Slide 1
ЦРНОГОРСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА
ЕПИСКОПИЈА ОСТРОШКО НИКШИЋКА
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Slide 1
Епископија
острошко никшићка
Slide 1
Slide 1
Slide 1
slajd2023.jpeg
slajd2023.jpeg
previous arrow
next arrow

Вијести

 

                              D O N I R A J                             

Na Veliki petak se obilježava raspeće Isusa Hrista na Golgoti i u hrišćanstvu se smatra najtužnijim danom.

VELIKI PETAKNakon što  je Juda izdao Gospoda Isusa Hristosa i što su ga tokom noći uhvatili, jevrejski prvosvještenici i narodne starješine predadoše ga Pontiju Pilatu, koji opra ruke i, dok je svjetina vikala: „Raspni ga, raspni“ (Jn. 19, 6), dade da ga išibaju i razapnu. Onda mu obukoše purpurni ogrtač, staviše na glavu trnov vijenac i pljuvaše ga. Iznio je svoj krst na Golgotu, đe su ga na njega razapeli, zajedno sa dva razbojnika. „A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra njegove majke Marija Kleopova, i Marija Magdalina“ (Jn. 19, 25), a od učenika samo Jovan Bogoslov. U tri sata popodne Isus ispusti duh svoj, a Sunce se pomrači, zemlja zatrese i hramovna zavjesa pocijepa na pola. Tijelo mu uze Josif iz Arimateje i položi u grob.

Evanđelja

Evanđelje na Veliki petak

 
Mt. 27. 1-61
(Zač. 110).
1. A kad bi jutro, učiniše vijeće svi prvosvjštenici i starješine naroda protiv Isusa da ga pogube.
2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu, namjesniku.
(Zač. 111).
3. Tada viđevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosvještenicima i starješinama
4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš viđeti.
5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, i otiđe te se objesi.
6. A prvosvještenici, uzevši srebrnike, rekoše: Ne valja ih metnuti u hramovnu riznicu, jer su cijena za krv.
7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje strancima.
8. Zato se ta njiva i prozva Krvna njiva do danas.
9. Tada se ispuni što je kazano preko proroka Jeremije koji govori: I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga, koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10. I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.
11. A Isus stade pred namjesnikom, i zapita ga namjesnik govoreći: Jesi li ti car judejski? A Isus mu reče: Ti kažeš.
12. I kad ga tužahu prvosvještenici i starješine, ništa ne odgovori.
13. Tada mu reče Pilat: Zar ne čuješ koliko protiv tebe svjedoče?
14. I ne odgovori mu ni na jednu riječ, tako da se namjesnik divljaše veoma.
15. A o Prazniku bijaše običaj u namjesnika da narodu pusti po jednoga sužnja koga oni hoće.
16. A tada imahu poznatoga sužnja po imenu Varavu.
17. I kada se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa nazvanoga Hristosa?
18. Jer znađaše da su ga iz zavisti predali.
19. A kada sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Ne miješaj se ti ništa u sud toga pravednika, jer danas u snu mnogo postradah zbog njega.
20. A prvosvještenici i starješine nagovoriše narod da ište Varavu, a Isusa da pogube.
21. A namjesnik odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22. Reče im Pilat: Šta da činim sa Isusom nazvanim Hristosom? Rekoše mu svi: Da se razapne!
23. Namjesnik pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne!
24. A kad viđe Pilat da ništa ne pomaže, nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja sam nevin u krvi ovoga pravednika; vi ćete viđeti.
25. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na đecu našu!
26. Tada im pusti Varavu, a Isusa, šibavši, predade da se razapne.
(Zač. 112).
27. Tada vojnici namjesnikovi uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na njega svu četu vojnika.
28. I svukavši ga, obukoše mu purpurni ogrtač.
29. I opletavši vijenac od trnja, metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim, rugahu mu se govoreći: Zdravo, care judejski!
30. I pljunuvši na njega, uzeše trsku i biše ga po glavi.
31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega ogrtač, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše da ga razapnu.
32. I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.(Zač. 113).
33. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest: Mjesto lobanje,
34. Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.
35. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocku.
36. I sjeđahu ondje te ga čuvahu.
37. I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski.
38. Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane.
39. A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima
40. I govoreći: Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta!
41. A tako i prvosvještenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu:
42. Druge spase a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega.
43. Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji.
44. Tako isto i razbojnici raspeti s njim rugahu mu se.
45. A od šestoga časa bi tama po svoj zemlji do časa devetoga.
46. A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
47. A neki od onih što stajahu ondje čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
48. I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše.
49. A ostali govorahu: Ostavi da vidimo hoće li doći Ilija da ga izbavi.
50. A Isus opet povika iz svega glasa, i ispusti duh.
51. I gle, zavjesa hrama razdrije se na dvoje, od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52. I grobovi se otvoriše, i ustadoše mnoga tijela svetih koji su pomrli;
53. I izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovu, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54. A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši da se zemlja trese i šta bi, uplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj bijaše Sin Božiji.
55. I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.
56. Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija, mati Jakovljeva i Josijina, i mati sinova Zevedejevih.
57. A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takođe bio učenik Isusov.
58. Ovaj pristupivši Pilatu zamoli za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59. I uzevši Josif  tijelo, zavi ga u platno čisto.
60. I stavi ga u svoj novi grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba, otide.
61. A onđe bijaše Marija Magdalina i druga Marija, koje sjeđahu prema grobu.

