop nikšićki Boris sa svještenstvom. Dan svetih Kirika i Julite je zavjetni dan mještana ovog dijela plemena Cuckog.

Nakon svete Arhijerejske liturgije, održan je skup povodom pohoda herojima Božićnog ustanka, na Lipi Cuckoj.

Božićni ustanak je jedan od najznačajnijih događaja u istoriji Crne Gore XX vijeka, čiji su simboli i ciljevi, iako dugo potiskivani, osporavani i prećutkivani, definitivno vaskrsli i trijumfovali 21. maja 2006. godine. Herojima Božićnog ustanka je pripala velika istorijska slava i zasluga jer su, odmah nakon nečasnog ukidanja nezavisne crnogorske države na Podgoričkoj skupštini, pokrenuli borbu za obnovu crnogorske državne nezavisnosti. Naša generacija je tu borbu uspješno dovršila na mirnom, demokratskom i od cijelog svijeta prihvaćenom referendumu 2006. godine iz koga se rodila moderna, građanska i evroatlantska Crna Gora. Heroji Božićnog ustanka su nam pokazali put i upalili luču crnogorske slobode, poručio je potpredsjednik Vlade mr Milutin Simović, u govoru koji je održao danas na Lipi Cuckoj, povodom ovogodišnjeg Pohoda herojima Božićnog ustanka.

 

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98