Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

Danas je Preosvećeni vladika nikšićki Boris posjetio Ambasadu Crne Gore pri Italiji u Rimu. Prilikom razgovora sa Nj.E. Ambasadorkom Prof. dr Sanjom Vlahović izrazio je zadovoljstvo i zahvalnost što je imao priliku da se sastane sa predstavnicima Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije - Consiglio Nazionale delle Ricerche (CNR). Ovi naučnici iz Italije rade zajedno sa arheolozima iz Crne Gore na projektu: Archaeological survey in the Doclea valley. Tom prilikom Vladika Boris poželio je predstavnicima Nacionalnog istraživačkog savjeta Italije uspješnost u realizaciji projekta. Vladika Boris je pozvao uvažene naučnike, da sledeći put kad dođu u Crnu Goru posjete Episkopiju CPC u Nikšiću.

SVIMA KOJI SLAVITE MITROVDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

SVETI DIMITRIJECrnogorska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Dimitrija, u narodu poznat kao Mitrovdan. Praznik koji slave mnoge crnogorske porodice, kao krsnu slavu posvećen je vojvodi i komandantu Soluna iz 3. vijeka.

Sveti Dimitrije solunski  veliki i čudotvorni svetitelj rodio se u Solunu. Sveti Dimitrije bijaše jedino dijete svojih blagočestivih roditelja, pa je sa posebnom pažnjom vaspitavan i podizan. Otac mu bijaše vojvoda Solunski. Poslije očeve smrti, bi  postavljen  Dimitrije na očevo mjesto, kao vojvoda. Car Maksimijan koji se borio protiv hrišćana naročito je tražio da Dimitrije goni i ubija hrišćane u Solunu. Sveti Dimitrije nije poslušao cara Maksimilijana nego je javno ispovijedao i propovijedao Gospoda Isusa Hristosa. Kada  car sazna za to veoma se naljuti na Dimitrija. Car Maksimijan naročito dođe u Solun, da stvar ispita. Pozva car Dimitrija i ispitivaše ga o vjeri. Sveti  Dimitrije javno prizna pred carem i narodom da je hrišćanin, i još se usprotivi carevom idolopoklonstvu. Car utamniči svetog Dimitrija. A on  znajući šta ga čeka predade sav svoj imetak  svom vjernome slugi Lupu, da ga razdijeli najsiromašnijima. U tamnici mu se javi anđeo božiji i reče mu: „mir tebi, stradalniče Hristov, hrabri se i krijepi se!" Poslije nekolikog vremena  po zapovijedi  carevoj  vojnici dođoše u tamnicu da ubiju svetog Dimitrija. Vojnici nađoše svetitelja Božjeg kako se moli i tu ga  izbodoše kopljem. Tijelo njegovo uzeše pobožni hrišćani i tajno sahraniše. Tijelo stradaoca Hristova Dimitrija postade mirotočivo, i mnogi se bolesnici izliječiše. Uskoro nad grobom đe počivahu mošti svetog Dimitrija bi podignuta manja crkva. Velikaš Leontije koji bijaše bolestan neizlječivo pristupi moštima svetog Dimitrija moleći se, i bi potpuno izliječen. Iz zahvalnosti Leontije sazida mnogo veću crkvu na mjestu stare. Sveti Dimitrije je zaštitnik grada Soluna i mnogo puta se javljao vjernima i puno puta spasio Solun. Čudima njegovim nema broja.

Narodna biblioteka "Radosav Ljumović" i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava organizovali su predstavljanje knjige "Osnovni pojmovnik religijske kulture", u sali Narodne biblioteke "Radosav Ljumović" u Podgorici. Osnovni pojmovnik religijske kulture publikovan je 2019. godine i izdavač je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

Tom prilikom govorili su Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava, Žana Filipović, urednica Pojmovnika, Doc.dr Vladimir Bakrač, autor teksta o hrišćanstvu, Enis Burdžović, autor teksta o islamu, Ljiljana Vuković, autorka teksta o judaizmu i prof. dr Sonja Tomović Šundić, recenzentkinja.