CVIJETI 2Cvijeti se obilježavaju dan poslije Lazareve subote, u neđelju, na dan kada je Isus Hristos sa svojim učenicima ušao u Jerusalim.

Hristos je, pet dana prije stradanja na krstu, odnosno sedam dana prije nego što će vaskrsnuti, na magarcu ušao u Jerusalim đe ga je dočekao mnogobrojni narod koji je mahao palminim grančicama i klicao mu "Osana sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji ide u ime Gospodnje".

Nemjerljiva radost dočeka, upisivala je na Hristovom licu tugu i žalost, jer je samo On znao da će već slijedeće neđelje narod vikati: "Razapni ga, razapni ga", kako bi se ispunilo Sveto pismo, što se za nekoliko dana, na Veliki petak, i desilo.

Ovim događajem ispunjene su riječi starozavjetnog proroka Zaharija: "Raduj se kćeri Izrailjeva, evo ide Car tvoj krotak, a krotak je, jer ide na magarcu dobrovoljno da strada".

Iako govori o stradanju, prorok Zaharija to proročanstvo počinje riječima "raduj se", jer je cilj stradanja Hristovog na krstu spiranje grijeha sa cijelog ljudskog roda i Vaskrsenje – pobjeda života nad smrću.

Cvijeti označavaju i ulazak u Veliku strasnu sedmicu pred najveći hrišćanski praznik Vaskrs, kojim se obilježava stradanje Isusa Hrista koje je prethodilo najvećem događaju - njegovom Vaskrsenju.

Blagovijesti iconCrnogorska pravoslavna crkva i vjerni narod crnogorski danas slave Blagovijesti, praznik śećanja na susret djevice Marije i arhanđela Gavrila, koji joj je, prema jevanđeljima, saopštio da će roditi spasitelja ljudskog roda.

Blagovijesti se praznuju od prvih dana hrišćanske propovjedi, jer se smatra da je ovom viješću arhanđela Gavrila obistijenjeno proročanstvo strarozavjetnog proroka Danila i da je viješću anđela blagovjesnika počela hrišćanska istorija spasenja.

Prema Jevanđelju, arhanđel Gavrilo se javio djevici Mariji obasjan arhanđelskom svjetlošću, "u trenutku kada je ona držala otvorenu knjigu proroka Isajije i razmišljala o njegovom velikom prororčanstvu", i saopštio joj da će roditi sina Božijeg.

Sa ovom blagoviješću arhanđela, "silaskom svetog duha na prečistu djevu", počinje obnova čovječanstva, a riječima arhanđela Gavrila "Raduj se, Blagodatna, Gospod je s tobom", otvara se istorija Novog Zavjeta i počinje preobražaj čovječanstva.

U pravoslavnim hramovima scena Blagovijesti sa djevicom Marijom sa bijelim krinom i Jevanđeljem u ruci slika se na carskim dverima koja su ulaz u oltarski prostor i simbolično put u Carstvo nebesko.

Praznik Blagovijesti i bezgrešnog začeća djevice Marije, koja je u 15. godini povjerena na staranje pravednom Josifu, koji je tada imao 84 godine, slavi se uvijek 7. aprila, tačno devet mjeseci prrije Božića.

Blagovijesti, kao i Božić i Vaskrs, spadaju u radosne događaje i radosne hrišćanske praznike.

Dan poslije praznika Blagovijesti, Crkva slavi Svetog arhanđela Gavrila, koji je, prema zapisima Četvoro jevanđelja, zadužen za radosne vijesti.

U crkvenoj ikonografiji, blagovjesnik Gavrilo se predstavlja ne samo u sceni Blagovijesti, već i pred praznim grobom Hristovim kako objavljuje njegovo vaskrsenje, ukazujući tako na novu vjeru i smisao života po Jevanđelju.

40 mucenikaSvetijeh 40 velikomučenika sevastijskijeh – MUČENICI. Svi ovi bijahu vojnici u rimskoj vojsci no vjerovahu tvrdo u Gospoda. Kada nasta gonjenje u vrijeme Likinija, oni bijahu izvedeni na sud pred vojvodu, i ovaj im zaprijeti oduzeti čast vojničku, na što odgovori jedan od njih, sveti Kandid: "Ne samo čast vojničku, no i tijela naša uzmi od nas; ništa nam nije draže i časnije od Hrista Boga našega". Poslije toga naredi vojvoda slugama da kamenjem biju svete mučenike. No kada sluge bacahu kamenje na hrišćane, kamenje se vraćaše i padaše na njih same, te ljuto ih izudara. Jedan kamen pade vojvodi na lice i slomi mu zube. Mučitelji, ljuti kao zvijeri, vezaše svete mučenike i baciše ih u jezero, i postaviše stražu unaokolo, da nijedan ne izađe. Bio je strašan mraz, i jezero se leđaše oko tijela mučeničkih. Da bi muke bile jače, mučitelji zagrijaše i osvijetliše kupatilo pokraj jezera, na dogled zamrznutim stradalcima, ne bi li kako prelestili koga od njih da se odrekne Hrista i prizna idole rimske. Zaista, jedan se prelesti, izađe iz vode i uđe u kupatilo. Noću pade neobična svjetlost s neba, koja ugrija vodu u jezeru i tijela mučenika, a s tom svjetlošću spustiše se s neba tridesetdevet vijenaca na glave njihove. To viđe jedan stražar s obale, pa se svuče, ispovijedi ime Gospoda, i uđe u jezero, da bi se on udostojio onog četrdesetoga vijenca umjesto izdajnika. I zaista, na njega siđe taj poslednji vijenac. Sjutradan iznenadi se cio grad kad viđe mučenike žive. Tada zle sudije narediše te im prebiše goleni, i baciše tijela njihova u vodu, da ih hrišćani ne uzmu. Trećega dana javiše se mučenici episkopu Petru i pozvaše ga da sabere po vodi i izvadi mošti njihove. Izađe episkop po tamnoj noći sa klirom svojim, i viđe na vodi đe se svijetle mošti mučenika. I svaka kost koja bijaše odvojena od tijela njihovih, ispliva na površinu i svjetljaše se kao svijeća. Pokupiše ih i časno sahraniše. A duše ovih mučenika odoše Gospodu, namučenom za sve nas, i vaskrslom sa slavom. Časno postradaše 320. godine.