Predstavljanju ove knjige prisustvovali su crkveni velikodostojnici CPC Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski gospodin Mihailo, Arhiepiskop Kotorski i Primorski  gospodin Simeon i Episkop Nikšićki gospodin Boris. Na ovom značajnom događaju, takođe bili su prisutni i predsjednik Jevrejske zajednice Crne Gore Đorđe Raičević i Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić.

Osnovni pojmovnik religijske kulture možete preuzeti ovdje

Sjedište Episkopije ostroško nikšićke danas je posjetio Visokopreosvećeni Arhiepiskop Kotorski i Primorski i rukovodilac Nadledštva spoljnih poslova CPC gospodin Simeon.

Nadledštvo spoljnih poslova CPC  zastupa Agendu Dijaspore Crnogorske pravoslavne crkve u svijetu i radi na uspostsvljanju dobrih odnosa sa državama u kojima žive vjernici Crnogorske pravoslavne crkve i predstavništvima tih država, shodno Ustavu CPC i po nalogu Svetog Arhijerejskog Sinoda i Mitropolita Crnogorskog.

U bratskom razgovoru sa Episkopom nikšićkim gospodinom Borisom izrazio je zadovoljstvo što Crnogorska pravoslavna crkva ima na području Episkopije ostroško nikšićke veoma dobro organizovanu strukturu i poželio je uspješan rad u Arhipastirskoj službi. Posebno je naglasio dobar rad Odbora CPC Nikšić, aktivnosti Episkopa Borisa i dobru saradnju sa lokalnom upravom u Nikšiću, sa poslanicima iz javnog i kulturnog života na području Episkopije, kao i povećanju broja vjernika CPC, koji su u velikom broju prisutni na događajima koje Episkopija organizuje. Takođe, istakao je, da ga raduje veliki broj vjenčanja, krštenja i drugih crkvenih obreda koji se obavljaju u Episkopiji.

Episkop nikšićki Boris zahvalio se na posjeti i pomoći koju Arhiepiskop Kotorsko Primorski Simeon pruža nesebično Episkopiji ostroško nikšićkoj CPC.

Fondacija “Sveti Petar Cetinjski“, osnovana 1999. godine s ciljem da radi na afirmaciji kulturno-istorijskog i državotvornog nasljeđa Crne Gore, ali i afirmaciji savremenih vrijednosti i potencijala crnogorskog društva, danas je obilježila dvadeset godina svog postojanja i rada, u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju.

Fondacija je stvorena radi opšteg dobra Crne Gore i jačanja njenog državnog, demokratskog i obrazovnog puta, kao i radi zaštite istorijskih, duhovnih vrijednosti crnogorskog naroda, kazao je direktor Fondacije Milorad Aleksić.

Svečanosti u Zetskom domu prisustvovao je Episkop Boris i svještenstvo Crnogorske pravoslavne crkve.

Fondacija “Sveti Petar Cetinjski“ je godinama stipendirala studente iz Crnogorske pravoslavne crkve, koji su se školovali na Kijevskoj Pravoslavnoj Bogoslovskoj Akademiji u Mihailovskom manastiru u Kijevu.

Povodom 20 godina osnivanja Fondacije, dodijeljene su Povelje zahvalnosti Fondacije Sveti Petar Cetinjski. Povelju su iz Crnogorske pravoslavne crkve dobili Mitropolit Mihailo, Episkop Boris i protojerej stavrofor Ivan Pajović.

U okviru muzičko-kulturnog dijela programa nastupila je grupa „Antivari“ kao i orkestar Vojske Crne Gore.

U holu „Zetskog doma" bila je postavka studentskih radova svih umjetničkih fakulteta Crne Gore, sa nagradnog konkursa koji je organizovala Fondacija i sa kojima je organizovala izložbe na Cetinju i u Podgorici.

Njegovo Preosvještenstvo Episkop nikšički Boris sa svještenstvom crnogorske pravoslavne crkve služio je svetu Arhijerejsku liturgiji u crkvi svetog Ivana Crnojevića Pravednoga na Cetinju. Preosvećeni vladika održao propovijed:

Draga braćo i sestre neka je blagosloven ovaj praznik veliki, ovaj dan koji proslavljamo stotinama godina jer na današnji dan Svetoga Luke proslavljamo i našeg svetitelja Svetog Petra cetinjskog, onoga Svetoga Petra koji je vladao ovom zemljom 47 godina, koji je pomirio zaveđena bratstva i plemena, koji je učvrstio ovu državu i dao joj temelj, ne samo istorijski, ne samo državotvorni, nego mnogo bitnije, dao je temelj duhovni. U našim životima i našim srcima uvijek treba da se sjećamo i molimo svetom Petru jer on bdije nad svojom Crnom Gorom i neće je ostaviti nikada. Jer on je molitvenik nas pred bogom molitvenik ove svete zemlje i svih onih koji su se za nju borili, koji su živote položili za nju i koji su živjeli za nju, za sve naše pretke i za sve naše potomke. Njima moramo staviti zavjet i slobodnu Crnu Goru, ostaviti im vjeru, jer bez vjere čovjek ne može biti srećan, zadovoljan i ispunjen i ne može doći do vječnog carstva. Danas proslavljamo Svetog Luku onoga Luku koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice, onoga Luku koji je naslikao ikone Svetog Petra i Pavla i koji je prvi osnivatelj ikonopisa u cijelom hrišćanstvu. Sveti apostol i jevanđelist Luka se sreo sa Hristosom u Jerusalimu koji je slušao njegovu propovijed i koji je zajedno sa apostolom Pavlom širio hrišćanstvo među Jevrejima među neznabošcima, sa njim putovao do Rima to je onaj Sveti Luka koji je u antiohiji u Grčkoj propovijedao raspetog Hrista i za Njega u dubokoj starosti stradao u 84. godini tako što je obješen za maslinu.

Svi oni koji kroz ovaj život hode uspravno, svi oni koji rade na istini, na vjeri, na duhovnosti uvijek su pod velikim teretom, uvijek su pod velikim napadima, kako i mi branimo našu vjeru pravoslavnu, našu crkvu i državu crnogorsku i naš narod. I uvijek ćemo biti pod udarima onih koji misle zlo onima kojima nije sveta ova zemlja u kojoj su rođeni i onih za koje iskreno treba da se molimo. Zamislite kakva je to osuda ne voljeti Boga,  jer ako ne voliš boga ne možeš voljeti ni čovjeka. Jer ako ne ideš hristovim putem ne možeš nikako biti spašen, jer spasenje dolazi i kroz Hrista i kroz vjeru. Hristos to je velika ljubav i moramo je imati prema svakome čovjeku. Ne mrzimo mi njih, mrzimo njihove grehove. Mi njih kao osobe kao božja stvorenja ne mrzimo nego se molimo da ih gospod dozove da uvijek imaju na umu da nema drugoga mjesta na svijetu i nema ljepšega mjesta na svijetu od onoga na kojem je čovjek prvi put otvorio oči. Tako je naš Sveti Petar Cetinjski koji je na ovaj blagosloveni dan blagoslovio daleke 1993. Godine, prije 26 godina našeg prvog mitropolita Antonija Abramovića, koji je došao među Crnogorce hrabro, stoički, onako kako svaki Crnogorac i  duhovnik treba da učini, došao među nas da nas prosvijetli  i da nam kaže da smo u pravu da branimo svoju zemlju i crkvu i stao na ovaj kamen i poveo crnogorsku pravoslavnu crkvu. Na današnji dan se sjećamo intronizacije našeg Mitropolita Mihaila, to je bilo 1998. godine kada je on intronizovan u čin Mitropolita i poveo našu crkvu i evo bogu hvala moleći se za njegovo zdravlje i dug život i napredak u svakoj službi da još dugo godina bude na čelu crnogorske pravoslavne crkve, da se moli za nas i da nas vodi putem spasenja i putem svake časti i crnogorskoga obraza. Tako da bi gospod bog Sveti Petar Cetinjski i Sveti Luka blagoslovili sve vas i sve one koji nijesu mogli da dođu i sve one koji su daleko, a u mislima i u molitvama su sa nama. Danas blagoslovi  i učvrsti i da nam snage da istrajemo da volimo druge ljude da poštujemo i da ne činimo zlo. Neka vas bog blagoslovi!