SretenjeKod Hrišćana, Sretenje Gospodnje se slavi 40-ti dan od Božića. Sveto Pismo kaže kako četrdeseti dan poslije Rođenja Hristovog donese Presvjeta Djeva svog Sina u hram jerusalimski da Ga, shodno zakonu, posvjeti Bogu i sebe očisti ( Levit 12, 2-7; Ishod 12, 2 ). Iako ni jedno, ni drugo nije bilo potrebno, ipak Zakonodavac nije htio nikako da se ogriješi o Svoj Zakon, koji je On bio dao kroz Svoga slugu i proroka Mojsija.
U to vrijeme u hramu je služio prvosvještenik Zaharija, otac Jovana Preteče. On stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za đevojke u hramu. Tom prilikom pojave se u hramu dvije čudne ličnosti: starac Simeon i Ana, kći Fanuilova. Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: “Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj…” Još reče Simeon za Hrista Mladenca: “ Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti” ( Lk. 2, 29 i 34 ). Ana pak koja od mladosti služaše Bogu u hramu postom i molitvama, i sama poznade Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jerusalimljanima o dolasku Dugočekanoga. A fariseji, prisutni u hramu, koji viđeše i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mjesto za đevojke, rekoše to caru Irodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdari s Istoka govorili, Irod brzo posla da ubiju Isusa. No, u međuvremenu božanska porodica bijaše već izmakla iz grada i uputila se u Misir ( Egipat ), po uputstvu anđela Božijeg.

Sveti mučenik TrifunSveti mučenik Trifun, zaštitnik vinogradara i poljskih radova. Ovog svetitelja slave i rimokatolici i pravoslavni hrišćani. U Katedrali Sv.Trifuna koja je najznačajniji spomenik srednjovjekovnog Kotora su njegove mošti, koje se nalaze u kapeli.

Rođen u selu Kampsadi u Frigiji od siromašnih roditelja. U djetinjstvu čuvao guske. I još od djetinjstva na njemu je bila velika blagodat Božija, te je mogao iscjeljivati bolesti na ljudima i na stoci, i izgoniti zle duhove. U to vrijeme zavlada Rimskim carstvom car Gordijan, čija ćerka Gordijana siđe s uma, i time baci svoga oca u veliku žalost. Svi ljekari ne mogahu ludoj Gordijani ništa pomoći. Tada zli duh iz lude đevojke progovori i reče da njega niko ne može išćerati osim Trifuna. Poslije mnogih Trifuna iz carstva bude i ovaj mladi Trifun pozvat po Božijem Promislu. On bi doveden u Rim đe iscjeli carevu ćerku. Car mu podari mnoge darove, koje Trifun pri povratku sve razdijeli siromasima. U svom selu produži ovaj sveti mladić čuvati guske i moliti se Bogu. Kada se zacari hristoborni Dekije, sveti Trifun bi ljuto mučen za Hrista. No on podnese sva mučenja s radošću velikom, govoreći: "O kad bih se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam za ime Isusa Hrista Gospoda i Boga moga!" Sve muke ništa mu ne naškodiše, i mučitelji ga osudiše najzad na posječenje mačem. Pred smrt Trifun se pomoli Bogu i predade dušu svoju Tvorcu svome 250. godine.

Sveta tri jerarha 1Svetitelji: Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u mjesecu januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust  27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI vijeku za vrijeme cara Aleksija Komnena.

Jednom nasta odnekuda rasprava u narodu oko toga, ko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi uzdizahu Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći uzdizahu Jovana Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorječivosti i jasnoće izlaganja vjere. I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božijim ovaj spor bi riješen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja. Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imade jednu viziju u snu, naime: najprije mu se javiše svaki od ova tri svetitelja u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Bogu, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrječno... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavjetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika. Povodom ovoga divnog viđenja spor se riješi na taj način što se odredi 30. januar po starom, a 12 februar po novom kalendaru kao zajednički praznik za sva tri  jerarha.

Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.