SVIMA KOJI SLAVITE LUČINDAN, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

Sveti LukaSveti apostol i jevanđelist Luka. Porijeklom iz Antiohije. Kao mladić naučio je dobro medicinu, grčku filozofiju i slikarstvo. Za vrijeme života na zemlji Gospoda Našeg Isusa Hristosa sveti Luka je bio u Jerusalimu, đe se sreo sa Spasiteljem i čuo Njegovu spasonosnu nauku i bio svjedok čuda Njegovih. Povjerovavši u Hristosa sveti Luka bi uvršćen u Sedamdeset apostola i poslat da širi spasonosnu nauku Gospodnju. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Isusa na putu za Emaus (Lk. 24). Po silasku Svetoga Duha na apostole u Jerusalimu sveti Luka se vratio u Antiohiju, i tamo je pomagao apostolu Pavlu, s kojim je putovao i širio vjeru sve do Rima, obraćajući u vjeru Hristovu Jevreje i neznabošce. Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, piše Kološanima apostol Pavle (Kol. 4, 14). Na molbu hrišćana napisao je Jevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti velikog apostola Pavla sv. Luka je propovijedao Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim zemljama. Naslikao je ikonu Presvete Bogorodice i ikone svetih apostola Petra i Pavla. Sveti Luka se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Pod starost posjetio je Liviju i Gornji Misir. Po promislu Božijem prožet Duhom Svetim napisao je sveti Luka Jevanđelje i Djela Apostolska. Sveti Luka je imao 84 godine, kada ga protivnici vjere Hristove mučiše Hrista radi i zamakoše za jednu maslini u gradu Tivi (Tebi) Beotijskoj. Svete čudotvorne Mošti Svetog apostola i jevanđeliste Luke prenešene su u Carigrad za vrijeme vladavine cara Konstancija.

 

Sveti Petar Cetinski

Sveti Petar Cetinjski Mitropolit Crnogorski. Rođen je 1. aprila 1749. godine na Njegušima. Zamonašen je sa 12 godina, a sa 17 je rukopoložen za đakona.

Petar I Petrović Njegoš je rođen u Njegušima 1748. godine u porodici oca Marka i majke Anđelije (rođene Martinović). Petar se zamonašio oko 1760. godine, a sa svega 17 godina je bio rukopoložen za đakona. Od 1765. god. se nalazio na školovanju u Rusiji. Poslije ubistva Šćepana Malog i imenovanja vladike Arsenija Plamenca za Mitropolita u Crnoj Gori ponovo dolazi do velike plemenske anarhije. Poslije smrti vladike Arsenija 1781. opšti Crnogorski zbor je na vladičanski prijesto doveo Petra Petrovića Njegoša. Vladika je trebalo da bude hirotonisan u Rusiji, ali mu je ruski ambasador u Beču odbio izdati pasoš. Sveti Petar hirotonisan je u Sremskim Karlovcima od karlovačkog mitropolita Mojsija Putnika 1784. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je ovaj slavni muž svome narodu. U Crnoj Gori  je radio svom snagom da izmiri zavađena plemena, a spolja da odbrani zemlju i narod od grabljivih napadača. Uspio je i u jednom i u drugom poslu. Proslavio se naročito pobjedom nad vojskom Napoleonovom u Boki i Dalmaciji. Prema sebi je bio surov, a prema svakom drugom pravedan i snishodljiv. Živio je u jednoj tjeskobnoj ćeliji, kao prost monah, i ako je bio gospodar Crne Gore i Poglavar Crnogorske Pravoslavne Crkve. Upokojio se 18/31. oktobra 1830. god. Kanonizovan je za sveca četiri godine po upokojenju, od strane Vladike Petra II njegovog sinovca i nasljednika.  Njegove čudotvorne mošti počivaju netruležne u Cetinjskom manastiru. Gospod ga proslavi na Nebu i na zemlji, kao vjernog i trpeljivog slugu Svoga.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI!!!