Prepodobni Jevtimije Veliki 2Prepodobni Jevtimije Veliki. Rođen u jermenskom gradu Melitini blizu rijeke Eufrata oko 377. godine, od roditelja plemenitih i znamenitih. Jedinac sin, rođen po molitvi svoje majke Dionisije, koja imade nebesko neko viđenje o rođenju Jevtimijevom. Od mladosti podvizavao se, najprije u blizini svoga grada, a potom, pošto posjeti Jerusalim u dvadeset devetoj godini života, u pustinji između Jerusalima i Jerihona, nazvatoj Fare. Ispunjavao je sve dane i noći molitvom, unutrašnjim bogomislijem, sozercanjem i trudom tjelesnim. Oko njega se sabraše mnogi učenici, od kojih su neki slavni svetitelji, kao: Kiriak Otšelnik, Sava Osvećeni, Teoktist i drugi. Po Božijem daru bio je veliki čudotvorac: izgonio demone, liječio teške bolesti, izveo vodu u pustinju, umnožio hljeb, proricao. Monahe je učio trudoljublju govoreći: "Ako vi bez svoga truda jedete hljeb, znači vi jedete tuđi trud". Kad su neka mlađa bratija htjela postiti više od drugih, on im to zabrani i naredi da dolaze za opštu trpezu, da se ne bi pogordili od svog suvišnog posta. Još je govorio da nije dobro za monaha da prelazi s mjesta na mjesto, jer, veli: "Drvo koje se često presađuje, ne donosi ploda". Ko god želi da čini dobro, može ga činiti na onom mjestu đe je. O ljubavi je govorio: "Što je so hljebu, to je ljubav ostalim vrlinama". Prve neđelje Časnog Posta on se udaljavao u pustinju i tamo ostajao u molčaniju i bogomisliju do pred Vaskrs. Za njegova života stvori se u blizini njegove pećine ogromna lavra koja je poslije vjekovima bila prepuna monaha kao košnica pčela. Poslednja mu je zapovijest bila, da se u manastiru drži gostoljublje, i da kapija manastira nikad ne bude zatvorena. Upokojio se u devedeset sedmoj godini života. Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije. Cijeli dan patrijarh je čekao, dok je ogromna masa naroda celivala svetitelja, i tek uveče uspije da dovrše opelo. Sedmoga dana po smrti javi se Jevtimije svome učeniku Domentijanu, sav svijetao i radostan. Prepodobni Jevtimije u istini bio je pravi sin svjetlosti. Upokojio se 473. godine.

sveti atanasije 2Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski. Rođen u Aleksandriji 296. godine, i od samog djetinjstva imao naklonost ka duhovnom zvanju. Bio đakon kod arhiepiskopa Aleksandra, i pratio ga u Nikeju na prvi vaseljenski sabor. Na ovom saboru Atanasije se proslavio svojom učenošću, blagočešćem i revnošću za Pravoslavlje. On je mnogo doprinio da se Arijeva jeres suzbije, a Pravoslavlje utvrdi. On je pisao Simvol Vere, koji je bio na Saboru usvojen. Po smrti Aleksandrovoj Atanasije bi izabran za arhiepiskopa aleksandrijskog. U zvanju arihiepiskopskom ostade preko četrdeset godina, premda ne cijelo to vrijeme na prijestolu arhiepiskopskom. Kroz cijeli život svoj bio je gonjen od jeretika. Od careva najviše su ga gonili: Konstancije, Julijan i Valent; od episkopa Jevsevije Nikomidijski, sa još mnogim drugim; a od jeretika Arije i njegovi sljedbenici. Bio je prinuđen kriti se od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama. U dva maha morao je bježati u Rim. Tek pred smrt proživio je neko vrijeme mirno kao pastir dobri usred dobrog stada svoga, koje ga je istinski ljubilo. Malo je svetitelja koji su bili tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao sveti Atanasije. No njegova velika duša sve je trpeljivo podnijela radi ljubavi Hristove i najzad izašla pobjedonosna iz cijele te strašne i dugotrajne borbe. Za savjet, utjehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca. Čovjek koji je formulisao najveću istinu, imao je mnogo i da postrada za tu istinu, dok ga Gospod nije upokojio u carstvu Svom kao svog "raba vjernoga", 373. godine (v. 2. maj).

Časne verige apostola PetraČasne verige apostola Petra. Spominje se ovoga dana zbog veriga, u koje bi okovan od bezakonog Iroda, i koje pri pojavi anđela u tamnici spadoše s njega (Dap 12, 7). Te verige čuvahu hrišćani koliko zbog uspomene na velikog apostola, toliko i zbog njihove celebne moći, jer se mnogi bolesnici izliječiše dodirom o njih (kao i o ubrus apostola Pavla, Dap 19, 12). Patrijarh jerusalimski sveti Juvenal dade te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg, a ova ih prepolovi, pa jednu polovinu posla crkvi Svetih apostola u Carigrad, a drugo svojoj kćeri carici Evdoksiji, ženi Valentijanovoj u Rim. Ova Evdoksija sazida crkvu Svetog Petra, i položi u nju ove verige zajedno sa onim, u koje bijaše Petar pred svoju smrt okovan od cara Nerona (v. 29. jun).

SVIMA KOJI SLAVITE ŽELIMO SREĆNU KRSNU SLAVU, ŽIVJELI  !!!!

Sveti JOVANSabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, jedan od praznika posvećenih svetitelju i proroku koji je najavio dolazak Spasitelja i krstio ga na rijeci Jordan, proslavlja se danas.

Sjutradan po Svetom Bogojavljenju praznuje se sabor časnog i slavnog Proroka, Preteče i Krstitelja Gospodnjeg Jovana i time se ukazalo poštovanje onome koji posluži tajni božanskog krštenja stavivši ruku svoju na glavu Gospodnju.

"Ja vas krštavam vodom, ali onaj što ide za mnom jači je od mene... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem", govori sveti Jovan Krstitelj koji najavljuje dolazak Spasitelja ljudskog roda Gospoda Našeg Isusa Hristosa.

Ovaj veliki praznik, posvećen bliskom rođaku Isusa Hristosa za koji se vezuje početak misije Spasitelja i početak Njegove  propovijedi.

Sveti Jovan je savremenik Hristov i bili su istih gidina, a po majci je i rođak Spasiteljev jer je majka svetog Jovana Krstitelja Jelisaveta bila bliska rođaka Presvete Bogorodice i Prisnodjeve Marije.

Život svetog Jovana, po mnogo čemu, podsjeća na zemaljski život samog Isusa Hristosa, čiji je on Prorok, Preteča i Krstitelj. Bio je prvi prorok koji je rukom mogao pokazati Onoga koga prorokuje, Preteča se naziva jer je došao da "poravna staze Gospodnje" i prorokuje prije Hrista njegov dolazak, a Krstitelj jer je na rijeci Jordanu krstio Gospoda.

Njegovo rođenje, iako prirodno, od bioloških roditelja, prvosveštenika Zaharija i Jelisavete, dugogodišnje nerotkinje, desilo se po sili Božijoj, a najavio ga je Anđeo Božiji, kao i Hristovo. Mnogi su mislili da je Jovan obećani Mesija - Spasitelj, ali je on, koji je prepoznao Isusa slušajući njegove prve javne propovijedi, rekao: "To je jagnje Božije koje uze na sebe grijehe svijeta".

Sveti Jovan je od mladosti bio posvećen vjeri i, kao branilac javnog morala, suprotstavljao se razvratu rimskog društva koje je u to vrijeme dostiglo vrhunac.

Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 20 Januara - Jovanjdan  7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usijecanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.

Календар и молитвеник

Преузмите нашу апликацију
 en badge web generic

Пратите нас на

youtube 2433301 128041282b58cf85ddaf5d28df96ed91de98