Sv petkaSveta Petka – Paraskeva. Rođena je u gradu Epivatu (Pivat)  između Silimvrije i Carigrada. Roditelji svete  Petke bili su bogati i pobožni hrišćani, osim svete Petke imali su sina Jevtimija, koji se zamonašio, i kasnije postao čuveni episkop Maditski. Pošto joj se upokojiše roditelji djevica Petka, koja je uvjek težila  podvižničkom životu Hrista radi, pošto napšuti roditeljski dom ode prvo u Carigrad, a potom u pustinju Jordansku, đe se podvizavala do svoje starosti. Ko bi mogao opisati sav trud, patnje, i iskušenja demonska, koja je pretrpjela tokom mnogih godina sveta Petka? Kad je ostarila javi joj se anđeo Božiji i reče joj: „ostavi pustinju, i vrati se u tvoje otečestvo: potrebno je da tamo predaš svoje tijelo zemlji, a dušom da se preseliš Gospodu“. Sveta Petka posluša glas s neba, ostavi pustinju, i vrati se u Epivat. Tu je ona živjela još dvije godine, stalno u neprestanom postu i molitvi, i onda predade duh svoj Bogu i preseli se u Rajska naselja. Upokojila se u XI stoljeću. Mošti njene čudotvorne nalaze se u Rumuniji, u gradu Jašu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!! 

KrstovdanUzdizanje časnog krsta – Krstovdan. Ovoga dana praznuju se dva događaja vezana za časni Krst Hristov: prvo pronalazak časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim. Obilazeći Svetu Zemlju sv. carica Jelena odluči da potraži časni Krst Hristov. Jedan stari Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mjesto đe se Krst nalazi, pa primoran od carice izjavi, da se  Krst nalazi zakopan ispod hrama Venere, koji je podigao car Adrijan na Golgoti. Po naredbi carice  razrušiše taj idolski hram, i kopajući na mjestu đe bijaše u dubini nađoše tri krsta. Dok je carica bila u nedoumici, kako da poznaju Krst Hristov, pored toga mjesta prolazila je povorka sa mrtvacem. Patrijarh Makarije tada reče, da postvljaju tijelo umrlog  redom na svaki od krstova. Kada tijelo umrlog staviše na prvi i drugi krst, ništa se ne dogodi. A kada umrlog staviše na treći krst on oživlje. Tako poznaše, da je to časni i životvorni Krst Hristov. Poslije staviše na časni Krst Gospodnji jednu bolesnu ženu i ona odmah ozdravi. Tada patrijarh uzdiže krst, da ga sav narod vidi, a narod sa suzama pjevaše: Gospode pomiluj! Carica Jelena napravi srebrni kovčeg i položiše u njega časni Krst. Kasnije kada car Hozroj osvoji Jerusalim, odvede puno naroda u ropstvo i odnese Krst Gospodnji u Persiju. U Persiji Krst je bio 14 godina. A 628. godine  grčki car Iraklije pobijedi Hozroja i sa slavom povrati Krst u Jerusalim. Došavši u grad Jerusalim car Iraklije je nosio Krst na leđima. No odjednom stade car i nije mogao ni koraka naprijed napraviti. Patrijarh Zaharija viđe anđela, koji zaustavlja cara da u raskošnom carskom odijelu ide i nosi Krst, i to onim istim putem po kome je Gospod, ponižen i bos, išao. To što viđe patrijarh reče caru. Car svuče sa sebe carske rize i u bijednoj odjeći i bos uze Krst, iznese ga na Golgotu, i položi u hram Vaskrsenja.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

JOAKIM I ANASv. Joakim bijaše sin Varpafira, iz koljena Judina, i potomak cara Davida. Ana bijaše ćerka sveštenika Matana, iz koljena Levijeva, kao i prvosvještenik Aron. Matan imaše 3 kćeri: Mariju, Soviju i Anu. Marija se udade u Vitlejem, i rodi Salomiju; Sovija se udade takođe u Vitlejem, i rodi Jelisavetu, majku sv. Jovana Preteče; a Ana se udade u Nazaret za Joakima, i u starim danima svojim rodi presvetu Bogorodicu Mariju. Pedeset godina živješe u braku Joakim i Ana, i bijahu besplodni. Živješe bogougodno i tiho, i od svih prihoda svojih jednu trećinu samo upotrebljavali su za sebe, drugu razdavali siromasima, a treću žrtvovahu hramu. A bijahu dobro imućni. Jednom kada pod starost odoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Bogu, ukori ih prvosvještenik Isahar govoreći Joakimu: „nijesi dostojan, da se iz tvojih ruku primi dar, jer si bezdjetan". Tako i drugi, koji imahu đece, gurahu Joakima pozadi sebe kao nedostojna. To veoma ožalosti ove dvije stare duše, te s velikom tugom vratiše se domu svome. Tada oboje pripadoše na molitvu Bogu, da i na njima učini čudo kao nekad na Avramu i Sari, i podari im jedno dijete za utjehu u starosti. Bog im posla anđela svoga, koji im objavi rođenje „kćeri preblagoslovene, kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji, i kroz koju će doći spasenje svijetu". I odmah Ana zače i u 9. mjesecu rodi sv. Djevu Mariju. Sv. Joakim poživje na zemlji 80, a Ana 79 godina, i predstaviše se Gospodu.

SVIMA KOJI SLAVITE, ŽELIMO SREĆNU KRođenje presvete BogorodiceRSNU SLAVU, ŽIVJELI !!!

Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospođa. Sveta Djeva Marija rodila se od roditelja Joakima i Ane koji bijahu stari. Otac joj je bio iz plemena Davidova, a majka od roda Aronova. Presveta Bogorodica bijaše po ocu od carskog roda, a po majci od  arhijerejskog roda. Njeni roditelji već ostarali, nijesu imali đece. To  bijaše razlog da budu postiđni pred ljudima i skrušeni pred Bogom. U skrušenosti su se molili da Bog usliši i obraduje ih darovanjem jednoga đeteta. Bog milostivi kao što je u prošlosti obradovao stare Avrama i Saru darovavši im sina Isaka. Tako i njih Bog svemogući i svevideći obradova, jer im darova ne samo ćerku nego i Bogomajku. Dade im Bog jednu ćerku, koja im docnije rodi jednog unuka Isusa Hristosa. Blagodatna Marija, blagoslovena među ženama, hram Duha Svetoga, oltar Boga Živoga, trpeza hljeba nebeskoga, kivot svetinje Božije, drvo najslađega ploda, slava roda ljudskog, pohvala roda ženskog, istočnik djevstvenosti i čistote – to bijaše Bogom darovana ćerka svetih Joakima i Ane. Rođena u Nazaretu, a posle 3 godine odvedena u hram Jerusalimski, odakle se vratila opet u Nazaret, da uskoro čuje blagovijest sv. arhanđela Gavrila o rođenju Sina Božijeg, Spasitelja svijeta, iz njenoga prečistoga i djevičanskoga tijela.

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98